Lijepo je od čelnih ljudi PGS-a što su pozvali sve riječke gradske vijećnike da prihvate iz drugog puta rebalans proračuna gradonačelnika Marka Filipovića za 2023. godinu.

Još je ljepše od PGS-ovaca što su pozvali kolege iz riječkog parlamenta da se izdignu iznad stranačkih interesa kako bi digli ruku za gradonačelnikov prijedlog jer su u njemu i sredstva za povećanje plaća zaposlenima u gradskim vrtićima, gradskoj upravi i vatrogascima. Politički tajnik PGS-a Franjo Butorac pomirljivo je primijetio da je legitimno ne podržati gradonačelnikov prijedlog, ali da je u igri opće dobro jer su ljudi potplaćeni pa je vrijeme da se ispravi nepravda. Sve je to u redu, ali politika nije karitativna djelatnost. Političke stranke nalaze se na političkom tržištu i nije razumno očekivati da će riječka oporba apriori podržati prijedloge riječke izvršne vlasti. To nije ni posao oporbe prema pravilima političke utakmice. To je posao izvršne vlasti koja mora osigurati većinu za predložene odluke.

PGS je i u svibnju ove godine podržao prijedlog gradonačelnika Filipovića s istim argumentima, ali prijedlog nisu podržala dva vijećnika konstituirajuće većine, Vedran Vivoda iz Akcije mladih i Robert Salečić iz Unije Kvarnera. Nitko politički ozbiljan nije ni očekivao da će rebalans proračuna podržati riječka oporba, a to su gradski vijećnici HDZ-a, Mosta i nezavisni vijećnici. Tako je na naplatu došlo ono što se dogodilo krajem svibnja 2021. godine, kada su birači odlučili kako su odlučili – SDP je izgubio većinu u Gradskom vijeću. Drugi mandat zaredom. To što se Gradsko vijeće konstituiralo pokazalo je zrelost političkih aktera, prije svega samog PGS-a, ali i Možemo! Rijeka, Akcije mladih i Unije Kvarnera. Oni su mudro odlučili da bi bilo glupo izazvati krizu vlasti i ići na nove izbore kada je izvjesno da bi ti izbori generirali vrlo slično političku konstelaciju u vijećničkim klupama. Jer, nekakav ishod može biti slučajan jednom, ali teško da može biti slučajan dva puta.

Za svaku je pohvalu bio politički kompromis konstituiranja vijeća. Iz toga je deriviran termin konstituirajuća većina. On je vrlo fluidan, i to je riječki gradonačelnik Marko Filipović znao. Kada je vrlo lako prihvaćen prvi prijedlog proračuna za 2021. godinu, činilo se da će u tome i uspjeti. Činilo se da je našao zajednički jezik s političkim partnerima. Iako nije potpisan nikakav postizborni sporazum, izgledalo je da će se barem na ključnim temama naći sa strankama koje su dio konstituirajuće većine. Dobio je zeleno svjetlo, ali nije dobio bianco podršku. To mu je naglašeno javno u nekoliko navrata. Kako je prolazilo vrijeme, tako je ispalo da je gradonačelnik Filipović bio uvjeren da je stvar riješena i tako se ponašao. Zaboravio je temeljnu činjenicu – da nema stabilnu većinu u gradskom parlamentu. Vidjelo se to i na primjeru prodaje zemljišta na Žabici, ali i kada je krenuo cirkus u vezi s razrješenjem intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića. Na čemu je najviše inzistirao PGS, pa je sve rezultiralo neuspjelom tužbom predstavničkog tijela protiv riječke izvršne vlasti. Onda je nekako prošao i drugi predloženi gradonačelnikov proračun u prosincu 2022. godine. Već tada je bilo jasno da je konstituirajuća većina postala u potpunosti fragilna i da neke važne odluke ne bi nikada dobile dovoljan broj glasova da nisu uskočili gradski vijećnici Mosta ili HDZ-a. Ušlo se u 2023. godinu, ali Filipović nije mijenjao svoju političku praksu. Najtočnije ju je opisati kao politički blef.

Naime, Filipović bi proslijedio gradskom parlamentu neku važnu točku, recimo rebalans proračuna, a onda čekao hoće li se pod teretom važnosti okupiti konstituirajuća većina. U tome je uspio u nekoliko navrata, a vijećnicima Vivodi i Salečiću javno je poručio da oni ni ne moraju podržati prijedlog, ali da to ne znači da on neće proći. Kao da je imao asa u rukavu. I kada je bilo najbitnije, ispalo je da takav as ne postoji, a u pitanje je dovedeno dogovoreno povećanje plaća u dječjim vrtićima, u gradskoj upravi i riječkim vatrogascima. Akcija mladih i Unija Kvarnera poručili su da gradonačelnik više nema njihovu podršku zbog neozbiljnosti, ali i zbog neoperacionalizacije njihovih amandmana.

Dakle, odgovornost za nepovećanje plaća ne može biti na leđima onih koji nisu podržali rebalans proračuna, odgovornost je na gradonačelniku Filipoviću, koji nije iskoristio priliku koju je dobio kada je konstituirano Gradsko vijeće. Bilo bi lijepo da je, ali politika nije karitativna djelatnost. Ona je borba za vlast.