Imaju li građani manje povjerenja u politiku ili u novinare? Ili smo jednako omraženi?

To bi si pitanje mogli svi, i jedni i drugi, postaviti nakon jučerašnjeg prosvjeda HND-a što je održan na Trgu sv. Marka oko izmjena Kaznenog zakona i članka koji regulira curenje informacija iz istraga. Okupili su se novinari, rekli su što si imaju, možda će i ponoviti okupljanje. Skup je uspio. Ali građana baš i nije bilo. Zato što temu ne razumiju dovoljno, ili zato što ih ne zanima, teško je reći. Nekad se za Radio 101 masovno prosvjedovalo. Je li današnja politika postala ljudima nezanimljiva, ili građani jednostavno nisu senzibilizirani na teme koje dominiraju interesima novinara, svejedno je. Ali nakon skupa svi su svejedno bili zadovoljni – novinari jer su rekli što su imali, vladajuća politika jer okupljanje ipak nije bilo masovnije protiv njih, a oporbeni političari jer su i oni imali platformu za fotkanje i objavljivanje na društvenim mrežama.

Šalu na stranu, činjenica je da je vlast, s druge strane, učinila već nekoliko ustupaka kod izmjena i dopuna Kaznenog zakona u dijelu koji se tiče objave informacija iz istraga. Prvo, novinari su izrijekom uklonjeni iz zakona kao mogući počinitelji ili poticatelji takvog djela. Drugo, uoči samog skupa izmijenjen je zakonski prijedlog na način da se informacije od »pretežitog javnog interesa« iz istraga i dalje moraju objavljivati. Treće, rečeno je kako će DORH morati uvesti praksu kakvu već ima policija, da istrage naprosto komunicira prema javnosti. I na koncu, prosvjed je ipak održan upravo na trgu pred prozorima Vlade, ograda je uklonjena. Da nije bilo novinarskih zahtjeva i poruka, ništa od toga vjerojatno se ne bi dogodilo. Čak i ako je Vlada u ove zakonske izmjene ušla bona fide, nakon podizanja novinarskih glasova stvari su dodatno pojašnjene u prijedlogu zakona – što je dobro.

Prema tumačenju vladajućih, da se pozabavimo i meritumom stvari, dosad se objavom neslužbenih informacija iz raznih istraga manipuliralo u medijima. Misle da javnost kreira raspoloženje u kojem neki »Pedro« mora na kraju visjeti i prije nego sudski postupak počne. To je dijelom točno – no, ne bi li sudovi morali biti objektivni i prosuđivati na temelju priloženih dokaza, umjesto da rade na temelju onoga što piše u novinama. Linč ne postoji, nismo na divljem zapadu, ipak. No, vladajući ipak misle da, prvo, nisu nikome popustili kad su izašli s dodatnim obrazloženjima, a također i da postoji praksa za koju svi znaju, a šute godinama, a to je da odvjetnici ili ljudi iz DORH-a i policije godinama dostavljaju medijima samo one informacije koje nekome iz istrage odgovaraju, dok drugima štete. Time neki sebi osiguraju bolju poziciju u postupku, pa mediji unaprijed osuđuju nekog okrivljenika. Misle da tada sudovi ne mogu drugo nego potvrditi osudu javnosti. Tu je i pitanje tko ima pravo na takvu »ekskluzivu«, da su neki mediji povlašteni, a s obzirom na to da HDZ drži većinu vlasti u državi i lokalnim jedinicama, oni očito misle da su žrtva takvih praksi.

Tu se postavlja i pitanje rada samog DORH-a – po njima, ako je izbor Ivana Turudića u DORH problem, onda to znači da su neki dosad imali utjecaj na DORH, odnosno mogli su dogovarati koje će informacije iz istraga izaći van kao ekskluziva samo za neke. Bilo bi lijepo da možemo vjerovati da Turudićev DORH neće sada ekskluzive davati opet samo nekima, samo sada »svojima«, a ne onima koji napadaju vladajući HDZ. U to ćemo se uskoro uvjeriti.

No, ipak, iz Vlade su jasno poručili da će se i zakon i praksa sad morati početi mijenjati, i da odvjetništvo mora postati otvoreno prema javnosti, kao što i policija izvještava o svemu što radi. Najavili su izmjene Zakona o DORH-u, što je nova jučerašnja vijest, a o onome što se naziva »pretežitim javnim interesom« i što se svakako mora komunicirati prema javnosti, vodile se istrage o ministrima, županima ili bilo kome tko sudjeluje u trošenju javnog novca, sudovi i odvjetništvo ionako moraju voditi računa. Tako bar tvrde oni koji zakone donose i provode. I DORH i sudovi će dakle dobiti znatno veću odgovornost, kažu vladajući.

Hajde da i to čudo vidimo, da nisu novinari uvijek sami krivi za sve.