Dvije stvari oko kojih se neizravno slažu i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković u slučaju Fortenova sigurno su točne, a možda je točna i treća, ali to ćemo tek vidjeti.
Dvije stvari oko kojih se neizravno slažu i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković u slučaju Fortenova sigurno su točne, a možda je točna i treća, ali to ćemo tek vidjeti.
Prvo, nemoguće se ne složiti s predsjednikom Milanovićem koji, svojim poslovično poluvulgarnim žargonom, ocjenjuje kako je rat za Fortenovu sada postao »štakorski rat«.
Drugo, nemoguće se ne složiti i s ocjenom premijera Plenkovića o tome da se radi o eklatantnom kršenju sankcija, da ni Nizozemska, ni Hrvatska, a ni Uprava Fortenove nisu imale informacije o preuzimanju 43 posto vlasništva Fortenove, te da bi samim time transakcija mogla dobiti karakter nezakonite operacije.
I treće, ono zasad nepotvrđeno, ali vrlo vjerojatno, jest informacija iz izjave državnog tajnika Frane Matušića o tome da su u transakciji, čiji je glavni cilj »oslobađanje« ruskog kapitala u Hrvatskoj, odnosno u Fortenovi, ulaskom arapskog ulagača, po svemu sudeći sudjelovali i neki hrvatski građani koji su samim time sudjelovali u kršenju sankcija i koji će samim time odgovarati pred zakonom. Znači li to da će biti hapšenja nekih uglednih i zvučnih imena u narednim danima – to je onaj dio u koji još nismo sigurni, ali koji se čini sve izvjesniji u narednim danima.
Dakle, ono što zasad imamo pred sobom jest pokušaj ruskog kapitala da zaobiđe sankcije i »spasi se«. No, istovremeno imamo i pokušaje hrvatskih vlasti da pravnu utemeljenost te operacije negiraju jer odobrenje za kupoprodaju nije izdano nigdje gdje je moglo biti. Stoga je sigurno da nas čekaju tjedni neizvjesnosti, pravnih bitki, ali i političkih posljedica za mnoge aktere hrvatske scene, ako se ustanovi da je bilo tko od njih bio povezan s ruskom politikom ili radio protiv interesa hrvatske države, a Fortenova je sigurno tvrtka od nacionalnog interesa.
Tu je i četvrto pitanje – što mirovinski fondovi rade s novcem hrvatskih građana? Oni su do zadnje sekunde bili akteri u priči i zainteresirane strane, a onda su u 5 do 12 nestali sa scene i pojavljuje se arapski ulagač koji preuzima 43 posto Fortenove. Sada je neodgovoreno pitanje zašto su oni naprasno odustali, u čijem interesu i za koga? U svakom slučaju, ne čudi da potpredsjednik Vlade Oleg Butković sada najavljuje promjene načina funkcioniranja mirovinskih fondova.
Puno je tu problema s kojima će se oko slučaja Fortenove ova Vlada još morati suočiti. Iako je točno, ako je Plenković u pravu, da se operacija onda de facto provela u Rusiji, na koju hrvatska vlast stvarno ni na koji način ne može utjecati, ipak ostaje pitanje tko je za operaciju znao, je li točno da je SOA uočila neka čudna zbivanja, je li točno da je izvješće o tome kolalo institucijama skoro tjedan dana, je li se operacija mogla spriječiti i na koncu tko su akteri koji su bili posrednici. Iako iz Vlade sada Butković poručuje kako će Hrvatska učiniti sve da se operacija pravno poništi, opet je s druge strane tu činjenica da se ionako očekivalo da Rusi odu iz Hrvatske, s obzirom na sankcije.
Naravno, najvažnije je da kompanija funkcionira normalno, kako kaže Plenković, jednako kao i da je suvlasnička uloga ruskog Sberbanka, kao tadašnjeg vjerovnika Agrokora, rezultat poslovnih odluka bivše uprave Agrokora, a ne odabir Vlade, na čemu on inzistira. No, vlada je vlada i od nje se očekuje da ima informacije o tako krupnim transakcijama u tvrtkama od nacionalnog značaja, što Fortenova svakako jest, posebno u sektoru proizvodnje hrane i poljoprivrede.
Kao hodajući Murphyjev zakon, na sve se jučer nadovezao i Ivica Todorić, bivši vlasnik Agrokora, koji sada likuje kao duh iz ormara. Istovremeno, iz Vlade poručuju kako zasad nema smisla da se bilo tko u Vladi sastaje s arapskim investitorom, čiji je poziv na sastanak stigao u Banske dvore, dok se situacija ne riješi.
No, kao i u nizu drugih slučajeva dosad, ondje gdje se pojave veliki strani kupci na koje Hrvatska nema utjecaj, bila to Ina s Mađarima ili Fortenova sa Sperbankom kao vjerovnikom koji je preuzeo tvrtku, prije ili kasnije nastane problem. Ostaje stoga pitanje – kad će se ta lekcija savladati i ubuduće pokušati ne dopuštati da tvrtke od nacionalnog i strateškog interesa odu u tuđe ruke.
Piše Tihana Tomičić
Četiri nepoznanice oko Fortenove
Tihana Tomičić
05. studeni 2022 16:09
Foto Pixsell, https://www.thosewhoinspire.com/
Dvije stvari oko kojih se neizravno slažu i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković u slučaju Fortenova sigurno su točne, a možda je točna i treća, ali to ćemo tek vidjeti.
Dvije stvari oko kojih se neizravno slažu i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković u slučaju Fortenova sigurno su točne, a možda je točna i treća, ali to ćemo tek vidjeti.
Prvo, nemoguće se ne složiti s predsjednikom Milanovićem koji, svojim poslovično poluvulgarnim žargonom, ocjenjuje kako je rat za Fortenovu sada postao »štakorski rat«.
Drugo, nemoguće se ne složiti i s ocjenom premijera Plenkovića o tome da se radi o eklatantnom kršenju sankcija, da ni Nizozemska, ni Hrvatska, a ni Uprava Fortenove nisu imale informacije o preuzimanju 43 posto vlasništva Fortenove, te da bi samim time transakcija mogla dobiti karakter nezakonite operacije.
I treće, ono zasad nepotvrđeno, ali vrlo vjerojatno, jest informacija iz izjave državnog tajnika Frane Matušića o tome da su u transakciji, čiji je glavni cilj »oslobađanje« ruskog kapitala u Hrvatskoj, odnosno u Fortenovi, ulaskom arapskog ulagača, po svemu sudeći sudjelovali i neki hrvatski građani koji su samim time sudjelovali u kršenju sankcija i koji će samim time odgovarati pred zakonom. Znači li to da će biti hapšenja nekih uglednih i zvučnih imena u narednim danima – to je onaj dio u koji još nismo sigurni, ali koji se čini sve izvjesniji u narednim danima.
Dakle, ono što zasad imamo pred sobom jest pokušaj ruskog kapitala da zaobiđe sankcije i »spasi se«. No, istovremeno imamo i pokušaje hrvatskih vlasti da pravnu utemeljenost te operacije negiraju jer odobrenje za kupoprodaju nije izdano nigdje gdje je moglo biti. Stoga je sigurno da nas čekaju tjedni neizvjesnosti, pravnih bitki, ali i političkih posljedica za mnoge aktere hrvatske scene, ako se ustanovi da je bilo tko od njih bio povezan s ruskom politikom ili radio protiv interesa hrvatske države, a Fortenova je sigurno tvrtka od nacionalnog interesa.
Tu je i četvrto pitanje – što mirovinski fondovi rade s novcem hrvatskih građana? Oni su do zadnje sekunde bili akteri u priči i zainteresirane strane, a onda su u 5 do 12 nestali sa scene i pojavljuje se arapski ulagač koji preuzima 43 posto Fortenove. Sada je neodgovoreno pitanje zašto su oni naprasno odustali, u čijem interesu i za koga? U svakom slučaju, ne čudi da potpredsjednik Vlade Oleg Butković sada najavljuje promjene načina funkcioniranja mirovinskih fondova.
Puno je tu problema s kojima će se oko slučaja Fortenove ova Vlada još morati suočiti. Iako je točno, ako je Plenković u pravu, da se operacija onda de facto provela u Rusiji, na koju hrvatska vlast stvarno ni na koji način ne može utjecati, ipak ostaje pitanje tko je za operaciju znao, je li točno da je SOA uočila neka čudna zbivanja, je li točno da je izvješće o tome kolalo institucijama skoro tjedan dana, je li se operacija mogla spriječiti i na koncu tko su akteri koji su bili posrednici. Iako iz Vlade sada Butković poručuje kako će Hrvatska učiniti sve da se operacija pravno poništi, opet je s druge strane tu činjenica da se ionako očekivalo da Rusi odu iz Hrvatske, s obzirom na sankcije.
Naravno, najvažnije je da kompanija funkcionira normalno, kako kaže Plenković, jednako kao i da je suvlasnička uloga ruskog Sberbanka, kao tadašnjeg vjerovnika Agrokora, rezultat poslovnih odluka bivše uprave Agrokora, a ne odabir Vlade, na čemu on inzistira. No, vlada je vlada i od nje se očekuje da ima informacije o tako krupnim transakcijama u tvrtkama od nacionalnog značaja, što Fortenova svakako jest, posebno u sektoru proizvodnje hrane i poljoprivrede.
Kao hodajući Murphyjev zakon, na sve se jučer nadovezao i Ivica Todorić, bivši vlasnik Agrokora, koji sada likuje kao duh iz ormara. Istovremeno, iz Vlade poručuju kako zasad nema smisla da se bilo tko u Vladi sastaje s arapskim investitorom, čiji je poziv na sastanak stigao u Banske dvore, dok se situacija ne riješi.
No, kao i u nizu drugih slučajeva dosad, ondje gdje se pojave veliki strani kupci na koje Hrvatska nema utjecaj, bila to Ina s Mađarima ili Fortenova sa Sperbankom kao vjerovnikom koji je preuzeo tvrtku, prije ili kasnije nastane problem. Ostaje stoga pitanje – kad će se ta lekcija savladati i ubuduće pokušati ne dopuštati da tvrtke od nacionalnog i strateškog interesa odu u tuđe ruke.