Preživjeti u svijetu nikada nije bilo lako, a nije lako ni danas. Ljudsko je biće oduvijek izloženo raznim strahovima i pogibeljima i to svakodnevno. Mi koji živimo u 21. stoljeću bili smo uvjereni da smo privilegirana generacija koja će napokon živjeti život dostojan čovjeka. Ž

ivot u kojemu će se poštivati ljudska prava, u kojemu će zakon biti jednak za sve, život u društvima u kojima će svi imati jednake šanse i u društvima koja će se znati pobrinuti za najslabije.

U to smo bili uvjereni jer smo živjeli u liberalnim demokracijama koje su jamčile do tada nezamislive životne standarde i slobode. A onda je došla 2020. godina kada je pandemija Covida-19 promijenila život na koji su ljudi navikli. Ljudske slobode i prava morala su se ograničavati, a životni standard na koji smo navikli postao je nešto sasvim krhko.

Život je postao prilično banalan, a sutrašnjicu je teško predvidjeti i bojati je dugoročno optimističnim bojama kao što smo navikli. U takvom svijetu ljudi bježe od stvarnosti na razne načine, a najpogubniji je kupovanje karte u jednom smjeru za svijet ovisnosti. Zato ne trebaju čuditi podaci da se povećava konzumacija lijekova za smirenje, a što je legalna varijanta. Uz ono što je legalno ide i crno tržište opijata koje je u ekspanziji, a kako stvari stoje, taj se trend neće zaustaviti.

Svako društvo muku muči s povećanjem brojki kada je riječ o konzumaciji opojnih droga, ali budući da je riječ o unosnim poslovima, čini se da se oni koji se bave ovom kriminalnom granom uvijek korak prednosti ispred institucija zaduženih za borbu protiv raspačavanja opijata.

Prema službenim podacima tijekom pandemije došlo je do laganog pada ponude i konzumacije droga, ali prošle je godine zabilježen opet negativan trend. Moglo bi se reći da je pandemija bila zatišje pred buru, a bura je zapuhala. Možemo se svi praviti blesavi, ali jasno je da je danas droga dostupnija nego što je ikada bila. Prije tridesetak godina do marihuane ili hašiša bilo je jako teško doći i policija je mogla lakše kontrolirati ponudu i potražnju. U vrijeme pandemije komunikacije su bile ograničene i samim tim su brojke bile dobre, ali čim je komunikacija otvorena, krenulo je snabdijevanje tržišta i kupaca željnih puta u zaborav od svakodnevnih muka ljudskog života. Prema službenim podacima 1991. godine u Hrvatskoj je zabilježeno 496 zapljena droga, a prošle godine 8.951 zapljena. Tendencija je da će do kraja ove godine brojke doći na one prijepandemijske, a to znači 11.000 zapljena. I to je samo vrh ledenog brijega, jer veći dio ostaje u sivoj i crnoj zoni. Jer, moglo bi se to interpretirati na način da ako je malo zapljena da policija ne radi svoj posao i obratno. No, ne treba biti statistički potkovan kako bi se utvrdilo da su sve vrste droge danas dostupnije nego ikada prije, a i cijena im je takva da nije pretjeran luksuz kupiti koji gram trave ili sintetičkih droga.

No, kako se boriti protiv raspačavanja i konzumacije opijata ako se zna da se samo tržište kanabisa procjenjuje na 12 milijarda eura. Policija upozorava da se trava nekada švercala uglavnom iz Albanije, a sada se proizvodi u laboratorijima po Španjolskoj, Nizozemskoj, čak i u Hrvatskoj u kojima se vrlo često miješa s raznim dodacima koji su vrlo opasni za život konzumenta. To znači da će ponuda biti sve veća i veća, vjerojatno će cijene biti manje, što u konačnici znači veći broj konzumenata.

U svijetu danas nema jedinstvenog pristupa kada je riječ o borbi protiv raspačavanja i konzumiranja droga, jedni su za legalizaciju, barem lakih droga, dok su drugi mišljenja da bi to bio put u propast i da treba pojačati penalizaciju i dilera i konzumenata. Tvrdi pristup kažnjavanja nije dao rezultate, a o čemu svjedoče brojke. Struka kaže da treba jačati prevenciju i edukaciju kada je riječ o borbi protiv svih ovisnosti. Valja slušati struku jer represijom problem nije riješen. Daleko od toga da se represivnim mjerama ne treba boriti protiv prije svega dilanja, ali bez prevencije i edukacije teško je očekivati da će se broj potencijalnih konzumenata smanjiti.