U svakom slučaju svijet više nikad neće biti isti. Mada opet, nikad ne kaži nikad
Ovo što se već skoro osam mjeseci događa u Ukrajini, promijenilo je ne samo sigurnosno stanje u Europi već i njenu gospodarsku perspektivu. Vrijeme jeftine energije definitivno je prošlo. Ono je za nama i lako moguće da se više nikada nećemo vratiti na staro. Energija će ubuduće biti ne samo jako skupa nego i teže dostupna. Što naravno ide u korak jedno s drugim. Svima je naime jasno da onog trenutka kada je Zapad pretvorio Rusiju u izoliranu i prezrenu zemlju istovremeno je odustao i od njezinih jeftinih energenata na kojima je gradio svoj gospodarski rast.
Ponajviše to vrijedi za najjače europsko gospodarstvo, ono njemačko, koje svoj rast više neće moći temeljiti na onome što dolazi s istoka. Sada će energenti dolaziti sa zapada ili s drugih strana, i oni će biti višestruko skuplji nego oni koji su dolazili iz Rusije. I s time se moramo pomiriti. Osim, naravno, ako se ne dogodi neko neviđeno čudo pa da rat ne samo prestane nego i dođe do nekakvog pomirenja Zapada i Rusije. A to je nažalost potpuno nemoguće.
Pa se shodno tome Europska unija i njezine članice pripremaju za predstojeće razdoblje. Za novu normalnost kada je u pitanju energetika. Nakon što smo se koliko toliko vratili u staro normalno nakon novog koje nam je nametnula korona, sada nas u neko novu normalnost gura rat u Ukrajini.
Tako bi se uskoro moglo dogoditi da tijekom ove zime Hrvatska i Slovenija surađuju kada je u pitanju opskrba plinom. Ako ga u Sloveniji ne bude dovoljno, u pomoć će joj morati priskočiti Hrvatska i to tako da smanji ili obustavi isporuku nekim svojim korisnicima. Isto će morati reagirati i Slovenija ako se na hrvatskoj strani pojavi neki manjak. Sve to predviđa sporazum Hrvatske i Slovenije o mjerama solidarnosti. Ovaj sporazum istina još uvijek nije potpisan, ali Vlada je na ovotjednoj sjednici odobrila pokretanje postupka za sklapanje tog sporazuma. Sličan se proces odvija i na slovenskoj strani. Sve to skupa ipak daje nekakav optimizam da ćemo nekako prebroditi ovu zimu.
S drugih pak strana dolaze najave da će energenata biti dovoljno. Ali da će, kao što se uostalom i moglo očekivati, biti znatno skuplji nego oni koje smo dobivali iz Rusije. Dakle i dobra i loša vijest. Zbog toga će se pred našim očima događati transformacija ekonomskih odnosa kakva nije viđena skoro stotinjak godina. Zadnji se puta nešto takvo dogodilo krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća kada je svijet pogodila svjetska financijska kriza uzrokovana krahom Wall Streeta.
Nakon toga cijela se gospodarska teorija i praksa okrenula na glavu. Shvatilo se da se ne može sve prepustiti nevidljivoj ruci tržišta za koju nikada s punom sigurnošću nije utvrđeno postoji li uopće. Tada je bilo jasno da ako nešto takvo uopće i postoji da ne funkcionira u trenucima velikih financijskih i gospodarskih kriza. Odgovor je tada došao iz kabineta američkog profesora ekonomije Johna Kennetha Gailbraitha.
Državni intervencionizam ušao je tada na velika vrata. I na kraju uspio spasiti kapitalizam. I ta je gospodarska doktrina bila više manje dominantna sljedećih gotovo pedesetak godina. Ona je zaslužna za nikad viđeni gospodarski napredak, barem kada je u pitanju zapadni svijet. Nikada se u njemu nije bolje živjelo nego pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Zanimljivo je da je i tu bajku možda ne baš dokrajčila, ali svakako uzdrmala energetska kriza. Formalan povod je bio arapsko-izraelski rat. Članice OPEC-a nezadovoljne činjenicom da je zapad podržao Izrael radikalno je povećala cijenu nafte. Oko toga je li tome bilo baš tako ili su se u sve uplele i neke mračne sile, postoje razne teorije zavjere. Ali u svakom slučaju energenti su preko noći postali skuplji. Bio je to uzrok, naravno ne jedini, da se kao odgovor na gospodarsko posrnuće ponudi povratak na staro dobro navodno slobodno tržište. I to je otprilike nešto što imamo sve do danas.
Kako će svijet odgovoriti na sve ovo, tek će se vidjeti. S manje ili više tržišta. Ali eto barem će se Slovenija i Hrvatska dogovoriti da se međusobno pomažu. Nije ni to mala stvar. A ovo sve drugo izvan je utjecaja obje ove male zemlje. U svakom slučaju svijet više nikad neće biti isti. Mada opet, nikad ne kaži nikad.
Zlatko Crnčec
Dolazi novo energetsko normalno
Zlatko Crnčec
28. listopad 2022 13:59
Reuters
U svakom slučaju svijet više nikad neće biti isti. Mada opet, nikad ne kaži nikad
Ovo što se već skoro osam mjeseci događa u Ukrajini, promijenilo je ne samo sigurnosno stanje u Europi već i njenu gospodarsku perspektivu. Vrijeme jeftine energije definitivno je prošlo. Ono je za nama i lako moguće da se više nikada nećemo vratiti na staro. Energija će ubuduće biti ne samo jako skupa nego i teže dostupna. Što naravno ide u korak jedno s drugim. Svima je naime jasno da onog trenutka kada je Zapad pretvorio Rusiju u izoliranu i prezrenu zemlju istovremeno je odustao i od njezinih jeftinih energenata na kojima je gradio svoj gospodarski rast.
Ponajviše to vrijedi za najjače europsko gospodarstvo, ono njemačko, koje svoj rast više neće moći temeljiti na onome što dolazi s istoka. Sada će energenti dolaziti sa zapada ili s drugih strana, i oni će biti višestruko skuplji nego oni koji su dolazili iz Rusije. I s time se moramo pomiriti. Osim, naravno, ako se ne dogodi neko neviđeno čudo pa da rat ne samo prestane nego i dođe do nekakvog pomirenja Zapada i Rusije. A to je nažalost potpuno nemoguće.
Pa se shodno tome Europska unija i njezine članice pripremaju za predstojeće razdoblje. Za novu normalnost kada je u pitanju energetika. Nakon što smo se koliko toliko vratili u staro normalno nakon novog koje nam je nametnula korona, sada nas u neko novu normalnost gura rat u Ukrajini.
Tako bi se uskoro moglo dogoditi da tijekom ove zime Hrvatska i Slovenija surađuju kada je u pitanju opskrba plinom. Ako ga u Sloveniji ne bude dovoljno, u pomoć će joj morati priskočiti Hrvatska i to tako da smanji ili obustavi isporuku nekim svojim korisnicima. Isto će morati reagirati i Slovenija ako se na hrvatskoj strani pojavi neki manjak. Sve to predviđa sporazum Hrvatske i Slovenije o mjerama solidarnosti. Ovaj sporazum istina još uvijek nije potpisan, ali Vlada je na ovotjednoj sjednici odobrila pokretanje postupka za sklapanje tog sporazuma. Sličan se proces odvija i na slovenskoj strani. Sve to skupa ipak daje nekakav optimizam da ćemo nekako prebroditi ovu zimu.
S drugih pak strana dolaze najave da će energenata biti dovoljno. Ali da će, kao što se uostalom i moglo očekivati, biti znatno skuplji nego oni koje smo dobivali iz Rusije. Dakle i dobra i loša vijest. Zbog toga će se pred našim očima događati transformacija ekonomskih odnosa kakva nije viđena skoro stotinjak godina. Zadnji se puta nešto takvo dogodilo krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća kada je svijet pogodila svjetska financijska kriza uzrokovana krahom Wall Streeta.
Nakon toga cijela se gospodarska teorija i praksa okrenula na glavu. Shvatilo se da se ne može sve prepustiti nevidljivoj ruci tržišta za koju nikada s punom sigurnošću nije utvrđeno postoji li uopće. Tada je bilo jasno da ako nešto takvo uopće i postoji da ne funkcionira u trenucima velikih financijskih i gospodarskih kriza. Odgovor je tada došao iz kabineta američkog profesora ekonomije Johna Kennetha Gailbraitha.
Državni intervencionizam ušao je tada na velika vrata. I na kraju uspio spasiti kapitalizam. I ta je gospodarska doktrina bila više manje dominantna sljedećih gotovo pedesetak godina. Ona je zaslužna za nikad viđeni gospodarski napredak, barem kada je u pitanju zapadni svijet. Nikada se u njemu nije bolje živjelo nego pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Zanimljivo je da je i tu bajku možda ne baš dokrajčila, ali svakako uzdrmala energetska kriza. Formalan povod je bio arapsko-izraelski rat. Članice OPEC-a nezadovoljne činjenicom da je zapad podržao Izrael radikalno je povećala cijenu nafte. Oko toga je li tome bilo baš tako ili su se u sve uplele i neke mračne sile, postoje razne teorije zavjere. Ali u svakom slučaju energenti su preko noći postali skuplji. Bio je to uzrok, naravno ne jedini, da se kao odgovor na gospodarsko posrnuće ponudi povratak na staro dobro navodno slobodno tržište. I to je otprilike nešto što imamo sve do danas.
Kako će svijet odgovoriti na sve ovo, tek će se vidjeti. S manje ili više tržišta. Ali eto barem će se Slovenija i Hrvatska dogovoriti da se međusobno pomažu. Nije ni to mala stvar. A ovo sve drugo izvan je utjecaja obje ove male zemlje. U svakom slučaju svijet više nikad neće biti isti. Mada opet, nikad ne kaži nikad.