Kadrovska križaljka premijera Andreja Plenkovića vratila nas je zakratko u 2016. godinu – tada je Tomislav Ćorić prvi put postao ministar, a sada ulazi u Vladu ponovo, na već četvrtu svoju ministarsku funkciju.

Bio je ministar rada, pa energetike, pa na kraju i gospodarstva, a otišao je nakon što su se zaredale afere kojima on, međutim, nikada osobno nije bio obuhvaćen. Zato se sada može na velika vrata četvrti put vratiti na mjesto koje je uvijek i priželjkivao, a to je Ministarstvo financija, dodatno još uz dužnost potpredsjednika Vlade.

U međuvremenu je bio drugi ili treći čovjek HNB-a, no iako Hrvatska narodna banka traži novog guvernera, jer odlazi i Boris Vujčić nakon čak 12 godina, čini se da je Ćoriću ipak bilo pomalo dosadno u kuloarima na Trgu hrvatskih velikana. Povratak u politiku puno ga više zanima, i to se već dugo zna, jer iako ima zavidan CV u monetarnom i ekonomskom segmentu, izgleda da je u prvom redu zoon politikon i da je zov dnevne politike mnogo zanimljiviji čak i od dobre (to jest, bolje) plaće u HNB-u.

Zanimljivo je i kako si je Marko Primorac sam našao novi posao – dok je premijer po EU-u lobirao za Vujčića, Primorac je sam ugovorio ulazak u Europsku investicijsku banku i odlučio napustiti Vladu, a premijer je to mogao samo prihvatiti kao njegovu osobnu odluku. Inače, ministar Primorac odlično je odradio posao nekoliko emisija trezoraca, te dokazao da građani mogu vjerovati Vladi, a to je jedan od velikih pluseva koji se i samom premijeru Plenkoviću pišu u »ružičastu knjižicu postignuća«.

U svakom slučaju, najavom da se Tomislav Ćorić vraća u Vladu, a ne spominjući druge resore, premijer Plenković je sinoć u priličnoj mjeri otklonio spekulacije o tome da njegov kabinet čeka šira rekonstrukcija.

Mediji vole nagađati o tome, pa su najprije pisali da će se odreći Domovinskog pokreta u Vladi, pa da će uzeti Matiju Posavca ili IDS, pa se spominje da je ministar Radovan Fuchs »zreo« za mirovinu – ima raznih priča, ali najavom o imenovanju Ćorića Plenković je pokazao da će zasad mijenjati samo onog ministra koji je sam odlučio otići.

Doduše, sinoć je na pitanje je li ovo uvod u širu rekonstrukciju Vlade rekao samo »pomalo, polako«, ali poznato je da Plenković voli malo i podgrijavati atmosferu kad su kadrovi u pitanju – tako umiruje i one previše živahne duhove u vlastitoj stranci jer nikad se ne zna kad si sljedeći na odlasku.

Ali, on ima zasad možda i prečeg posla – nakon opoziva vodećih ljudi u nizu javnih poduzeća i tvrtki, koje je poslao »na odmor« krajem studenoga, uskoro se moraju raspisati natječaji za ta mjesta pa će se vjerojatno to najprije morati popunjavati.

Teško da bi se u istom trenutku, do proljeća, i birale nove uprave u državnim tvrtkama, a i sveobuhvatnije mijenjao sastav njegova kabineta.

Sada, dok mu niz tvrtki ima privremene uprave, i dok u Janafu kuha, vjerojatno će ipak morati ići korak po korak.

No, sudeći po riječima koje je uputio splitskim HDZ-ovcima proteklog vikenda, rekavši im kako ih ne smije uhvatiti na spavanju i kako ih čeka duga kampanja za izbore 2028. godine, premijer Plenković praktički je i sebe nominirao kao kandidata za četvrti mandat na čelu Vlade.

Jasno je da planira i dalje voditi HDZ, a da bi mirno brodio, trebaju mu samo pouzdani i povjerljivi ljudi. U tom kontekstu, rekonstrukcija već zvuči manje nemogućom misijom. Hoće li se dogoditi na proljeće ili na jesen ove godine, vidjet ćemo.

Naime, već smo skoro zagazili u drugu polovinu mandata njegove treće Vlade, vrijeme brzo leti i HDZ se već sprema za nove izbore, to je jasno iz niza njegovih poruka, pa je možda i refresh Vlade jedna od opcija.

Povratak Tomislava Ćorića, kao jednoga od onih na koje se premijer i ranije rado oslanjao, dokazuje da upravo uza se želi ljude kojima osobno vjeruje. Marko Primorac odradio je posao odlično, ali je poželio dalje, a Plenković u igru vraća čovjeka za kojeg misli da mu neće stvarati probleme, već dapače i dalje držati deficit čvrsto pod kontrolom. To je prioritet broj jedan.