Tihana Tomičić

Car je gol

Tihana Tomičić

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Nakon što je aktualni predsjednik Milanović od uloge predsjednika napravio show, svi uviđaju da sadašnja regulativa više nema smisla jer dopušta da nečija osobnost nadvlada sustav

placeholder


Prošli tjedan bit će zapamćen kao trenutak u kojem se prvi put počelo otvoreno razgovarati o tome kako razriješiti krizu s funkcioniranjem jednog kraka izvršne vlasti u Hrvatskoj, a to je pitanje funkcioniranja institucije predsjednika Republike. Nakon izjava o Kosovu, Rusiji i Srbiji koje su iznenadile vanjskopolitičke partnere Hrvatske i skandalizirale javnost, prvi put se počelo u javnom prostoru govoriti o onome što svi vide, ali dosad se prešućivalo – da predsjednik Zoran Milanović prelazi granicu i svojim izjavama izravno nanosi štetu međunarodnom ugledu Hrvatske.


Politolozi, i to lijeve provenijencije, prvi put su počeli govoriti o tome da je institucija predsjednika de facto blokirana osobom Zorana Milanovića, koji je tu funkciju podredio sebi i svojoj osobnosti umjesto da sebe podredi funkciji. Ugledni stručnjaci iz područja politologije, sociologije, komunikologije i ustavnog prava sada prvi put otvoreno govore o tome da Ustav treba mijenjati i pod hitno redefinirati ulogu šefa države u Hrvatskoj. Kako je poznato, Hrvatska je imala snažnu ulogu predsjednika u vrijeme Franje Tuđmana, potom se sustav u posttuđmanovskoj eri promijenio, omekšao i uvedeno je zajedničko sukreiranje vanjske i sigurnosne politike u funkcijama predsjednika države i premijera, odnosno Vlade. Iako se i prije vidjelo da tu ima ustavnih falinga, odnosno nedorečenosti, posebno kad se radi o kohabitaciji, u zadnje tri godine, otkako Zoran Milanović obnaša dužnost šefa države na sebi svojstven način, pokazuje se da taj dualizam više jednostavno nije funkcionalan. U našem listu stručnjaci govore o tome da ulogu šefa države treba ili snažno ojačati ili pak bitno oslabiti jer podjela odgovornosti između Pantovčaka i Banskih dvora više jednostavno ne ide. Da na vratima nije ukrajinski rat, to bi još moglo kako-tako prolaziti, mada dva brda nisu u stanju postići dogovor niti o kadrovskim pitanjima, pa su tako obezglavljene sigurnosne službe. Ali u visoko intenzivnim političkim prilikama danas u Europi svima je jasno da zapovijedanje vojskom i upravljanje tajnim službama mora biti funkcionalnije nego ikad, a danas imamo blokadu. Zato i stručnjaci za ova pitanja sada otvoreno kažu »car je gol« i predlažu razna rješenja za prevladavanje ove disfunkcionalnosti. Većina se slaže da je jednostavno nužna promjena Ustava i izmjena regulative na način da se u Hrvatsku uvede čisti parlamentarni sustav, a to znači da se nakon izbora za Sabor ubuduće predsjednik države bira među izabranim saborskim zastupnicima, a da mu se pritom ovlasti bitno smanje i svedu na ceremonijalnu ulogu, kakvu imaju predsjednici Italije, Austrije ili niza drugih država.


I to nema veze sa Zoranom Milanovićem i Andrejem Plenkovićem jer do novih izbora za Sabor ionako ne bi bilo nikakve promjene koja bi se ticala ovog mandata – Milanović je tu gdje jest sve dok ne da ostavku ili ne bude opozvan, a HDZ za to nema 101 ruku. No, ipak, sadašnji primjer (ne)funkcioniranja Milanovića i Plenkovića definitivno vodi k ovim izmjenama u dogledno vrijeme. Uostalom, to bi bio logičan nastavak trenda smanjivanja uloge predsjednika – od snažnog Tuđmana, preko sadašnjeg sustava s neposrednim izborima, do nekog budućeg predsjednika koji više neće moći blokirati odluke MORH-a oko upravljanja vojskom u miru (srećom, rat još nemamo), ili Ministarstva vanjskih poslova pri imenovanju veleposlanika i slično. Jačanje parlamenta na račun slabljenja uloge predsjednika logičan je tijek demokratskog razvoja Hrvatske. Parlamentarna demokracija uvijek je dokaz demokratske stabilnosti jedne države, a snažne prezidencijalističke figure u miru i stabilnosti praktički nijednoj modernoj državi nisu potrebne. To je, uostalom, odavno govorio i sam Milanović, koji se još dok je bio premijer zalagao za to da se neposredan izbor šefa države dokine.




Sada, kad se pokazalo da sukreiranje vanjske i sigurnosne politike dovodi mnogo više do konflikta nego do stabilnosti, čini se da sazrijeva vrijeme da se takva reforma i provede. Naprosto, nakon što je aktualni predsjednik Milanović od uloge predsjednika napravio show, svi uviđaju da sadašnja regulativa više nema smisla jer dopušta da nečija osobnost nadvlada sustav. A sustav uvijek mora biti tako uređen da je država iznad pojedinca.


Milanović je htio biti ceremonijalni predsjednik, a bude li se natjecao za još jedan mandat, možda to i postane.