Bušotine u Jadranu najveći su samostalni projekt istraživanja plinskih nalazišta na moru u povijesti Ine
Konačno jedna pametna od Ine: do kraja 2025. godine pokrenut će proizvodnju prirodnog plina iz čak jedanaest novih bušotina na sjevernom Jadranu, čime će povećati ukupnu količinu proizvedenog prirodnog plina na razinu koja će pokrivati četrdeset posto potrošnje u Hrvatskoj. Radi se o projektu pokrenutom još za stare uprave Ine, 2019. godine, a sada ga nastavlja nova uprava.
Iako u njoj još uvijek dominiraju Mađari iz MOL-a, jer do promjene upravljačkog ugovora još nije došlo, mora se priznati da se radi o projektu koji će dodatno osnažiti hrvatsku samodostatnost, kad su energenti u pitanju. U sadašnjoj globalnoj energetskoj krizi, to postaje ključnim projektom i, uz LNG terminal, jedna od glavnih karika u lancu hrvatske energetske politike koja je nakon izbijanja rata u Ukrajini okrenuta primarno jačanju vlastitih energetskih potencijala. Na mapi Europe, Hrvatska već sad jest među državama koje srećom jesu diverzificiranih energetskih izvora – imamo brojne hidroelektrane, niz vjetroelektrana, nuklearku (koja će uskoro dobiti i drugi blok), a evo jača se i pokrivenost plinom. Onog trenutka kad udio domaće proizvodnje plina dosegne 40 posto, bit ćemo i daleko iznad brojnih drugih država u EU-u po samodostatnosti. Primjerice, Njemačka je danas u velikom problemu, i to uzrokuje i društvenu nestabilnost, zbog ogromnog rasta cijena i režija, ali i političku nestabilnost, jer nema lidera koji zna riješiti taj problem.
Dosad je već na ovim bušotinama proizvedeno oko 22 milijarde kubičnih metara prirodnog plina iz nalazišta na Jadranu, a trenutna proizvodnja iznosi oko 750 milijuna kubičnih metara prirodnog plina iz nalazišta na kopnu i moru. Sada je dakle domaća pokrivenost oko 25 posto, a cilj je 40 posto već do 2025. godine.
Da je energetska politika ujedno i najvažnija politika svake zemlje uopće, i da se po njoj mjeri uspješnost pojedinih vlada, pokazuje i podatak da se plin u Jadranu proizvodi od listopada 1999. godine, pri čemu je vrhunac bio dosegnut 2010. godine kada su jadranske platforme proizvele 1,7 milijardi kubičnih metara plina. Sve od tada proizvodnja je u konstatnom padu, zbog iscrpljivanja nalazišta. Sjećamo se neslavnog projekta platforme Ivana D, koja je potonula i još uvijek je na dnu mora kod Istre. To je ujedno bio vjerojatno i trenutak najnižeg interesa uprave Ine, a i države za ovu temu, no ipak nakon tog incidenta, kako bi se zaustavio pad i povećala proizvodnja, Ina je prije tri godine pokrenula tzv. razradni projekt Sjeverni Jadran u sklopu kojega je predviđeno bušenje novih nalazišta na postojećim plinskim poljima. Sad se u to aktivnije krenulo, s velikim obećanjima.
Jer nakon što je zatvorena rafinerija Sisak, nakon što se mnogi »igraju« s rafinerijom Urinj i njezinim stalnim otvaranjem i zatvaranjem, remontima i probnim radovima, nakon nedavne mega-afere u Ini, netko je napokon u Upravi Ine shvatio koliko su ovo važni projekti, koji ne smiju biti zaustavljeni i o kojima ovisi energetska neovisnost Hrvatske. Iako su Mađari u recentnim pregovorima o promjeni upravljačkog ugovora u Ini itekako tvrdi, kako kažu oni koji u tim pregovorima sudjeluju, ipak je pritisak hrvatske države na MOL nakon zadnje afere itekako vidljiv, i Mađari ga osjećaju.
Zato ne čudi da se sada promovira projekt jadranskih nalazišta, te su novinari osobno imali prilike vidjeti bušenje šeste od planiranih jedanaest novih bušotina na kojima će, pokažu li se sva istraživanja uspješnim, biti postavljeno devet novih plinskih platformi koje će preko kompresijske platforme Ivana K biti povezani s plinskim trasportnim sustavom u Hrvatskoj. Na dvije od do sad izbušenih pet bušotina tako je već pokrenuta proizvodnja i kad se sve zbroji, u funkciji su trenutno 32 bušotine. U sve zajedno Ina ulaže milijardu i pol kuna. A to je najmanje što Mađari mogu učiniti da isprave greške u upravljanju Inom koje su itekako iziritirale i hrvatsku javnost, a i hrvatsku politiku. Vlada je još uvijek u borbi za povećanje utjecaja na donošenje odluka u Ini, i tu će još biti dosta posla.
U međuvremenu, bušotine u Jadranu najveći su samostalni projekt istraživanja plinskih nalazišta na moru u povijesti Ine, i dokaz su koliko u toj tvrtki još uvijek ima odličnih stručnjaka, neovisno o tome tko vodio upravljačke poslove. To hrvatsko stručno znanje, jednako kao i prirodne resurse, nitko nema pravo upotrijebiti ni za što drugo, osim za hrvatske nacionalne interese.
Tihana Tomičić
Domaći plin – faktor stabilnosti
Tihana Tomičić
10. studeni 2022 14:47
Snimio: Mateo Levak
Bušotine u Jadranu najveći su samostalni projekt istraživanja plinskih nalazišta na moru u povijesti Ine
Konačno jedna pametna od Ine: do kraja 2025. godine pokrenut će proizvodnju prirodnog plina iz čak jedanaest novih bušotina na sjevernom Jadranu, čime će povećati ukupnu količinu proizvedenog prirodnog plina na razinu koja će pokrivati četrdeset posto potrošnje u Hrvatskoj. Radi se o projektu pokrenutom još za stare uprave Ine, 2019. godine, a sada ga nastavlja nova uprava.
Iako u njoj još uvijek dominiraju Mađari iz MOL-a, jer do promjene upravljačkog ugovora još nije došlo, mora se priznati da se radi o projektu koji će dodatno osnažiti hrvatsku samodostatnost, kad su energenti u pitanju. U sadašnjoj globalnoj energetskoj krizi, to postaje ključnim projektom i, uz LNG terminal, jedna od glavnih karika u lancu hrvatske energetske politike koja je nakon izbijanja rata u Ukrajini okrenuta primarno jačanju vlastitih energetskih potencijala. Na mapi Europe, Hrvatska već sad jest među državama koje srećom jesu diverzificiranih energetskih izvora – imamo brojne hidroelektrane, niz vjetroelektrana, nuklearku (koja će uskoro dobiti i drugi blok), a evo jača se i pokrivenost plinom. Onog trenutka kad udio domaće proizvodnje plina dosegne 40 posto, bit ćemo i daleko iznad brojnih drugih država u EU-u po samodostatnosti. Primjerice, Njemačka je danas u velikom problemu, i to uzrokuje i društvenu nestabilnost, zbog ogromnog rasta cijena i režija, ali i političku nestabilnost, jer nema lidera koji zna riješiti taj problem.
Dosad je već na ovim bušotinama proizvedeno oko 22 milijarde kubičnih metara prirodnog plina iz nalazišta na Jadranu, a trenutna proizvodnja iznosi oko 750 milijuna kubičnih metara prirodnog plina iz nalazišta na kopnu i moru. Sada je dakle domaća pokrivenost oko 25 posto, a cilj je 40 posto već do 2025. godine.
Da je energetska politika ujedno i najvažnija politika svake zemlje uopće, i da se po njoj mjeri uspješnost pojedinih vlada, pokazuje i podatak da se plin u Jadranu proizvodi od listopada 1999. godine, pri čemu je vrhunac bio dosegnut 2010. godine kada su jadranske platforme proizvele 1,7 milijardi kubičnih metara plina. Sve od tada proizvodnja je u konstatnom padu, zbog iscrpljivanja nalazišta. Sjećamo se neslavnog projekta platforme Ivana D, koja je potonula i još uvijek je na dnu mora kod Istre. To je ujedno bio vjerojatno i trenutak najnižeg interesa uprave Ine, a i države za ovu temu, no ipak nakon tog incidenta, kako bi se zaustavio pad i povećala proizvodnja, Ina je prije tri godine pokrenula tzv. razradni projekt Sjeverni Jadran u sklopu kojega je predviđeno bušenje novih nalazišta na postojećim plinskim poljima. Sad se u to aktivnije krenulo, s velikim obećanjima.
Jer nakon što je zatvorena rafinerija Sisak, nakon što se mnogi »igraju« s rafinerijom Urinj i njezinim stalnim otvaranjem i zatvaranjem, remontima i probnim radovima, nakon nedavne mega-afere u Ini, netko je napokon u Upravi Ine shvatio koliko su ovo važni projekti, koji ne smiju biti zaustavljeni i o kojima ovisi energetska neovisnost Hrvatske. Iako su Mađari u recentnim pregovorima o promjeni upravljačkog ugovora u Ini itekako tvrdi, kako kažu oni koji u tim pregovorima sudjeluju, ipak je pritisak hrvatske države na MOL nakon zadnje afere itekako vidljiv, i Mađari ga osjećaju.
Zato ne čudi da se sada promovira projekt jadranskih nalazišta, te su novinari osobno imali prilike vidjeti bušenje šeste od planiranih jedanaest novih bušotina na kojima će, pokažu li se sva istraživanja uspješnim, biti postavljeno devet novih plinskih platformi koje će preko kompresijske platforme Ivana K biti povezani s plinskim trasportnim sustavom u Hrvatskoj. Na dvije od do sad izbušenih pet bušotina tako je već pokrenuta proizvodnja i kad se sve zbroji, u funkciji su trenutno 32 bušotine. U sve zajedno Ina ulaže milijardu i pol kuna. A to je najmanje što Mađari mogu učiniti da isprave greške u upravljanju Inom koje su itekako iziritirale i hrvatsku javnost, a i hrvatsku politiku. Vlada je još uvijek u borbi za povećanje utjecaja na donošenje odluka u Ini, i tu će još biti dosta posla.
U međuvremenu, bušotine u Jadranu najveći su samostalni projekt istraživanja plinskih nalazišta na moru u povijesti Ine, i dokaz su koliko u toj tvrtki još uvijek ima odličnih stručnjaka, neovisno o tome tko vodio upravljačke poslove. To hrvatsko stručno znanje, jednako kao i prirodne resurse, nitko nema pravo upotrijebiti ni za što drugo, osim za hrvatske nacionalne interese.