Izbornik bi se zabrinuo da su novinari uz njega

Coq au vin Orlanda Rivettija

Orlando Rivetti

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Čačić je počeo skupljati simpatije naroda koji voli pobjednike. Čak i novinara, ali ne opterećuje se previše



Nakon što je kolega objasnio da u obližnjem restoranu pripremaju pizzu s kavijarom po promotivnoj cijeni od 90 eura (70 je dnevnica!), otišao sam u »Nauticu« preko puta hotela, u centru Deauvillea, na – dagnje za 15 eura.


Puna »padela« pedoća skuhanih u crnom vinu s kapulom, normandijski specijalitet kao i dagnje, naravno. Izbaci ih Atlantski ocean svaku jutro na vreće… Borba »čovjeka i dagnji« dok je na velikom ekranu Italija krotila belgijske lavove izbornika Marca Wilmotsa. Šest je Talijana za susjednim stolom napadalo svoje tanjure sa škampima i ogromnim kozicama više nego »azzurri« Belgijance.


Ali Gigi Buffon sa svojom obranom iz Juventusa, Barzagli, Bonucci, Chiellini, odveo je belgijske »crvene vragove« na svoju nogometnu misu. Poškropio ih svetom vodicom. A Belgijanci su trenutačno najbolja europska momčad na FIFA-inu rankingu! Pritajeni favoriti.




U Brazilu, na Mundijalu prije dvije godine, zaustavila ih je Messijeva Argentina, sada su došli naplatiti dug osvete. Naletjeli su na talijansku minu. Nikad slabije »azzurre«, odnosno reprezentaciju, s nikad manje talenta. Tu je zamka zmije u visokoj travi. Izbornik Conte naoružao je svoje ratnike do – zuba. Monstruozno granitna i inteligentna na taktičkom planu talijanska je momčad. Momčadski duh, žrtvovanje u sustavu igre do boli. Srce i glava i »crveni su vragovi« izgledali smiješno. Talijanski je obrambeni zid jednostrano progutao sve njihove ideje, maštovitost, brzinu.


Klasična pobjeda na talijanski način. Potvrda da ih nikada ne trebate podcijeniti. Klasičan primjer trenerove ruke, bez obzira na to što je riječ o reprezentaciji, Conte je sve razradio do perfekcije. Zato je tražio dodatne termine za pripreme kroz cijelu razdoblje.


Apsolutno su imuna na nogomet bila četiri vremešna Amerikanca. Nije im bilo jasno zbog čega svi luduju za sportom u kojem dvadeset i dva igrača trči za jednom loptom. Cijela je Europa na nogama. Najprije da kažemo da Deauville nije dirnuo Hitler,  na njega nije pala niti jedna od 195 tisuća tona savezničkih bombi. Poveselili smo se da su Amerikanci sa susjednog stola bili u jednom od 2395 zrakoplova operacije »iskrcavanje u Normandiji« prije 72 godine… U operaciji Overland, najvećoj pomorskoj invaziji u povijesti. Bitka je trajala dva mjeseca. Ništa od ekskluzive. Amerikanci su došli na odmor, ali se sunca nisu nauživali.


Kiša i bura u Normandiji su idealni za jedriličare. Na programu je nekoliko regata…


Ipak, ovo je najljepši grad (4.000 stanovnika)   u povijesti »kampovanja« naše nogometne reprezentacije u dvadeset godina nastupa na velikim natjecanjima, europskim i svjetskim prvenstvima.  Od Nottinghama, Vittela, Toyammija,  Santa Juste, Bad Brückenaua, Bad Tatzmannsdorfa, Warke, Praja do Forte do Deauvillea. Zanimljivo, pronašao ga je prošli izbornik Niko Kovač, koji nije uživao u Deauvilleu.


Le Ciro’s, jedan je restoran koji nema veze s Miroslavom Ćirom Blaževićem, jer ovdje su do dolaska Hrvata ove godine, malo znali o nogometu i onima koji su pisali povijest. Žive mirnim životom u svom filmu. Pariški bogataši dolaze preko vikenda. U Le Ciro’su su se prije dvije godine sastali Francoise Holland, Angela Merkel i Dmitrij Medvedev, uz morske delicije pokušavali su riješiti krizu u Ukrajini. Ljepotica Normandije, navodno, nije impresionirala Medvedeva.


Ante Čačić pamtit će Deauville zauvijek. Odavde je krenuo u Pariz razoružati Turke, u četvrtak kreće u Saint-Etienne obračunati se s Česima, a nakon toga put Bordeauxa na Španjolce. I uvijek se vraćati, do finala u Parizu!


Čačić je počeo skupljati simpatije naroda koji voli pobjednike. Čak i novinara, ali ne opterećuje se previše. Jučer je filozofski zaključio:


– Da su novinari na mojoj strani, nešto ne bi bilo uredu, ipak sam ja – izbornik!


Zaključak prepuštam čitatelju.


Da nije nogometni trener,  danas bi Čačić na zavodu za zapošljavanje čekao mirovinu. Bez posla, naravno, jer tv servisera davno nitko više ne treba. Ali Čačić ima prigodu pisati novu hrvatsku nogometnu povijest.


U tridesetoj godini karijere!        

više vijesti