Siniša Pavić

Čudna šuma je to

Siniša Pavić

Davor Javorovic/PIXSELL

Davor Javorovic/PIXSELL

E, da, tko se lovom nije bavio, taj i ne zna koji je gušt – valjda je - nakriviti lovački šešir, zagrist vlat trave zubima, prebaciti pušku preko ramena da nehajno visi, pa kroz šumu put vepra, srne ili zeca s noge lagano zviždučući neki klasik poput one stare »Kad sam bio mlađan lovac ja, voljela me dva tri ministra, voljela me ljudi voljela, sretna jer su imenovana...«

placeholder


A1 na N1! Zvuči k’o šahovski potez povučen nekom jakom figurom, kakvim topom u najmanju ruku.


A1 na N1, iako nije veliki operater s liste ponuđenih kanala odlučio maknuti samo informativni kanal N1 već je s njega odlučio skinuti sve što je u vlasništvu United grupe, pri čemu će najviše suza jamačno pustiti ljubitelji engleske nogometne lige koja je bila forte Sport Klub kanala. Samo, lako za sportske kanale, njih će se nekako naći drugdje, no što ćemo s N1 televizijom kad neke programski slične, pa da je u zamjenu, zapravo i nema!?


Kažu, sve je to pitanje profita, duopola koji jedni žele zadržati, a drugi razbiti, Zakona o elektroničkim medijima koji se radi i radi i radi, odnosa velikih nekih igrača i onda i opet pitanje novca, kapitala, profita. Ali, ostati bez onog što su nam donosili etablirani novinari/ke poput Krešića, Stojanca, Božić….!? Što sa sobom preko dana ako se taj informacijski i informativni kanal zatvori i ako se broj neugodnih pitanja upućenih političarima svake vrste, pa bili oni i premijerom, naglo smanji!?




– Sva je to zbog lokalnih izbora, rezonira, politikom zadojen, prosječni građanin Republike Hrvatske.


– Lokalnih!? Pa što su lokalni izbori toliko važni, čudom se čudi pripadnica onog manjinskog dijela građanstva koji se trudi silom sačuvati ono malo zdrava pogleda na svijet, pa iako da je djetinje naivno.


K’o da je važno!? Pa da nije ne bi se regrutirali lokalni stranački prvaci duboko u šumama!


Duboko u šumama


E, da, tko se lovom nije bavio, taj ni ne zna koji je gušt – valjda je – nakriviti lovački šešir, zagrist vlat trave zubima, prebaciti pušku preko ramena da nehajno visi, pa kroz šumu put vepra, srne ili zeca s noge lagano zviždučući neki klasik poput one stare »Kad sam bio mlađan lovac ja, voljela me dva tri ministra, voljela me ljudi voljela, sretna jer su imenovana…« To bi, dakako, mogao biti song za ljude na poziciji, pjesma na usnama uvaženog HDZ-ova čovjeka Tomislava Čuljka, ako je istina da vedri i oblači, pače kadrovira svakog kandidata za iole važnu funkciju u HDZ-ovoj slavonskoj podružnici, pa još u šumi i kućici i lovištu, uz mezu i gemišt iako on, kako javljaju 24 sata, ne pije ništa što nije bezalkoholno.


Dobro, uvijek je to mrvu suspektno kad se šuma, kafana, birtija, restorana sjete bivši HDZ-ovci, oni koji su do jučer bili posve blizu oltara, pa s mrvom opreza treba pristupiti i spomenu ministarske šume od strane bivšeg zamjenika župana Vukovarsko-srijemske županije Josipa Dabre koji sada kreće u bitku lokalnu podno skuta stranke Miroslava Škore. Ali, s druge strane, ne zvuči uopće nemoguće da se u mraku šume kuju strategije i izborne liste kad su se kovali planovi u nas i na čudnijim mjestima. Spačva i njeno zelenilo barem ulijeva kakvu takvu nadu da za stolom na kojem se karte dijele ima i kakav načitani romantik pa da se pozove na mudrosti onih »Priča iz davnina« u kojima se, nakon svih tih strašnih avantura svakojakih stvorenja, na kraju uvijek nudila neka pouka i dobro.


– Dobro, da su ministri šumski ljudi, to još nekako i može čovjek razumjeti, ali lokalni izbori, pa zar su toliko važni, sumnjičav je onaj raritetni Hrvat koji bi sve crno na bijelo i transparentno.


Naravno da su važni kad lokalna politika i pitanje terena za boćanje regulira!


I zjogovi uskrsnut’ znaju!


Dva mjeseca je tako do izbora čiji će se rezultati itekako odraziti na dinamiku u jednoj sasvim običnoj gradskoj četvrti, jednog od onih par hrvatskih velikih gradova. Deset mjeseci je zato od činjenice da se ideja o gradnji boćališta, ako to već nije bila i gotova odluka, pojavila u Planu komunalnih akcija predložena od Mjesnog odbora. Direktno zainteresirane stranke, one kojima je boćalište trebalo osvanuti pod prozorom, šalju pisani upit u ured Gradske četvrti pa da im se kaže tko je tražio i tko odobrio boćalište. Odgovora nema, ali pred kraj godine boćalište nestaje iz Plana komunalnih akcija, onako kako se tamo i pojavilo. Samo, izbori su blizu, i zjogovi uskrsnut znaju! Eto boćališta opet u planu, a bez ikakve dokumentacije i eto ujdurme tko, koga, zašto i kako! A ono »samo« boćalište. Koji gura tajanstven netko. Pa se piše peticija, pa se traži da nije pod prozorom, pa se spominje ozbiljno igralište za djecu, pa se traži sjednica Vijeća gradskih četvrti, pa se poziva na transparentnost. Samo, ako se krupne ribe regrutiraju u šumi, tko kaže da se sitne ribe ne regrutiraju u šumarku!? A ako je tako sve zadano, onda je, lako moguće, boćalište onaj neki ispit muškosti i zrelosti, nakon kojeg dolaze sve složeniji zadaci koji, danas sutra, vode do toga da se šešir može nakriviti i zazviždukati dok se bulin iz daleka bućom gađa.


Djeluj lokalno, da bi se domogao globalnog djelovanja, stara je maksima naših političara. I zato su izbori što tuku lokalno tako važni. Kreneš od boćališta netransparentnog, pa zadobiješ povjerenje važnog nekog svijeta koji voli balote, pa ti taj važni svijet bude toliko zahvalan da ti kad tad uslugu vrati, pa se na sljedećem levelu gradi na nekom gradskom zemljištu nešto, ili se zaposli bliska rodbina nečija, da bi se polako stizalo pred vrata »šume« i one liste novih naših nada od povjerenja koji će pronositi stranačku slavu u vjekove. Realno, svi bi da su šumovlasnici, jedino što izbor songa za zviždukanje ovisi o tome jeste li pozicija ili opozicija. Biračkom tijelu neopredijeljenom ostaje da se umjesto šlagera uhvati rocka, Koje ili YU grupe koji su odavno ta šumska zbivanja realno opisali u uspješnici »Čudna šuma« u kojoj medo i sova plešu rock, ali se svejedno ne zna s kim igra tko. Usput se tek nadati može da može i drugačije.


Da važno!? Najvažnije!


A A1 na N1, je li to genijalni »šahovski« napad lovcem, ili je na napad uslijedila vrhunska »šahovska« obrana!? Jest, nestane li N1 s malih ekrana činit će se da se u Hrvatskoj dogodilo ono što ni Vučić u Srbiji uspio nije, a nije da nema želje eliminirati kritičare s malih ekrana. A opet, operateri su to, korisnici, usluge, milijuni, duopoli, monopoli, zarada neka uglavnom onih koji su vlasnici. Ako se nešto tako veliko i teoretski sjajno zamišljeno kao Europa cijepiti ne zna i ako je farmaceutske kompanije gule do ibera više zainteresirane za dobit nego li za procijepljenost, zašto bi išta drugo na ovome svijetu i bilo drugačije.


No, sve se to nekako krivo posložilo, od tajminga nadalje, taman da je lako shvatljivo da svakom tko se politikom u nas bavi mora bit makar mrvu drago da je svjetla što šumarke i šume marno obasjava, čim manje. Tim prije i tim više što nas lokalno čeka rijetko viđena smjena generacija, pa su i novajlije i stari vuci koji konce vuku, više nego ikada pod lupom. Evo, ni zjog za balote više ne može čovjek izgraditi gdje mu se hoće. Lov je in, a balote out!? Ne bi bilo nemoguće. A je li i to važno kad o lokalnim izborima govorimo? Da važno!? Najvažnije!