Za sve u Hrvatskoj bilo bi bolje, čini se, da se prestanu baviti temom drona. Neka institucije, odnosno službe odrade svoj posao i ustanove tehničke detalje o samoj letjelici koja je već prije skoro dva tjedna pala gotovo pa u centar Zagreba. Ali politika bi se trebala prestati miješati u ovu temu. Bar neko vrijeme.

Ponovo smo jučer svjedočili prepucavanjima najvišeg vrha vlasti oko pitanja je li bespilotna letjelica nepoznatog porijekla, namjene i cilja imala na sebi naoružanje ili ne. Najprije je iz Centra za vještačenje »Ivan Vučetić« u medije u utorak navečer iscurilo kako je utvrđeno da avio-bombe na dronu nije bilo, a onda se iduće jutro oglasio zagrebački DORH, s tvrdnjom kako su naznake postojanja eksploziva nađene. Da sve nije ispolitizirano, i da premijer Andrej Plenković nije taj koji danima tvrdi da letjelica jest bila naoružana, a predsjednik Zoran Milanović da vjerojatno nije, malo bi nas se ticalo što institucije priopćavaju. Ali ovako naoružanje na dronu postaje ultimativno političko pitanje, i razlog novog spora Plenkovića i Milanovića. Pritom premijer tvrdi kako naznake postojanja eksploziva, odnosno »jedne vrste avio-bombe« ukazuju na ključnu stvar, a to je da namjena letjelice nije bila izviđačka. Dakle, konkluzija je, bila je – napadačka.

Ako je tako, tim gore po činjenice, pa tako i činjenicu da NATO toga dana prije skoro dva tjedna kad je letjelica pala uopće nije reagirao na takvo tijelo u zračnom prostoru svoje države članice, a više-manje ni poslije, jer se cijeli događaj većinom minorizira od strane vrha vojnog saveza koji bi trebao biti zaštitnik i hrvatskog neba.

Ono što je još zanimljivo, kad se raščlanjuje svaki detalj ove sage, jest činjenica da je i sam predsjednik Milanović u izjavi za medije prije dva dana upozorio kako Centar za vještačenja ima dovršenu analizu, ali je Vlada iz nekog razloga ne objavljuje i šuti o tome. To znači da je on za nalaz te analize znao – zašto i sam nije nešto rekao o tome? Potom se ta ista informacija pojavila kao neslužbena i u programu jedne nacionalne televizije, da bi onda sljedeće jutro zagrebačko odvjetništvo reagiralo priopćenjem koje zapravo donosi suprotnu informaciju, da dron jest imao neku vrstu eksploziva, to jest aviobombe na sebi. Na koncu jedan dnevni list objavljuje, također neslužbeno, poruku iz Ministarstva obrane, gdje je ponovo potvrđeno kako je u dronu bila sovjetska bomba FAB 100-120 teška 120 kilograma i napunjena s 40 kilograma eksploziva.
Stručnjaci za tu tematiku, kao što je bivši pilot Ivan Selak, objašnjavaju kako se ni ne mora raditi o bombi u pravom smislu riječi, nego o manjoj količini eksploziva koja na takvim letjelicama, kojima je primarna namjena izviđačka, služi tome da se u slučaju pada drona zapravo automatski aktivira u cilju uništavanja informacija koje je letjelica prethodno prikupila. Odnosno, kako ti podaci ne bi pali u ruke neprijatelja postoji sustav za samouništenje.

Dakle, stvari nisu crno-bijele kako ih vide Milanović ili Plenković. Dron je više priča o 50 nijansi sive, čini se. Baš zbog toga obojica bi se nadalje trebala kloniti komentiranja drona, barem dok se ne finišira istraga, odnosno vještačenje koje na kraju provode i odvjetništvo, i Centar za vještačenja, i vojna policija i civilna policija i svi ostali – i to svi zajedno. I dok se oni zajedno ne izjasne, doista čemu dnevnopolitička prepucavanja?

Kao da nije dovoljna spoznaja da niti Mađarska, niti Rumnjska preko kojih je dron također preletio, a onda niti NATO nisu reagirali na vrijeme toga dana. Pokazalo se da, unatoč ratu u Ukrajini na tlu Europe, nismo dovoljno bitna država da bi ikoga zabrinulo što neidentificirani, a vjerojatno naoružani objekt, leti zračnim prostorom jedne članice NATO-a. Bi li reakcija bila ista da je dron letio k Rimu, Parizu ili Londonu? Nikad nećemo saznati.

Sve zajedno postalo je prilično bizarno, i dnevnoj politici bilo bi bolje malo dignuti ručnu i ne dalje komentirati ovaj slučaj sve dok se ne dođe do konačnih zaključaka. Ovo puštanje neprovjerenih informacija u javnost dok istraga još traje, i tek je dio analize sa sigurnošću dovršen, izgleda pomalo neozbiljno. Osim što se takvom prebacivanju loptice u Moskvi vjerojatno već danima smiju, i hrvatska javnost se uznemiruje bez potrebe. Kako bi rekli neki analitičari, počinjemo izgledati kao bespilotna država.