Foto Sanjin Strukic/PIXSELL
Čačića su razapinjali na Mamićev križ sluganstva prije ustoličenja. Pokazao je da ima »mozak s jajima«, jer osim što je dobro nacrtao sustav i ukomponirao veoma moćan sastav, pripremio je i glave igrača
Ribari s Islanda ulovili su kapitalca, Cristiana Ronalda. Remizirali su s Portugalom. U svom debiju na jednom velikom natjecanju. Nakon što ih je Niko Kovač u baražu prije tri godine eliminirao na putu do brazilskog mundijala.
Šveđanin Lagerback (pet puta je svoju zemlju odveo na veliko natjecanje), i njegov sunarodnjak Halgrimsson (ujedno i nasljednik), pokazali su kako se s malom zemljom (300.000 stanovnika!), može napraviti čudo. Vjerojatno se više nećemo nakon nekog uspjeha hvaliti kako smo mala zemlja za velika ostvarenja. U »zemlji vatre i leda«, osim kvalitetna stručnjaka, imaju i viziju. Izgradili su veliki broj terena, nogometom se bave stručno i s ljubavlju.
Island je jedan od pet debitanata (ostali su Albanija, Sjeverna Irska, Wales i Slovačka), na natjecanju na kojem nema nekadašnjih prvaka Europe – Grčke, Danske i Nizozemske. Bez obzira na to što prvi puta nastupa čak 24 reprezentacija. Od 53 momčadi koliko ih startalo u kvalifikacijama.
Koliko su bitni izbornici vidjeli smo u slučaju Italije. Antonio Conte veći je junak, nakon pobjede nad Belgijom, čiji se izbornik Wilmots žali da »azzurri« ne igraju nogomet (Catenaccio i kontranapad!), od njegovih igrača. Od restlova napravio je odijelo za parišku modnu pistu. Manekeni su veterani Buffon (38), Barzagli (35), Chiellini (31), De Rossi (32), Parolo (31), koji je prije šest godina igrao talijansku Serie C. Od ekipa za staro željezo, bez mašte i talenta, postali su u 90 minuta kandidati za naslov. Jer, kaže Bonucci, »imamo kvadratna jaja«.
Antoniju Conteu je poderan ugovor od 4,1 milijuna eura (naslijedit će ga Giampiero Ventura, 68 godina), odlazi u »Chelsea«. Engleska je obećana zemlja. Bogati ugovori nisu jamstvo uspjeha. Englezi i Rusi odigrali su neriješeno, a Roy Hodgson ima 5,1 milijun eura od Engleza, a Rus Leonid Sluckij radi »honorarno«, bit će plaćen po rezultat. Nakon što su Rusi otjerali »kralja svih trenera«, Fabija Capella, teškog više od šest milijuna eura, i spasili svoju reprezentaciju od debakla. Ne postoji idealan trener koji može jamčiti uspjeh neke reprezentacije.
Ante Čačić naslijedio je Kovačev ugovor, 250.000 eura godišnje, dok Fatih Terim od turskog saveza ima 3,5 milijuna eura. Čačić je u svemu, taktički i na mentalnom planu nadigrao turskog čarobnjaka koji je vodio i talijanske klubove, »Milan« i »Fiorentinu«. Dok se Čačić hvali Međurepubličkom ligom sa »Zadrom«, utakmicama u Prijedoru i Bihaću… Čačića su razapinjali na Mamićev križ sluganstva prije ustoličenja. Pokazao je da ima »mozak s jajima«, jer osim što je dobro nacrtao sustav i ukomponirao veoma moćan sastav, pripremio je i glave igrača.
Uspostavio je veoma dobru komunikaciju s igračima, zna do koje im granice može popustiti. Spreman i saslušati njihovo mišljenje. Jer, bogatstvo naše reprezentacije je u igračima. Drugi plaćaju izbornike, hrvatske reprezentativce hrane »Real Madrid«, »Barcelona«, »Juventus«… U tome i jest snaga ove momčadi koja želi napraviti nešto veliko. Euforija je opasna zarazna bolest, ali tako je u svim reprezentacijama nakon dobrog rezultata. Zar nisu Talijani već ludi od sreće, uvjereni da mogu do finala? Oni imaju Conte, Hrvatska Modrića!
Ante Čačić nije Miroslav Ćiro Blažević, ali može ga nadmašiti. Bivši serviser televizora. Zar nije i Ćiro bio smetlar u švicarskom Veveyu prije nego što je postao trener?
Inače, u Deauvilleu još nisam pronašao onaj Casino u kojem je 1973. realizirana najveća kockarska pljačka. Krupje je u kugli stavio prijamnik, a sestra za susjednim stolom imala je odašiljač i uvijek zaustavljala kuglicu na brojevima na koje je njihov šogor stavio ulog. U tjedan dana »zaradili« su milijun dolara. Razotkriveni su nakon što se direktor casina zaljubio u zgodnu sestru…
Nikakva asocijacija na Hrvatski nogometni savez. Nogomet može biti prljav i mafijaški, ali ostalo je još tužnije… Recimo, naša Vlada. Nevjerojatan je osjećaj zadovoljstva kada navečer ne možete gledati prvi, drugi, treći dnevnik raznoraznih hrvatski televizijskih postaja. Ova je reprezentacija – radost. Jedina utjeha Hrvatima. Zato ne bi bilo dobro da nas – izdaju. Iako nogomet nije matematika.
Onaj milijun dolara iz Casina hrvatski su nogometaši već zaradili pošteno. Zadovoljstvo i sreća nemaju cijene.