Kanoćal

Damir Cupać: Prašina se slegla

Damir Cupać

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Sada Mihačeva draga nije sinonim za riječko urbanističko slijepo crijevo, već je i u širim hrvatskim okvirima sinonim za potencijalnu korupciju gradske vlasti. I uteg SDP-u koji mu je bio najmanje potreban godinu dana pred izborni troboj, europske, parlamentarne i predsjedničke izbore

placeholder


 


Četvero pritvorenih osumnjičenika iz riječke afere Sortirnica euforično je ispraćeno u Remetinec. Nema medija u Hrvatskoj koji se nije natjecao kako bi došao i do najsitnijeg detalja ove istrage koju vodi Ured europskog javnog tužitelja i koja politički kompromitira SDP-ovu gradsku vlast. Istina je da nitko od osumnjičenih i tada pritvorenih, a sada puštenih – bivše direktorice Čistoće Jasne Kukuljan, umirovljene pročelnice Odjela gradske uprave za komunalni sustav Irene Miličević, savjetnika za kapitalne projekte Odjela gradske uprave za lomunalni sustav Eddyja Ropca – nije član SDP-a. Ali riječ je o nekada visoko rangiranim službenicima Grada Rijeke pa je nemoguće izbjeći političku štetu bez obzira na pravosudni epilog, ma kakav on bio. Tim više što je optužnicu sastavio Ured europskog javnog tužitelja, pa je SDP-u nemoguće braniti se da je riječ o omerti u afere ogrezlog HDZ-a. Osumnjičenici iz afere Sortirnica izašli su nakon što je ispitano 18 svjedoka i bez ikakve medijske pompe. Kao što to biva u takvim slučajevima u Hrvatskoj navikloj na korupcijske afere. Prašina se brzo digne, a još brže slegne. Sada slijedi zakonom propisana procedura koja može i ne mora dobiti sudski epilog. Ako ga i dobije, pitanje je koliko će vremena proteći do sudskog pravorijeka. Iskustvo nas uči da je moguće da je riječ o godinama. Pitanje svih pitanja je hoće li se afera širiti i dalje i je li bilo kojim istražnim rukavcem obuhvaćen i bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je u inkriminirano vrijeme bio na čelu Korza 16 i pomalo je pakirao stvari iz ureda na Korzu 16 s obzirom na to da su se bližili lokalni izbori u svibnju 2021. godine, a on se nije imao namjeru kandidirati nakon što je odradio više od 20 godina na mjestu riječkoga gradonačelnika.


Gotovo mjesec dana u istražnom zatvoru puno je vremena za razmišljanje, iako u ovom trenutku nitko ne zna kakvu su obranu iznijeli osumnjičenici, a još manje što su izjavili svjedoci. Doći će vrijeme kada će se i to saznati. Budući da su i iz HDZ-a i SDP-a pozivali na presumpciju nevinosti, a to je ono da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno, valja se toga držati. Jednako tako valja i podsjetiti da do dana današnjega spektakularno najavljivani projekt sortirnice nije počeo s radom. Voli se riječka vlast hvaliti da je Rijeka pionir u mnogim stvarima. Upravo je sortirnica u Mihačevoj dragi isticana kao pionirski projekt koji svjedoči o naprednosti Grada Rijeke kada je riječ o gospodarenju otpadom. Kao što je bila pionir i s izgradnjom Centralne zone za gospodarenje otpadom u Marišćini. Problem je u tome što sustav gospodarenja otpadom u Rijeci ne funkcionira kada je riječ o individualizaciji, ne funkcionira ni Marišćina na zadovoljavajući način. Riječ je o komunalnoj katastrofi jer se ni nakon više desetljeća ne može uspostaviti kvalitetan sustav koji bi bio ekološki iskorak i koji bi bio implementiran na zadovoljstvo građana.




Građani su ti koji skupo plaćaju usluge Čistoće i koji su izloženi čestim poskupljenjima, a koja ne rezultiraju kvalitativnim iskoracima kada je riječ o gospodarenju otpadom. Projekt Sortirnica bio je idealan smokvin list za tu komunalnu sramotu. No, smokvin list je odlepršao, pa je taj dio komunalnog sustava ogoljen do kraja. Prizor nije nimalo oku ugodan s obzirom na to da novo postrojenje u koje su uloženi milijuni eura nije u funkciji. I lako što nije u funkciji, nitko ne zna ni kada će biti. Gradska vlast na to nema odgovor jer se još uvijek ne zna tko će biti koncesionar i tko će upogoniti suvremeni komunalni objekt. Dok je tako, u središtu pažnje javnosti neće biti rad sortirnice, već rad istražitelja Ureda europskog javnog tužitelja. Oni sumnjaju da je tvrtka Tehnix posao dobila na namještenom natječaju putem službenika Grada Rijeke, odnosno da je projekt koji je EU sufinancirao s 4,11 milijuna eura, ukupno vrijedan oko 4,9 milijuna eura, preplaćen za više od pola milijuna eura.


Mihačeva draga dugo je bila urbanističko slijepo crijevo grada. Po tome je bila najpoznatija. U Rijeci svi znaju da su na tom malom prostoru ostale ruine nekada uspješnih poduzeća, a tamo je smješten i nužni gradski smještaj. Projekt Sortirnica trebao je biti nešto dobro kada je riječ o infrastrukturi. Sada Mihačeva draga nije sinonim za riječko urbanističko slijepo crijevo, već je i u širim hrvatskim okvirima sinonim za potencijalnu korupciju gradske vlasti. I uteg SDP-u koji mu je bio najmanje potreban godinu dana pred izborni troboj, europske, parlamentarne i predsjedničke izbore.