Hrvatska ne može više temeljiti gospodarski model na potplaćenoj radnoj snazi
Da je Hrvatska preskupa destinacija za ljetovanje prosječnom Hrvatu, još je jednom potvrdila službena statistika. More si tako ne može priuštiti svaki treći građanin, a posebno je poražavajuće da si odlazak na ljetovanje ne može priuštiti gotovo 450 tisuća zaposlenih – znači, to nisu osobe koje su u riziku od siromaštva, nego stalno zaposleni radnici koji u Hrvatskoj u godinu dana ne mogu uštedjeti za sedmodnevno ljetovanje zasluženog godišnjeg odmora. Činjenica kojoj se nema što dodati ni oduzeti. A ako se i uspiju skupiti pare za odlazak na more, to malo novca što se uštedjelo, iz novčanika će izbiti na daleko poznate cijene u hrvatskom turizmu. Premda je u srpnju rast cijena usluga nešto usporio, taj su »nedostatak« zato nadomjestile cijene hrane, koje su počele galopirati brže nego cijene usluga. Kako god okrenuli, ljetovanje će vam u svakom slučaju ispasti (pre)skupo.
No, nisu samo hrvatski radnici siromašni pa da ne mogu ljetovati kod kuće. Srozavanje standarda srednjeg sloja zahvatilo je cijelu Europsku uniju, a prema analizi Europskog sindikalnog instituta ljetovanje si ne može priuštiti 41 i pol milijuna radnika, milijun više nego godinu prije! Po pitanju broja onih koji si unatoč zaposlenju ne mogu zaraditi za odlazak na godišnji, Hrvatska još dobro i stoji. U Rumunjskoj, primjerice, za ljetovanje ne može uštedjeti svaki treći radnik, a u Mađarskoj i Bugarskoj svaki četvrti. Taj nadasve poražavajući podatak nikoga ne zabrinjava previše – ni Europsku komisiju ni nacionalne vlade članica Unije.
Stoga su i europski i hrvatski sindikati počeli s kampanjom za snažnije podizanje minimalne plaće koju je zadnjih godina pojela inflacija jer rast minimalca nije pratio rast cijena, štoviše, bio je višestruko slabiji. Nezavisni hrvatski sindikati su prije nekoliko dana uputili pismo ministrima rada i financija o potrebi povećanja minimalne plaće. Lijepo su ministrima objasnili da se unatoč gospodarskom rastu i vrhunskom kreditnom rejtingu, ta ekonomska slika ne pretače u životnu realnost većine zaposlenih, što se konkretno može vidjeti na priuštivosti ljetovanja.
Nije samo država kriva za potplaćivanje radnika. I privatnici su dali svoj obol koji se može vidjeti u podacima Fine o rastu dobiti poduzetnika i rastu plaća zaposlenih. Tako je neto dobit privatnika u 2024. godini porasla za čak 66 posto u odnosu na 2021. godinu, a prosječna neto plaća za tek 38,9 posto, s tim da su cijene hrane u istom razdoblju porasle za 44,5 posto. Sindikati upozoravaju da ova razlika potvrđuje kako radnici nisu ravnopravno sudjelovali u raspodjeli stvorene nove vrijednosti. Drugim riječima, direktori su sebi zaradili za ljetovanje, a radnici će biti sretni ako s plaćom prežive mjesec. Pod uvjetom da kupuju na akcijama. Ravnateljica Europskog sindikalnog instituta oplela je zato po direktorima bez dlake na jeziku, kazavši da ne čudi da si sve više ljudi ne može priuštiti odmor kada su se istovremeno povećavale dividende brže od plaća, a izvršni direktori sebi isplaćivali višestruko veće bonuse od plaće prosječnog radnika. Izgleda da direktorima ni to nije bilo dovoljno jer su sindikati primijetili da umjesto povećanja bruto plaća, direktori sve češće posežu za isplatama porezno neopterećenih naknada kako bi izbjegli povećanje osnovne bruto plaće, što stvara iluziju rasta radničkih primanja. U prošloj su godini na takav način isplatili više od 2,6 milijardi eura neoporezivih primitaka. No, nije sve išlo radnicima, dio su isplatili i sebi.
U Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, sve se više nagrađuju financijske špekulacije umjesto rad. A ako slučajno i dođe do povećanja minimalne plaće, poslodavci će odmah početi mantrati o niskoj produktivnosti, zbog čega se plaće ne bi trebale podizati dok se ne podigne ta famozna produktivnost.
Međutim, produktivnost nije samo osobina pojedinca, već je ona rezultat cijelog sustava i gradi se ulaganjima u opremu i radnike, kvalitetnom organizacijom rada i povjerenjem, a ne pritiskom na leđa onih koji su i dosad iznijeli najveći teret tranzicije i kriza, pojašnjavaju sindikati i poručuju da Hrvatska ne može više temeljiti gospodarski model na potplaćenoj radnoj snazi.
Dražen Katalinić
Daleko je more
Dražen Katalinić
07. kolovoz 2025 12:44
Foto Marko Gracin
Hrvatska ne može više temeljiti gospodarski model na potplaćenoj radnoj snazi
Da je Hrvatska preskupa destinacija za ljetovanje prosječnom Hrvatu, još je jednom potvrdila službena statistika. More si tako ne može priuštiti svaki treći građanin, a posebno je poražavajuće da si odlazak na ljetovanje ne može priuštiti gotovo 450 tisuća zaposlenih – znači, to nisu osobe koje su u riziku od siromaštva, nego stalno zaposleni radnici koji u Hrvatskoj u godinu dana ne mogu uštedjeti za sedmodnevno ljetovanje zasluženog godišnjeg odmora. Činjenica kojoj se nema što dodati ni oduzeti. A ako se i uspiju skupiti pare za odlazak na more, to malo novca što se uštedjelo, iz novčanika će izbiti na daleko poznate cijene u hrvatskom turizmu. Premda je u srpnju rast cijena usluga nešto usporio, taj su »nedostatak« zato nadomjestile cijene hrane, koje su počele galopirati brže nego cijene usluga. Kako god okrenuli, ljetovanje će vam u svakom slučaju ispasti (pre)skupo.
No, nisu samo hrvatski radnici siromašni pa da ne mogu ljetovati kod kuće. Srozavanje standarda srednjeg sloja zahvatilo je cijelu Europsku uniju, a prema analizi Europskog sindikalnog instituta ljetovanje si ne može priuštiti 41 i pol milijuna radnika, milijun više nego godinu prije! Po pitanju broja onih koji si unatoč zaposlenju ne mogu zaraditi za odlazak na godišnji, Hrvatska još dobro i stoji. U Rumunjskoj, primjerice, za ljetovanje ne može uštedjeti svaki treći radnik, a u Mađarskoj i Bugarskoj svaki četvrti. Taj nadasve poražavajući podatak nikoga ne zabrinjava previše – ni Europsku komisiju ni nacionalne vlade članica Unije.
Stoga su i europski i hrvatski sindikati počeli s kampanjom za snažnije podizanje minimalne plaće koju je zadnjih godina pojela inflacija jer rast minimalca nije pratio rast cijena, štoviše, bio je višestruko slabiji. Nezavisni hrvatski sindikati su prije nekoliko dana uputili pismo ministrima rada i financija o potrebi povećanja minimalne plaće. Lijepo su ministrima objasnili da se unatoč gospodarskom rastu i vrhunskom kreditnom rejtingu, ta ekonomska slika ne pretače u životnu realnost većine zaposlenih, što se konkretno može vidjeti na priuštivosti ljetovanja.
Nije samo država kriva za potplaćivanje radnika. I privatnici su dali svoj obol koji se može vidjeti u podacima Fine o rastu dobiti poduzetnika i rastu plaća zaposlenih. Tako je neto dobit privatnika u 2024. godini porasla za čak 66 posto u odnosu na 2021. godinu, a prosječna neto plaća za tek 38,9 posto, s tim da su cijene hrane u istom razdoblju porasle za 44,5 posto. Sindikati upozoravaju da ova razlika potvrđuje kako radnici nisu ravnopravno sudjelovali u raspodjeli stvorene nove vrijednosti. Drugim riječima, direktori su sebi zaradili za ljetovanje, a radnici će biti sretni ako s plaćom prežive mjesec. Pod uvjetom da kupuju na akcijama. Ravnateljica Europskog sindikalnog instituta oplela je zato po direktorima bez dlake na jeziku, kazavši da ne čudi da si sve više ljudi ne može priuštiti odmor kada su se istovremeno povećavale dividende brže od plaća, a izvršni direktori sebi isplaćivali višestruko veće bonuse od plaće prosječnog radnika. Izgleda da direktorima ni to nije bilo dovoljno jer su sindikati primijetili da umjesto povećanja bruto plaća, direktori sve češće posežu za isplatama porezno neopterećenih naknada kako bi izbjegli povećanje osnovne bruto plaće, što stvara iluziju rasta radničkih primanja. U prošloj su godini na takav način isplatili više od 2,6 milijardi eura neoporezivih primitaka. No, nije sve išlo radnicima, dio su isplatili i sebi.
U Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, sve se više nagrađuju financijske špekulacije umjesto rad. A ako slučajno i dođe do povećanja minimalne plaće, poslodavci će odmah početi mantrati o niskoj produktivnosti, zbog čega se plaće ne bi trebale podizati dok se ne podigne ta famozna produktivnost.
Međutim, produktivnost nije samo osobina pojedinca, već je ona rezultat cijelog sustava i gradi se ulaganjima u opremu i radnike, kvalitetnom organizacijom rada i povjerenjem, a ne pritiskom na leđa onih koji su i dosad iznijeli najveći teret tranzicije i kriza, pojašnjavaju sindikati i poručuju da Hrvatska ne može više temeljiti gospodarski model na potplaćenoj radnoj snazi.