Margareth Hilda Thatcher, barunica, prva žena na položaju premijera Ujedinjenog Kraljevstva (nitko od  1827. nije imao duži mandat, 11 godina), odaslala je svojedobno poruku: »Moramo očistiti sport i zemlju od ovih huligana!«.

Jedna druga žena, oštra na jeziku, prva predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, nije djelotvorna poput Čelične Lady. Naša je predsjednica više dnevna »komentatorica« zbivanja, nego žena od akcije. Bez obzira na ovlasti.

Gledajući sramotno divljanje »hrvatskih volova« (mjesto im je bilo u francuskim štalama, a ne na stadionu u Saint Etienneu!), kako nanose štetu ugledu našeg nogometa i države, ugrizla se za jezik zbog jedne izjave (6. studenoga 2014. u Splitu) kada je rekla da joj  je drago da su navijači Torcide ujedinili Hrvatsku, jer nisu tražili promjene samo za Hajduk, nego za sve klubove. Oni ujedinjuju sjever i jug. U njihovim zahtjevima nema nikakvih animoziteta«.

Progledala je ispred TV ekrana gledajući sramotu iz Saint Etienna, gdje su istinski navijači, oni iz dijaspore (?), prebili dvojicu »splitskih klošara«.

Šteta da je Vlada pala, jer zatražila je predsjednica hitnu tematsku sjednicu o neredima na nogometnim stadionima. Izvještaje Ministarstva pravosuđa, Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta o primjeni Zakona o sprječavanju nereda na sportskim terenima. Izmjene i dopune. O poduzetim radnjama i sankcijama. Traži Kolinda da se postrože sankcije za prekršaje s posebnim nalaskom na pooštravanje kazni zatvora te ih hitno primijeniti.

Lijepa predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, svi je obožavaju, na  tragu omražene Margareth Thatcher, Željezne lady. Može li Predsjednica napraviti ono što nijednoj Vladi nije uspjelo petnaestak godina? Nije isključeno, pod uvjetom da pređe s riječi na djela. Da slatke bombone zamijeni bičem pravednosti. Protiv takozvanih orjunaša mrzitelja svoje reprezentacije i Hrvatske. »Odgovarat ćete i za ovo i za svastiku. Sram vas bilo!«.

Predsjednici je zaista bilo mučno gledajući scene s divljeg zapada, gdje se na francuskom bojištu, Hrvat obračunava s Hrvatom. Zbog Davora Šukera i Zdravka Mamića, predsjednika i dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Uzela je u zaštitu nogomet, kao jedinu hrvatsku tvornicu radosti i veselja u ovim mračnim vremenima kolektivne depresije. Dok u  glavama političara bijesni oluja borbe za vlast.

Tužno je bilo u petak navečer u Saint Etienneu. Osjećao sam se kao da me netko polio fekalijama. Skupina od desetak navijača posrala se na glavu svim Hrvatima. Nakon što su baklje vjerojatno unijeli u anusu svojih debelih stražnjica licemjerstva. Terorizam nad nogometom i Hrvatskom. Repriza scena iz Milana, od prije dvije godine, 16. studenoga 2014., kada je tadašnji izbornik Niko Kovač molio navijače da prestanu jer je sudac poslao ekipe u svlačionicu. Visoki dužnosnici HNS-a uvjeravaju me jučer da je na San Siru sve bili u dogovoru s Talijanima, njihovim savezom (?), jer je njima odgovaralo.

Najpošteniji je izbornik Ante Čačić. Još uvijek se kritičari s njim loptaju, što ga ne uzbuđuje. Dapače, odbrusit će svakome, pa i onom tko je napisao: »Tko se još veseli odlasku Hrvatske na Europsko prvenstvo«. Živio bojkot. Zaključio je stari dobri Ante da ne očekuje hvalospjeve od novinara, niti mu trebaju… Svaka mu čast, nikada nije govorio u rukavicama o navijačima, dodvoravao se.