Iz ovog će cirkusa političku korist izvući samo onaj koji se pred tihom hrvatskom većinom pokaže kao najrazboritiji. Ili barem kao žrtva. Ljevica je godinama ismijavala lokalne gradonačelnike koji su zabranjivali, recimo, Bajagu. Naravno, nije Bajaga Thompson. On ne pjeva o ratovima. Ali bio je popularan u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Pa tako i u Hrvatskoj. Pa stoga zašto se netko u Hrvatskoj ne bi osjetio povrijeđenim time da je tijekom rata nastupio u Kninu, središtu takozvane RSK, iz koje su 1991. istjerane stotine tisuća Hrvata. Među kojima je sigurno bilo i puno onih koji su Bajagu i voljeli i slušali. I bili bi i na tom njegovom koncertu u Kninu da ih nisu prethodno iz njega istjerali. Nije ovo tekst o Bajagi, neka on samo pjeva i dalje u Hrvatskoj, nego o duplim standardima koje ponekad primjenjuju oni koji su brzi u ruganju »nazadnim desničarima koji sprječavaju Bajagu«, i isto tako brzi u hvaljenju zagrebačke ljevičarske vlasti koja zabranjuje Thompsona. Ako tijela kaznenog progona ne reagiraju na ZDS na početku Čavoglava – a ne reagiraju već desetljećima, što je, istina, jedna posebna tema – onda nije na čelništvu nekog grada, ma bio to i Zagreb, zabranjivati nastupe tog pjevača. Ma bio to i Thompson, kojeg je sve ovo što se događa od srpnja i koncerta na Hipodromu očito jako prebacilo.

Isto se dogodilo i rukometnom savezu i samim rukometašima. Kako im nije palo na pamet da među onim stotinama tisuća građana koji su pratili njihove utakmice ima i puno onih kojima Thompson naprosto ide na živce. Posebno njegov recentni politički angažman koji je najavio u prosincu, a kojim namjerava potaknuti rušenje aktualne gradske vlasti.

Paradoksalno je ovdje i to da je ovo win win situacija i za Thompsona i za Tomislava Tomaševića. Prvi će na svemu ovome zaraditi dodatno brdo para. Koncerti će biti sve posjećeniji i češći. Hrvatska je prepuna velikih dvorana, a ima i stadiona. Sljedeća godina će definitivno biti poslovno krajnje uspješna. A Tomaševiću, iako do sljedećih izbora ima više od tri godine, sve ovo gotovo pa osigurava izbornu pobjedu. Birači u glavnom gradu će mu sigurno obilno honorirati tvrd pristup prema Thompsonu i doživjeti ga kao žrtvu krajnje desnice.

Koliko će koristi biti za sve druge političke aktere, ali i sve nas obične građane, puno je upitnije. Recimo, SDP opet ovdje svira drugu violinu u orkestru u kojem Možemo! i Tomašević sviraju prvu. Možda je ovo bila idealna prilika da se postave kao ona snaga koja cilja ne samo svoje sigurne birače, nego i one koji bi možda mogli glasati za njih, a kojima na živce im idu i Thompson i Možemo! zbog njihove isključivosti i sebičnosti. Da budu glas razuma u općoj kakofoniji i buci. Velika većina birača, posebno onih neopredijeljenih, cijeni umjerenost i razboritost. I spremni su to podržati kada izađu na birališta.

Opasno ovdje igra i vladajuća stranka. Tri izbora za redom dobivena su na projekciji stabilnosti i umjerenosti. I umrtvljivanja političke igre. Gotovo ista taktika kojom je nogometna reprezentacija osvojila dvije zadnje medalje na svjetskim prvenstvima. Spori, sigurni, možda i pomalo dosadan nogomet. Ali onaj koji donosi pobjede. Ali sada odjednom u srpnju prošle godine sve se radikalno promijenilo. Politička se utakmica iz sporovozne i kontrolirane pretvorila u nepredvidivu jurnjavu. Jer s jedne strane ona će na sljedeće izbore sigurno izvući puno više lijevih birača nego 2024. jer će ih lijeve stranke i njima skloni mediji uvjeriti kako će to biti povijesni izbori na kojima će se odlučivati hoće li Hrvatska biti ustaška ili antifašistička. Slična taktika donekle je upalila 2015. Međutim, s druge pak strane binarni izbori, sa samo dvije velike opcije, mogli bi s političke pozornice potpuno otpuhati stranke desnije od HDZ-a. Bilo kako bilo, sada se igra nova utakmica po novim pravilima. HDZ je tri puta zaredom pobijedio po starim pa je možda i četvrti put trebao pokušati na isti način. Ali to je njihov izbor. A što se tiče nas ostalih, bilo bi super ovaj cirkus promatrati s tribina. Nije nezabavan. Ali problem je tu u tome što mi nismo na tribinama. Nego smo također dio arene. A onima koji su u njoj svašta se neugodnog može dogoditi.