Na kraju krajeva

Carsko, a naše

Siniša Pavić

Foto Pixabay

Foto Pixabay

Dok imperijalne sile ratuju, moćne banke propadaju, inflacija divlja, dionice tonu, milijuni u svijetu štrajkaju, a francuski predsjednik Macron spašava živu glavu od bijesnih prosvjednika, u nas je svu našu ojađenost i prezir pospugao komad carskog mesa zaštićene cijene

placeholder


Bolje se, kažu, rodit’ bez one stvari nego bez sreće. Dobro, zna taj narod pretjerati, naravno da se ne da baš u istu ravan dovoditi onu stvar, koja god to stvar bila, i sreću kao takvu, ali zadnjih dana morala vam je ova stara pasti na pamet ako ste recimo član vladajuće stranke, ili Mostov Marin Miletić recimo. Ove dane mogli ste, naime, dubiti na glavi i to tako da vam zavidan bude sav gimnastičarski svijet, ma i opet bi jače od vas bilo obično svinjsko meso, i to ono što se carskim zove.


Predstavila je tako Vlada novi paket mjera za pomoć građanima i gospodarstvu. Evo ga praktički cijeli ovaj tjedan predstavljaju premijer i ministri koliko toga ima. U paketu svega blaga, ponajprije činjenice da ni plin ni struja neće poskupjeti do listopada. Našao je premijer para i para kako bi osigurao da ne oćoravimo pod šterikom i da se ne smrznemo kraj otvorene vatre koju više nitko ni zapalit bit’ će ne zna. Ali, nezahvalan je ovaj narod i čuje on samo ono što čuti želi. Baš kao da je taj manevar sa strujom i plinom nešto što je samo po sebi razumljivo, a ne plod silna rada i truda onih koji umjesto nas misle, zakačili se svi za ono malo prehrambenih artikala zaštićene cijene.


Sjetit će se bolji pratitelji zaštićenih proizvoda kako je onomad, kada je Vlada prvi put donijela sličan paket, graknula javnost zbog mljevenog mesa. I s pravom, rekli bi kulinarsko-nutricionistički zanesenjaci, jer ako iole valja, ne moš’ mu cijenu zaštititi, a ako si samo na mljevenom, sam sebe si osudio ili na sarmu, ili na ćuftu, ili na punjenu papriku, možda kakvu pljeskavicu ili ćevap, a taj bi jednolični jelovnik ubio i najotpornijeg sveždera. Sada je još gore, sada je u ponudi ostalo mljeveno, ali samo ono od svinjetine, a to brate nije nizašto. Ali, nije to najgore. Najgore je, kad čuješ kako ministar Filipović kaže da je sa zaštićene liste ispala svinjska lopatica i vratina, a na listu ušlo carsko meso. Najgore je kad čuješ premijera kako seriozno priča o carskom mesu, baš kao da je Higgsov bozon u pitanju na koji ga je nebeska providnost naputila, a ne obična svinjska potrbušina. No, možda je ipak najgore kad predstaviš važne mjere, a Dnevnik istu večer započne sa slikom i spomenom lopatice i vratine koji su ispali, i carskim mesom koji je ušao na listu. Žar u našega svijeta dok računa tko je tu ispao a tko upao, žešći je nego li da, bože me sačuvaj, Dinamo i Rijeka ispadnu iz lige, a u nju uđe NK Pušća. Brzinsko ispitivanje mišljenja javnosti potvrđuje strahove.




Postolar S. M. veli: »Carsko meso sam kupio nekoliko puta za roštilj i nikad više. To valja samo za slaninu. Ako ga prepržiš tvrdo, ako ga ne spržiš sama mast.«


Domaćica R. P. veli: »Dobro je rekao onaj čovjek na televiziji, molimo vladu da nam ne pomažu jer svaki put nam je poslije te pomoći još gore. Je li to normalno da je junetina došla skupa k’o janjetina!? Da je ulje 15 kuna!? Da je kruh 15!? Pa što bi svi trebali doma peći kruh!? A gdje je struja, vrijeme. Dajte sirotinji veću plaću, mirovinu!«


Profesor G. K.: »Jednom sam podlegao televizijskim uratcima kulinarske tematike, kupio carsko meso, izrezbario mu kožu romboidno, pekao satima i nije to valjalo ništa. No, možda je do mene. Možda vlada zna bolje.«


Uglavnom nigdje oduševljenja, sve same kritike. Da li s pravom!? Izguglajmo mi to carsko meso malo, onako kako su mnogi portali to netom nakon predstavljanja mjera učinili. »Carsko meso ili svinjska potrbušina je masniji komad mesa koji dolazi s trbušnog dijela svinje, a kad se nareže i osuši, postaje slanina. Spada u kategoriju jeftinijih komada mesa, ali se već neko vrijeme može pronaći na jelovnicima vrhunskih restorana diljem svijeta, uglavnom zahvaljujući utjecaju kineske i korejske kuhinje. Na našim se prostorima uglavnom priprema na roštilju, ali ovaj komad mesa je iznimno fleksibilan i odlično podnosi dugotrajnu termičku obradu.« Ima tu, kad se po internetu traži, i mondenih recepata, recimo onaj Gordona Ramsaya za carsko meso od milijun dolara. Ali ima i pojašnjenje odakle komadu obična mesa takvo carsko ime. E pa, došlo nam je to iz njemačkog jezika, to da se svinjsku potrbušinu carskim mesom zove, onako kako se komadić peciva zove kajzericom. To bi trebalo značiti da se radi o posebno dobrom mesu, ma lako je predvidjeti da bi se kakav Nijemac i li Austrijanac prije mašio za fetu dobra pršuta nego li za potrbušinu.


Nije, međutim, uopće nemoguće da teška vremena traže carske odluke i da se tim vodio premijer sa suradnicima kad je vagao koji komad svinjetine učiniti narodu najdostupnijim, pa da ima puk što glodati kad nevolja stisne. Carske ovlasti, carsko meso, carska odlučnost, carski potez… Ide to nizanje i nije bez šarma. Ili je to, ili je carsko meso zapravo topovsko meso kojim se s jednog brda tuče na ono gdje je predsjednik! Nije li, naime, posve nepromišljeno promovirati lijep i masan komad svinjetine dok prva dama po tko zna koji put upozorava kako su Hrvati svjetski prvaci u debljini.


Vlada je donijela mjere, a efekt na prvu takav da su nam dnevnici na tren sličili na kataloge s akcijskim proizvodima trgovačkih centara s tendencijom da tome budu nalik i češće. Nekog manje stamenog od premijera vjerojatno bi bacile u očaj šale poput one da bi najbolje bilo stranačku iskaznicu pretvoriti u K-plus karticu, pa neka bodovi što se skupe kupovinom zaštićenih proizvoda odrede koju je uhljebničku fotelju zaslužio vlasnik kartice. Pa kom šume, a kom ceste, recimo. Krene li se i niže od carskog mesa pa dotjera do ušiju i papaka, baš kao da to Vlada hoće, a ne kretanje svinjetine na globalnom tržištu, zlurad neki svijet već vidi kako se Otvoreno pretvara u gastro show u kojem se kuha sa zaštićenim namirnicama. A recepti, recimo, »Sve za dva eura s ministricom Vučković«, ili »Carsko meso by Branko Bačić«, ili »Davorovi beskvasni uštipci«. A da ne bi ostala oporba zakinuta, jednom tjedno išla bi Oporbena kuhinja i u njoj recimo recept za »Peđin griz na mlijeku« ili »Okruglice bez vratine sa senfom«.


Sve se u nas u čas okrene na okrutnu šalu, ali lako za premijera, izdržao je on i gore. Stavite se zato recimo u poziciju riječkog HDZ-a koji je ovih dana uistinu porazio do nogu samozadovoljni i vječni riječki SDP, baš kao i sve druge stranke i strančice, na izborima za vijeća mjesnih odbora. Od 174 mandata u Rijeci HDZ je samostalno osvojio 63, SDP 43, Most 4, Centar 3, Možemo! samo 2. K vragu, ako to nije povijesni i bome znakovit uspjeh, onda što je!? I ako sada u njemu nećeš uživati, onda kad ćeš. Ali ne, sve zasjeni carsko meso. Ili budi ti Marin Miletić ove dane, budi onaj kojem je, kako veli, moral iznad svih pa zbog fijaska u Rijeci daj ostavku na mjesto dopredsjednika Mosta vjerujući kako će čin biti i shvaćen, i prihvaćen i pozdravljen, pa naleti na hladan prijem. Kakav će i bit’ i kog briga, kad je iz lige ispala vratina, a u ligu ušlo carsko. Kog’ briga za moral i lokalne posrtaje kad se u ligi za prvaka jede sve slabije. Ili budite poput župana šibensko-kninskog Marka Jelića koji se baš u jeku priče o carskom odlučio osnovati stranku pa da bude i on jedan od onih koji bi ispravljao smjer u kojem država ide. Tajming ‘divota’, taman takav da više govori o nezavisnim gradonačelnicima i načelnicima koji će pod skute nove stranke nego cijeli njihov stranački program.


Grdo se, dakle, roditi bez sreće, jer nema što drugo biti nego nesreća kad se od svega u uistinu dobronamjernom i velikom paketu pomoći uhvate manje-više svi za carsko meso, makar je i to bolje nego da poput nazovi stručnjaka zazivate reforme svega i svačega i neko nedodžijsko blagostanje. A opet možda se u svoj toj nesreći skrila naša ponajveća sreća i možda je sve to s planom i razlogom! Jer dok imperijalne sile ratuju, moćne banke propadaju, inflacija divlja, dionice tonu, milijuni u svijetu štrajkaju, a francuski predsjednik Macron spašava živu glavu od bijesnih prosvjednika, u nas je svu našu ojađenost i prezir pospugao komad carskog mesa zaštićene cijene. Nije li to, ako ćemo pravo, prava sreća. Ili, kako to vispreno zaključi postolar S. M. nakon što je stručno pogledom ošajcao odlijepljen potplat ženskih čizmica: »Da nema carskog, čemu bi se nas dva jutros smijali.«