Predsjednik SDP-a Peđa Grbin u srijedu je ustvrdio da bi trebalo promijeniti format saborskog aktualnog prijepodneva kako bi članovi Vlade češće dolazili pred zastupnike i kako bi im se mogla postavljati konkretna i aktualna pitanja. Grbin smatra da je forma aktualnog prijepodneva, u kojem Vlada četiri puta godišnje dolazi pred saborske zastupnike, zastarjela i da je treba promijeniti.
Slično je jučer izjavljivao i zastupnik Nino Raspudić: »Sklon sam tome da se aktualni sat izmijeni, da bude češće. Mislim da bi trebao biti jednom mjesečno. Premijer se služi raznoraznim retoričkim smicalicama ili se ulovi nečeg sporednog u samom pitanju i onda na to potroši te četiri minute. S jedne strane polovina pitanja je potpuno isprazna, unaprijed dogovorena i uliznička, a s druge strane se na pitanja oporbe uopće ne daje nikakav odgovor«, argumentirao je svoj stav Raspudić iz kluba Mosta.
Nakon još jednog aktualca koji je održan jučer, opozicija je dakle nezadovoljna kako stvari izgledaju u parlamentu. Nemaju dojam da su poentirali, niti da se njihov glas dovoljno čuje, a i nezadovoljni su širinom premijerovih odgovora na njihove upite. Oni o Knightheadu, a on o mjerama Vlade i očuvanju radnih mjesta u krizi. Oni o veledrogerijama, on o borbi protiv COVID-19 i tisućama oboljelih koje zdravstveni sustav održava na životu. Oni o »normalnom ljepotanu« s Pantovčaka, on o tome da oporba kreira atmosferu da je sve u Hrvatskoj grozno, mada državni proračun ostaje održiv.
Problem je opozicije, međutim, u tome što Plenković doista voli polemike i više nego rado odgovara na sva pitanja, bilo novinarska, bilo njihova u Saboru. Vjerojatno ne bi bilo sretnije osobe od njega da aktualac doista u Saboru bude organiziran jednom mjesečno: premijer voli slušati sam sebe kad govori, a posebno ako pritom uspije matirati sugovornika ili oponenta, i nema sumnje da bi upravo on najviše uživao u aktualcima koji bi bili češći. Čovjek govori bez prestanka, i daje izjave od 9 ujutro do 9 navečer. Novinari već padaju s nogu, a on i dalje želi govoriti – sinoć, eto, u Mariji Bistrici, na otvorenju Dječjeg vrtića Pušlek, nakon što je odradio i aktualac, i uži kabinet Vlade, i odgovarao oporbi u sabornici, pa onda pred Bašćanskom pločom, i tako stoput dnevno, dok svi ne lipsaju.
Pritom se najčešće ne da navući na tanak led – polemiku s novinarima o razgovorima i prepiskama predstavnika Knihgthead fonda i guvernera Borisa Vujčića završio je zaključkom kako on, naravno, ne može pojma imati o tome kakve mailove guverner šalje, te je cijelu stvar preumjerio na njega. Napad na Vladu oko dugova veledrogerijama završio je tako da je oporbu optužio da sije strah među građanima, mada dosad nijedan pacijent nije ostao bez potrebnih medikamenata. Prepucavanje oko »taloga« i Pantovčaka priveo je kraju konstatacijom kako se cijela oporba, a posebno SDP, svodi na kurire i vodonoše Pantovčaka. Sve je lakonski zaključio u Mariji Bistrici, rekavši kako se oko 70 posto svih pitanja zastupnika na aktualcu upućuje njemu osobno, i kako on odgovori na svako od njih, a nije on kriv, kaže, što novinari i mediji na kraju zaključe kako su oporbena pitanja bila dosadna ili banalna. Realno, i nije.
Problem s parlamentarizmom u ovom slučaju doista i nije na vladajućima, ili premijeru kao takvom. Uz sva nastojanja novih zastupnika iz ekipe platforme Možemo!, koji daju krv, znoj i suze da se u parlamentu dokažu kao nova snaga i istinska oporba, što im u najvećoj mjeri i polazi za rukom, ostatak opozicije je umrtvljen i uglavnom nevidljiv. Zastupnici SDP-a, koji su najvećim dijelom bili izbor bivšeg predsjednika te stranke Davora Bernardića, a koje pod maskama ni rođena majka još ne može prepoznati, nisu položili ispit, i njih Plenković nakon pet godina vođenja Vlade može ispreskakati i žmirećki. Uz čast iznimkama i nekoliko veterana iz redova SDP-a, premijer može biti samo sretan što nasuprot sebe ima baš taj sastav. Desnica je ili ridikulozna, ili već pobijeđena, pa ni s te strane ne puše nikakav opasan vjetar za njega.
Zato bi oporbi bolje bilo da zaboravi ideju o učestalijim aktualcima. Upravo su to dani u kojima se možda najbolje vidi njihova nezainteresiranost i neambicioznost.
Politika na trapezu
Češći aktualac pomogao bi samo Plenkoviću
Tihana Tomičić
08. travanj 2021 08:20
Foto Davor Kovačević
Predsjednik SDP-a Peđa Grbin u srijedu je ustvrdio da bi trebalo promijeniti format saborskog aktualnog prijepodneva kako bi članovi Vlade češće dolazili pred zastupnike i kako bi im se mogla postavljati konkretna i aktualna pitanja. Grbin smatra da je forma aktualnog prijepodneva, u kojem Vlada četiri puta godišnje dolazi pred saborske zastupnike, zastarjela i da je treba promijeniti.
Slično je jučer izjavljivao i zastupnik Nino Raspudić: »Sklon sam tome da se aktualni sat izmijeni, da bude češće. Mislim da bi trebao biti jednom mjesečno. Premijer se služi raznoraznim retoričkim smicalicama ili se ulovi nečeg sporednog u samom pitanju i onda na to potroši te četiri minute. S jedne strane polovina pitanja je potpuno isprazna, unaprijed dogovorena i uliznička, a s druge strane se na pitanja oporbe uopće ne daje nikakav odgovor«, argumentirao je svoj stav Raspudić iz kluba Mosta.
Nakon još jednog aktualca koji je održan jučer, opozicija je dakle nezadovoljna kako stvari izgledaju u parlamentu. Nemaju dojam da su poentirali, niti da se njihov glas dovoljno čuje, a i nezadovoljni su širinom premijerovih odgovora na njihove upite. Oni o Knightheadu, a on o mjerama Vlade i očuvanju radnih mjesta u krizi. Oni o veledrogerijama, on o borbi protiv COVID-19 i tisućama oboljelih koje zdravstveni sustav održava na životu. Oni o »normalnom ljepotanu« s Pantovčaka, on o tome da oporba kreira atmosferu da je sve u Hrvatskoj grozno, mada državni proračun ostaje održiv.
Problem je opozicije, međutim, u tome što Plenković doista voli polemike i više nego rado odgovara na sva pitanja, bilo novinarska, bilo njihova u Saboru. Vjerojatno ne bi bilo sretnije osobe od njega da aktualac doista u Saboru bude organiziran jednom mjesečno: premijer voli slušati sam sebe kad govori, a posebno ako pritom uspije matirati sugovornika ili oponenta, i nema sumnje da bi upravo on najviše uživao u aktualcima koji bi bili češći. Čovjek govori bez prestanka, i daje izjave od 9 ujutro do 9 navečer. Novinari već padaju s nogu, a on i dalje želi govoriti – sinoć, eto, u Mariji Bistrici, na otvorenju Dječjeg vrtića Pušlek, nakon što je odradio i aktualac, i uži kabinet Vlade, i odgovarao oporbi u sabornici, pa onda pred Bašćanskom pločom, i tako stoput dnevno, dok svi ne lipsaju.
Pritom se najčešće ne da navući na tanak led – polemiku s novinarima o razgovorima i prepiskama predstavnika Knihgthead fonda i guvernera Borisa Vujčića završio je zaključkom kako on, naravno, ne može pojma imati o tome kakve mailove guverner šalje, te je cijelu stvar preumjerio na njega. Napad na Vladu oko dugova veledrogerijama završio je tako da je oporbu optužio da sije strah među građanima, mada dosad nijedan pacijent nije ostao bez potrebnih medikamenata. Prepucavanje oko »taloga« i Pantovčaka priveo je kraju konstatacijom kako se cijela oporba, a posebno SDP, svodi na kurire i vodonoše Pantovčaka. Sve je lakonski zaključio u Mariji Bistrici, rekavši kako se oko 70 posto svih pitanja zastupnika na aktualcu upućuje njemu osobno, i kako on odgovori na svako od njih, a nije on kriv, kaže, što novinari i mediji na kraju zaključe kako su oporbena pitanja bila dosadna ili banalna. Realno, i nije.
Problem s parlamentarizmom u ovom slučaju doista i nije na vladajućima, ili premijeru kao takvom. Uz sva nastojanja novih zastupnika iz ekipe platforme Možemo!, koji daju krv, znoj i suze da se u parlamentu dokažu kao nova snaga i istinska oporba, što im u najvećoj mjeri i polazi za rukom, ostatak opozicije je umrtvljen i uglavnom nevidljiv. Zastupnici SDP-a, koji su najvećim dijelom bili izbor bivšeg predsjednika te stranke Davora Bernardića, a koje pod maskama ni rođena majka još ne može prepoznati, nisu položili ispit, i njih Plenković nakon pet godina vođenja Vlade može ispreskakati i žmirećki. Uz čast iznimkama i nekoliko veterana iz redova SDP-a, premijer može biti samo sretan što nasuprot sebe ima baš taj sastav. Desnica je ili ridikulozna, ili već pobijeđena, pa ni s te strane ne puše nikakav opasan vjetar za njega.
Zato bi oporbi bolje bilo da zaboravi ideju o učestalijim aktualcima. Upravo su to dani u kojima se možda najbolje vidi njihova nezainteresiranost i neambicioznost.