Urbex kažu?! Pa ne znam kojeg vraga koriste tuđice kad imamo starohrvatske riječi poput huligana i budala!? Ali eto, naši istraživači poželjeli malo i vatricu upaliti da vide kako to funkcionira. Ja bi im državnu nagradu za znanost dao. Neka biraju hoće li onu za urbanizam ili onu za fiziku. Baš kao što bi onima u Benkovcu dao nagradu za filmsku i kazališnu kritiku.

I Torcidi za etnografiju na temu proučavanja folklora manjina. I Boysima za povijest umjetnosti a sve zbog njihova istraživanja Medakovićeve ostavštine. Vidim ja, lijepo napredujemo! Nikad ovoliko znanstvenika, urbanista, fizičara, kritičara filma i kazališta, povjesničara, kunsthistoričara. Nikad!

Sipa ovo Ivan i kao da ne misli stati dok sumira ono ‘ponajbolje’ što nam je donijela godina na izmaku. S većinom se toga čovjek može i složiti, skoro sa svim, a ako polemike neke ima, onda je to ona na temu tko je zapalio neboder.

Jer, koliko god da je ta nesretna mladež priznala krivicu za nedjelo i kolikogod da ti ih mora mrvu biti i žao što su upropastili sebi život puno prerano, toliko se narod ne miri s ponuđenim već traži teorije zavjere svake vrste na temu tko iza toga zapravo stoji.

I može se narodu, ima se zašto igrati kriminalista, s obzirom na to da je mali milijun pitanja ostalo neodgovoreno i s obzirom na to da smo se ekspresno i nikada brže pomirili s tim da država ništa kriva nije, pa ni za to nikakvo održavanje goleme zgrade.

Zagrepčani se pate dok im automobili puze prometnim gužvama, ostatak Hrvatske boli đon što se Zagrepčani pate i rado bi da ih se ne maltretira informacijama na temu Vjesnika, a kad pukne na stotine kila eksploziva i Vjesnik ničice padne na tlo, nitko se više neće pitati ništa.

Ne traži se ni odgovornost onih koji su krivi za puno veći vandalizam, recimo za nasilno upokojenje Brodarskog instituta, za upokojenje ono malo pameti što smo je imali, pa zašto bi onda i za posrnulu zgradurinu. To je i onim nadristručnjacima netema, ali je zato tu samoprozvani stručnjak za radikalno i ustavno pravo da nas i opet zabavi.

Tu je, dakako, Marko Perković Thompson. Nikad dosta čovjeku koncerata, nikada dosta prodanih ulaznica, nikad dosta medijske pažnje, nikad dosta para. I sve je to donekle u redu, čak i nadrealno amaterski mobitelom snimane i s blesimetra čitane objave naciji, izjave snimane u udobnosti neke tople sobe jer Thompson među ljude ne ide ako nije, dakako, koncert u pitanju.

Ali kad čovjek zaprijeti radikalnim mjerama, a sekundu prije je spomenuo branitelje s kojima se, kaže, borio za ovu zemlju, e tu je već vrijeme da se likom i djelom ozbiljno pozabavi netko.

Jest, dan poslije je njegov tim na maratonskoj presici tronuto kazao da će sve radikalno i usmjereno kontra gradonačelnika Zagreba ipak biti u okviru pravnih mogućnosti, ali čak i čeljad poslovično sklona pjevaču iz Čavoglava ovaj put se namrštila.

Vrag će ga znati gdje je Marko Perković bio sve ove godine, no čini se da ne zna taj kako u nas ništa ne traje vječno, osim možda onih dijamanata. Balon se napuhao do ibera ljetos, a sada već dobrano duši.

Model forsiranja podjele na lijeve i desne, sektaše i pravovjerne, Hrvate katolika i Hrvate jugokomunjare poprilično se potrošio, a i nije neko doba godine da se i opet, baš sad, u balon puše. Idu adventske zabave, ide Božić, idu mjerkanje čija je božićnica veća a platežna moć manja, a i Vlada je ograničila cijenu Nutelli taman da sve bude i slađe nego li jest.

Ma majstor bi radikalno, preko snimljene poruke, umjesto da recimo osnuje stranku, izađe na izbore i posve legalno uživa u volji biračkog tijela. On bi radikalno jer su mu, kaže, takli u pravo da pjeva. Onom koji je onomad, kako vele oni koji pamte, rado pristao ne pjevati za odgovarajuću apanažu. Nu!

SSamo, kako ide blagdansko vrijeme, tako ide i nova epizoda emisije Provjereno Nove TV. A tamo prilog Danke Derifaj o Čavoglavama. O dvama novosagrađenim objektima u Čavoglavama.

Kojima je, kaže se u prilogu, vlasnik Marko Perković Thompson. Objekti su, kako to u prilogu rezolutno kazuju tri ovlaštena sudska vještaka za građevinu i arhitekturu, kao i nadležni Odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo Šibensko-kninske županije, izgrađeni bez ijednog zakonom propisanog akta za građenje u Republici Hrvatskoj.

Navodno pjevač nikakve dozvole nije ni tražio, vjerujući jamačno da njemu to ne treba. I što ćemo sad!? Radikalno, nema što, koliko god i ova priča sada iznjedrila samozvanih stručnjaka za gradnju, dozvole i prostorne planove.

A pitat će se i te »stručnjake« štogod, jer oni koji su morali silom svoga posla voditi računa i o ovakvim gradnjama jedno će vrijeme morati biti na nekom drugom mjestu, zabavljeni nekim drugim stvarima.

Andrija Mikulić, glavni državni inspektor, šef Državnog inspektorata je uhićen. Uhićen je po nalogu USKOK-a zbog sumnje na korupciju. Uhićen je onaj za kojeg je malo tko vjerovao da je dobar odabir još kod njegova imenovanja.

Uhićen je čovjek čiji je posao bio da korupcije ne bude, da pazi da je sve po pravilima i propisima, da kontrolira praktički sve, od hrane, trgovine, veterine i ugostiteljstva, do zaštite na radu, radnih odnosa i bespravne gradnje.

E taj čovjek nije odolio zovu pa su ga uhitili u lovu. Opak je taj hrvatski jezik i ta igra riječi u kojoj se lova i lov tako suptilno isprepleću taman da znači svašta. Samo, ozbiljnije je od toga.

Jer, nije ovo priča o Mikulićevoj nadmenoj pozi koju je volio zauzeti pred kamerama pa da se, ne daj bože, netko zbog toga ovoj uskočkoj akciji veseli. Ovo je samo još jedan žalostan razlog više da ovaj narod institucijama ne vjeruje, državi ne vjeruje, politici ne vjeruje, sustavu ne vjeruje, a onda ni prvom susjedu do sebe.

Da sve bude tim gore taman tu negdje kada se privodio Mikulić, Vlada je razvlastila šest direktora velikih državnih tvrtki. Popis je impresivan, Hrvatska pošta, Odašiljači i veze, HŽ Infrastruktura, ACI i HZZO.

Obrazloženje da su smijenjeni zbog ulaska u OECD zazvučalo je zato najblaže rečeno tanko, a i da je deblje, kako će ovaj nepovjerljiv narod u to vjerovati. Šest jakih igrača pade u jednom danu, pa još danu kad je pao i prvi inspektor u Hrvata!

To nema što biti nego predostrožnost neka preventivna. Jer, kad je bal, nek je i maskenbal. Neka se društvo čisti od kukolja dok institucije rade svoj posao. Institucije koje politika tako često, tko zna zašto, voli dati u ruke raznim ‘inspektorima’.

Čuđenje dođe tek nekad poslije, taman toliko prekasno da bilo imalo katarzično. Mikulić pao u lovu, kažu naslovi na portalima. Čudesan je hrvatski jezik, i to je jedino tu i dobro i lijepo.

Urbex kažu?! Pa ne znam kojeg vraga koriste tuđice kad imamo starohrvatske riječi poput huligana i budala!? Ali eto, naši istraživači poželjeli malo i vatricu upalit da vide kako to funkcionira.

Ja bi im državnu nagradu za znanost dao. Neka biraju hoće li onu za urbanizam, ili onu za fiziku. Baš kao što bi onima u Benkovcu dao nagradu za filmsku i kazališnu kritiku.

I Torcidi za etnografiju na temu proučavanja folklora manjina. I Boysima za povijest umjetnosti a sve zbog njihova istraživanja Medakovićeve ostavštine. Vidim ja, lijepo napredujemo! Nikad ovoliko znanstvenika, urbanista, fizičara, kritičara filma i kazališta, povjesničara, kunsthistoričara. Nikad!

Sipa sve to Ivan prije nego se lista krenula puniti novim nekim poznavateljima svega bitnoga. Ako ništa drugo, zanimljivo će biti gledati kako pjevač preko noći postaje stručnjak za urbanizam i gradnju, ili kako su odvjetnici divni interpretatori baštinskog nasljeđa, a to nama korupcija jest.

Za to vrijeme eto nam i proračuna. I u jednom zagrebačkom vrtiću evo roditelja koji su stručnjaci za modu taman toliki da ne daju djeci u vrtić dok im odgojitelj na nogama ima roza papuče.

Pokvarit će im djecu odabir boje od papuča, ne dvoje modno i rodno osviješteni roditelji. Dobro je, dakle, sve. Božić dolazi, a s njim i čuda, njih trista. Možda je malo sve skupa uranilo, ali neka je. Grijeh bi bio opustiti se, a i kad se ima, onda se i može.