Ako se postojeći globalni sustav, kojemu pripada i SZO, sruši, postavlja se pitanje što populizmi i nacionalizmi nude kao alternativu? Sljedeće pitanje koje se sve učestalije pojavljuje, jest financiranje SZO-a, koje posljedično utječe i na politiku te međunarodne organizacije
U posljednje vrijeme se u medijima sve češće raspravlja o stanju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) i njezinoj sudbini. Pritom nailazimo na tekstove koji šokiraju: »Svjetska zdravstvena organizacija je organizacija za kineske odnose s javnošću«; »SZO je pomogao sakriti i odgoditi objavljivanje istine o koronavirusu«; »SZO je neuspješna skupina ljudi kojom upravlja UN, a koju američki porezni obveznici ne bi trebali podržati«; »Tko je Tedros Adhan Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a?«; »Donald Trump prekida s financiranjem SZO-a«; »SZO nije ništa drugo, već globalistički front za komunizam« itd.
Procjenjuje se da svijet danas troši više od 7 bilijuna dolara na zdravstvene usluge i da se od toga najmanje 10 do 25 posto izgubi zbog korupcije (The Lancet). U međuvremenu je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio da će možda privremenu obustavu financiranja SZO-a, pretvoriti u trajnu mjeru te preispitati sudjelovanje SAD-a u toj organizaciji. Trump je napao SZO, optužujući ga da je to politizirana organizacija koja prvenstveno radi u interesu Kine. I Rusija je zabrinuta zbog pokušaja destabilizacije SZO-a. »Zapadne zemlje pokušavaju iskoristiti pandemiju COVID-19 kako bi kaznile neposlušne vlade u nekim zemljama«, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. No u medijima se polemika i dalje rasplamsava: »Zašto SZO štiti kineske interese, umjesto da brine o svjetskom zdravstvu?«; »Tko doista upravlja SZO-om; 194 država članica, Bill Gates ili Kina?«.
Wall Street Journal se nada reformi SZO-a. Američki senator Rick Scott najprije je zatražio kongresnu istragu o ulozi SZO-a, a zatim je podnio prijedlog za obustavu financiranja te organizacije. Po mišljenju zapadnih medija koji su se svrstali na Trumpovu stranu, glavni krivac za propuste u SZO-u je aktualni generalni direktor Tedros Adhan Ghebreyesus. U povodu 73. godišnje skupštine SZO-a, 116 država najavilo je da će podržati nacrt rezolucije koju je ponudio EU s ciljem provođenja neovisne istrage upravljanja zdravstvenom krizom u okviru SZO-a. Prijedlog je dobio podršku Rusije, Indije, Japana, Velike Britanije, Kanade, Indonezije… kao i svih 27 država EU-a, uključujući Hrvatsku. Kineski predsjednik Xi Jinping se ne protivi istrazi, ali zahtijeva da ona »bude temeljita, utemeljena na znanstvenom pristupu i pod strogim nadzorom«. Američki ministar zdravstva Alex Azar zahtijeva istragu jer po njegovom mišljenju SZO nije pravovremeno intervenirao zbog pritiska Kine, što je dovelo do nepotrebnog gubitka mnogih ljudskih života. EU je pozvao sve države članice, uključujući Hrvatsku, da podrže SZO, nakon što je predsjednik Trump najavio da će ukinuti njezino financiranje.
Tko je Tedros Adhan Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a, jedan od ključnih aktera ove polemike? Rođen je u Asmari, u Eritreji, otac je petero djece. Ghebreyesus iza sebe ima diplomu biologije, zatim magisterij iz imunologije zaraznih bolesti i doktorat iz zdravstva na Sveučilištu u Nottinghamu. No njegovo je životno iskustvo i političko. Član je Narodnooslobodilačkog fronta Tigraya (TPLF), koji se svojedobno ujedinio u Revolucionarni demokratski front etiopskog naroda. Front je 1991. godine svrgnuo diktatora Mengistua Haile Mariama. Tada je Ghebreyesus ušao u vladu Melesa Zenawia. Godine 2005. Ghebreyesus je izabran za etiopskog ministra zdravstva. U skladu s njegovim direktivama došlo je do značajnog smanjenja AIDS-a i meningitisa i napretka u planiranju obitelji u Etiopiji. Promicao je informatizaciju zdravstvenog sustava, omogućio izgradnju četiri tisuće domova zdravlja… Riječ je o političaru iz Etiopije koji je prije njegova imenovanja za generalnog direktora SZO-a obnašao i dužnost ministra vanjskih poslova (od 2012. do 2016.). Dok je obnašao tu odgovornu dužnost u vanjskim poslovima, dolazi do velikih kineskih ulaganja u Etiopiju. Na kraju mandata, uz pomoć kineskog lobiranja, postaje generalni direktor SZO-a. Za vrijeme obnašanja dužnosti ministra vanjskih poslova, Kina postaje glavni trgovinski partner Etiopije. Financira izgradnju željeznica, telekomunikacija, autocesta, hidroelektrana… Do danas, sveukupna kineska ulaganja u Etiopiju iznose oko 25 milijardi dolara. Kina je također prvi dobavljač oružja za potrebe etiopske vojske. Etiopija je bila prva afrička država koja se usprotivila prijedlogu UN-a o sankcioniranju Kine zbog kršenja ljudskih prava u Tibetu.
Jedna od prvih odluka Tedrosa na novoj dužnosti u SZO-u, bila je imenovanje Roberta Mugabea (93), bivšeg diktatora Zimbabvea, povijesnog saveznika Kine, za SZO-ovog veleposlanika dobre volje. Zbog ozbiljnih primjedbi pojedinih članica SZO-a i nevladinih udruga, Tedros je morao povući svoj prijedlog. Tedrosova povezanost s Kinom u proteklom razdoblju, unutarnji problemi SZO-a koji se više ne mogu prikriti i sadašnji sukob SAD-a s Kinom, doveli do su prave eskalacije napada na njega i SZO. Primjerice, optužuju ga da je »Komunistička partija Kine podržala njegovo imenovanje za generalnog direktora SZO-a 2017. godine«. Kritičari koji traže njegovu smjenu, ističu da je »Tedros član moćne etiopske komunističke partije (TPLF)«. Pritom navode da je ta stranka odigrala negativnu ulogu u suzbijanju gladi u Etiopiji te da je bila odgovorna za kršenje ljudskih prava u toj zemlji. Zatim ga neki prozivaju za prikrivanje epidemije kolere u Etiopiji 2006., 2009. i 2011. godine, kada je obnašao dužnost ministra zdravstva (New York Times). Neki optužuju SZO da je odgovoran za krađu uzoraka krvi tijekom epidemije ebole radi ostvarivanja dobiti u Demokratskoj Republici Kongo (Modern Ghana). Agencija Associated Press je putem intervjua s četiri djelatnika SZO-a saznala da je Ured te organizacije u Jemenu prepun korupcije i klijentelizma.
Bernard Defoe, francuski profesor ekonomije i Bernard Limence, objavili su knjigu »SZO – Potopljeni brod javnog zdravstva; neuspjesi UN-a« u kojoj su prezentirali pojedine slučajeve korupcije u toj organizaciji. Zanimljiva je i ocjena o SZO-u koju je nedavno objavio The Jeruzalem Post: »SZO je u više navrata pokazao da se radi o političkom akteru koji se ponaša loše, posebice prema onim zemljama koje Kina ne voli. SZO je zabranio da Tajvan sudjeluje na izvanrednoj konferenciji o koronavirusu ove godine. Ironija je u tome što je Tajvan jedno od rijetkih mjesta na kojemu se odgovor COVID-19 pokazao izuzetno učinkovitim. Rezanje 500 milijuna dolara od strane SAD-a, možda je dobar početak da se naprave značajne promjene u SZO-u«. Zanimljivo da su sve ove informacije i činjenice, neovisno koliko su istinite, bile dobro poznate i 2017. godine, kada je Tedros uvjerljivom većinom izabran za čelnog čovjeka SZO-a. Tada Zapadu Tedros nije bio zanimljiv, niti je ikome smetalo što je pripadnik komunističke stranke. Zapadni biznismeni i političari u to vrijeme bili su zaokupljeni ogromnim investicijama u prijateljsku komunističku Kinu, kako bi na jeftinoj radnoj snazi mogli izvući golem profit.
Sada se javno prenosi i informacija do koje je došla TV Svizzera: »Tajvan, koji nije dio SZO-a, obavijestio je tu međunarodnu organizaciju da ima dokaze o ljudskom prenošenju COVID-19. Dva tjedna kasnije, SZO na Twiteru izjavljuje da preliminarne istrage koje su provele kineske vlasti nisu pronašle jasne dokaze u vezi s prijenosom virusa s čovjeka na čovjeka.« Potom slijede optužbe: »Tedros je od početka branio Kinu, unatoč lošem upravljanju ovom opasnom zarazom. S porastom broja slučajeva zaraženih i broja smrtnih slučajeva, SZO-u je trebalo nekoliko mjeseci da epidemiju COVID-19 proglasi pandemijom. Kina je pogrešno informirala i obmanula svijet, a Tedros se pridružio tim naporima javno hvaleći kinesku ‘transparentnost’ u borbi protiv širenja bolesti«. Članak u Politicou citira predstavnika SZO-a sa sjedištem u Ženevi, koji navodi kako se s Billom Gatesom, ne samo u SZO-u, već i u skupini G20, postupa kao sa šefom države s obzirom na to da je postao jedan od najutjecajnijih ljudi u globalnom zdravstvu«. Godine 2017., agencija Associated Press uspjela je doći do internih dokumenata SZO-a o astronomskim troškovima dužnosnika te organizacije. Dok druge međunarodne organizacije poput Liječnika bez granica, s osobljem od oko 37.000 humanitarnih radnika, troše na putovanja godišnje oko 43 milijuna dolara, SZO s osobljem od 7.000 zaposlenih, troši za iste namjene više od 200 milijuna dolara.
Kada je riječ o budućnosti ove međunarodne organizacije, ocjene pojedinih stručnjaka nisu ohrabrujuće. »SZO je ispraznio snagu i resurse«, izjavio je Richard Horton, direktor poznatog medicinskog časopisa The Lancet. Istodobno je srušen međunarodni poredak na kojem se temelji SZO od njegova osnutka (1948.), jer agresivni nacionalizmi i populizmi širom svijeta sve više jačaju i dovode u pitanje međunarodni poredak koji je izgrađen nakon završetka Drugog svjetskog rata. »Sva dosadašnja pravila o globalnim standardima, javnom zdravstvu i razumijevanju onoga što se očekuje u pogledu epidemije, ozbiljno su narušena. Nitko od nas ne zna kuda to vodi«, rekao je Lawrence Gostin, profesor javnog zdravstva na Sveučilištu Johns Hopkins i Georgetown te suradnik SZO-a (The Guardian).
Ako se postojeći globalni sustav, kojemu pripada i SZO, sruši, postavlja se pitanje što populizmi i nacionalizmi nude kao alternativu? Sljedeće pitanje koje se sve učestalije pojavljuje u medijima, jeste financiranje SZO-a, koje posljedično utječe i na politiku te međunarodne organizacije. U razdoblju od 2017. do 2019. godine, glavni financijeri SZO-a bili su SAD, Zaklada Bill&Melinda Gates, Velika Britanija, Gavi Aliance, Njemačka, Japan, Rotary International, Svjetska banka…(80 posto). Što će se dogoditi ako SAD, koji ima najveći udjel u proračunu, definitivno napusti SZO? Hoće li SZO moći opstati? Ako opstane, koja će biti uloga država članica s obzirom na to da one sve zajedno pokrivaju samo 20 posto proračuna? Način financiranja koji je do sada bio uobičajen u SZO-u, pokazuje se neadekvatnim s obzirom na to da neprestano jača moć multinacionalnih kompanija i privatnih zaklada. Time se postupno gubi efikasna kontrola nad radom ove međunarodne organizacije.
Drago Kraljević
Budućnost Svjetske zdravstvene organizacije prilično je neizvjesna
Drago Kraljević
07. lipanj 2020 09:28
REUTERS
Ako se postojeći globalni sustav, kojemu pripada i SZO, sruši, postavlja se pitanje što populizmi i nacionalizmi nude kao alternativu? Sljedeće pitanje koje se sve učestalije pojavljuje, jest financiranje SZO-a, koje posljedično utječe i na politiku te međunarodne organizacije
U posljednje vrijeme se u medijima sve češće raspravlja o stanju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) i njezinoj sudbini. Pritom nailazimo na tekstove koji šokiraju: »Svjetska zdravstvena organizacija je organizacija za kineske odnose s javnošću«; »SZO je pomogao sakriti i odgoditi objavljivanje istine o koronavirusu«; »SZO je neuspješna skupina ljudi kojom upravlja UN, a koju američki porezni obveznici ne bi trebali podržati«; »Tko je Tedros Adhan Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a?«; »Donald Trump prekida s financiranjem SZO-a«; »SZO nije ništa drugo, već globalistički front za komunizam« itd.
Procjenjuje se da svijet danas troši više od 7 bilijuna dolara na zdravstvene usluge i da se od toga najmanje 10 do 25 posto izgubi zbog korupcije (The Lancet). U međuvremenu je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio da će možda privremenu obustavu financiranja SZO-a, pretvoriti u trajnu mjeru te preispitati sudjelovanje SAD-a u toj organizaciji. Trump je napao SZO, optužujući ga da je to politizirana organizacija koja prvenstveno radi u interesu Kine. I Rusija je zabrinuta zbog pokušaja destabilizacije SZO-a. »Zapadne zemlje pokušavaju iskoristiti pandemiju COVID-19 kako bi kaznile neposlušne vlade u nekim zemljama«, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. No u medijima se polemika i dalje rasplamsava: »Zašto SZO štiti kineske interese, umjesto da brine o svjetskom zdravstvu?«; »Tko doista upravlja SZO-om; 194 država članica, Bill Gates ili Kina?«.
Wall Street Journal se nada reformi SZO-a. Američki senator Rick Scott najprije je zatražio kongresnu istragu o ulozi SZO-a, a zatim je podnio prijedlog za obustavu financiranja te organizacije. Po mišljenju zapadnih medija koji su se svrstali na Trumpovu stranu, glavni krivac za propuste u SZO-u je aktualni generalni direktor Tedros Adhan Ghebreyesus. U povodu 73. godišnje skupštine SZO-a, 116 država najavilo je da će podržati nacrt rezolucije koju je ponudio EU s ciljem provođenja neovisne istrage upravljanja zdravstvenom krizom u okviru SZO-a. Prijedlog je dobio podršku Rusije, Indije, Japana, Velike Britanije, Kanade, Indonezije… kao i svih 27 država EU-a, uključujući Hrvatsku. Kineski predsjednik Xi Jinping se ne protivi istrazi, ali zahtijeva da ona »bude temeljita, utemeljena na znanstvenom pristupu i pod strogim nadzorom«. Američki ministar zdravstva Alex Azar zahtijeva istragu jer po njegovom mišljenju SZO nije pravovremeno intervenirao zbog pritiska Kine, što je dovelo do nepotrebnog gubitka mnogih ljudskih života. EU je pozvao sve države članice, uključujući Hrvatsku, da podrže SZO, nakon što je predsjednik Trump najavio da će ukinuti njezino financiranje.
Tko je Tedros Adhan Ghebreyesus, generalni direktor SZO-a, jedan od ključnih aktera ove polemike? Rođen je u Asmari, u Eritreji, otac je petero djece. Ghebreyesus iza sebe ima diplomu biologije, zatim magisterij iz imunologije zaraznih bolesti i doktorat iz zdravstva na Sveučilištu u Nottinghamu. No njegovo je životno iskustvo i političko. Član je Narodnooslobodilačkog fronta Tigraya (TPLF), koji se svojedobno ujedinio u Revolucionarni demokratski front etiopskog naroda. Front je 1991. godine svrgnuo diktatora Mengistua Haile Mariama. Tada je Ghebreyesus ušao u vladu Melesa Zenawia. Godine 2005. Ghebreyesus je izabran za etiopskog ministra zdravstva. U skladu s njegovim direktivama došlo je do značajnog smanjenja AIDS-a i meningitisa i napretka u planiranju obitelji u Etiopiji. Promicao je informatizaciju zdravstvenog sustava, omogućio izgradnju četiri tisuće domova zdravlja… Riječ je o političaru iz Etiopije koji je prije njegova imenovanja za generalnog direktora SZO-a obnašao i dužnost ministra vanjskih poslova (od 2012. do 2016.). Dok je obnašao tu odgovornu dužnost u vanjskim poslovima, dolazi do velikih kineskih ulaganja u Etiopiju. Na kraju mandata, uz pomoć kineskog lobiranja, postaje generalni direktor SZO-a. Za vrijeme obnašanja dužnosti ministra vanjskih poslova, Kina postaje glavni trgovinski partner Etiopije. Financira izgradnju željeznica, telekomunikacija, autocesta, hidroelektrana… Do danas, sveukupna kineska ulaganja u Etiopiju iznose oko 25 milijardi dolara. Kina je također prvi dobavljač oružja za potrebe etiopske vojske. Etiopija je bila prva afrička država koja se usprotivila prijedlogu UN-a o sankcioniranju Kine zbog kršenja ljudskih prava u Tibetu.
Jedna od prvih odluka Tedrosa na novoj dužnosti u SZO-u, bila je imenovanje Roberta Mugabea (93), bivšeg diktatora Zimbabvea, povijesnog saveznika Kine, za SZO-ovog veleposlanika dobre volje. Zbog ozbiljnih primjedbi pojedinih članica SZO-a i nevladinih udruga, Tedros je morao povući svoj prijedlog. Tedrosova povezanost s Kinom u proteklom razdoblju, unutarnji problemi SZO-a koji se više ne mogu prikriti i sadašnji sukob SAD-a s Kinom, doveli do su prave eskalacije napada na njega i SZO. Primjerice, optužuju ga da je »Komunistička partija Kine podržala njegovo imenovanje za generalnog direktora SZO-a 2017. godine«. Kritičari koji traže njegovu smjenu, ističu da je »Tedros član moćne etiopske komunističke partije (TPLF)«. Pritom navode da je ta stranka odigrala negativnu ulogu u suzbijanju gladi u Etiopiji te da je bila odgovorna za kršenje ljudskih prava u toj zemlji. Zatim ga neki prozivaju za prikrivanje epidemije kolere u Etiopiji 2006., 2009. i 2011. godine, kada je obnašao dužnost ministra zdravstva (New York Times). Neki optužuju SZO da je odgovoran za krađu uzoraka krvi tijekom epidemije ebole radi ostvarivanja dobiti u Demokratskoj Republici Kongo (Modern Ghana). Agencija Associated Press je putem intervjua s četiri djelatnika SZO-a saznala da je Ured te organizacije u Jemenu prepun korupcije i klijentelizma.
Bernard Defoe, francuski profesor ekonomije i Bernard Limence, objavili su knjigu »SZO – Potopljeni brod javnog zdravstva; neuspjesi UN-a« u kojoj su prezentirali pojedine slučajeve korupcije u toj organizaciji. Zanimljiva je i ocjena o SZO-u koju je nedavno objavio The Jeruzalem Post: »SZO je u više navrata pokazao da se radi o političkom akteru koji se ponaša loše, posebice prema onim zemljama koje Kina ne voli. SZO je zabranio da Tajvan sudjeluje na izvanrednoj konferenciji o koronavirusu ove godine. Ironija je u tome što je Tajvan jedno od rijetkih mjesta na kojemu se odgovor COVID-19 pokazao izuzetno učinkovitim. Rezanje 500 milijuna dolara od strane SAD-a, možda je dobar početak da se naprave značajne promjene u SZO-u«. Zanimljivo da su sve ove informacije i činjenice, neovisno koliko su istinite, bile dobro poznate i 2017. godine, kada je Tedros uvjerljivom većinom izabran za čelnog čovjeka SZO-a. Tada Zapadu Tedros nije bio zanimljiv, niti je ikome smetalo što je pripadnik komunističke stranke. Zapadni biznismeni i političari u to vrijeme bili su zaokupljeni ogromnim investicijama u prijateljsku komunističku Kinu, kako bi na jeftinoj radnoj snazi mogli izvući golem profit.
Sada se javno prenosi i informacija do koje je došla TV Svizzera: »Tajvan, koji nije dio SZO-a, obavijestio je tu međunarodnu organizaciju da ima dokaze o ljudskom prenošenju COVID-19. Dva tjedna kasnije, SZO na Twiteru izjavljuje da preliminarne istrage koje su provele kineske vlasti nisu pronašle jasne dokaze u vezi s prijenosom virusa s čovjeka na čovjeka.« Potom slijede optužbe: »Tedros je od početka branio Kinu, unatoč lošem upravljanju ovom opasnom zarazom. S porastom broja slučajeva zaraženih i broja smrtnih slučajeva, SZO-u je trebalo nekoliko mjeseci da epidemiju COVID-19 proglasi pandemijom. Kina je pogrešno informirala i obmanula svijet, a Tedros se pridružio tim naporima javno hvaleći kinesku ‘transparentnost’ u borbi protiv širenja bolesti«. Članak u Politicou citira predstavnika SZO-a sa sjedištem u Ženevi, koji navodi kako se s Billom Gatesom, ne samo u SZO-u, već i u skupini G20, postupa kao sa šefom države s obzirom na to da je postao jedan od najutjecajnijih ljudi u globalnom zdravstvu«. Godine 2017., agencija Associated Press uspjela je doći do internih dokumenata SZO-a o astronomskim troškovima dužnosnika te organizacije. Dok druge međunarodne organizacije poput Liječnika bez granica, s osobljem od oko 37.000 humanitarnih radnika, troše na putovanja godišnje oko 43 milijuna dolara, SZO s osobljem od 7.000 zaposlenih, troši za iste namjene više od 200 milijuna dolara.
Kada je riječ o budućnosti ove međunarodne organizacije, ocjene pojedinih stručnjaka nisu ohrabrujuće. »SZO je ispraznio snagu i resurse«, izjavio je Richard Horton, direktor poznatog medicinskog časopisa The Lancet. Istodobno je srušen međunarodni poredak na kojem se temelji SZO od njegova osnutka (1948.), jer agresivni nacionalizmi i populizmi širom svijeta sve više jačaju i dovode u pitanje međunarodni poredak koji je izgrađen nakon završetka Drugog svjetskog rata. »Sva dosadašnja pravila o globalnim standardima, javnom zdravstvu i razumijevanju onoga što se očekuje u pogledu epidemije, ozbiljno su narušena. Nitko od nas ne zna kuda to vodi«, rekao je Lawrence Gostin, profesor javnog zdravstva na Sveučilištu Johns Hopkins i Georgetown te suradnik SZO-a (The Guardian).
Ako se postojeći globalni sustav, kojemu pripada i SZO, sruši, postavlja se pitanje što populizmi i nacionalizmi nude kao alternativu? Sljedeće pitanje koje se sve učestalije pojavljuje u medijima, jeste financiranje SZO-a, koje posljedično utječe i na politiku te međunarodne organizacije. U razdoblju od 2017. do 2019. godine, glavni financijeri SZO-a bili su SAD, Zaklada Bill&Melinda Gates, Velika Britanija, Gavi Aliance, Njemačka, Japan, Rotary International, Svjetska banka…(80 posto). Što će se dogoditi ako SAD, koji ima najveći udjel u proračunu, definitivno napusti SZO? Hoće li SZO moći opstati? Ako opstane, koja će biti uloga država članica s obzirom na to da one sve zajedno pokrivaju samo 20 posto proračuna? Način financiranja koji je do sada bio uobičajen u SZO-u, pokazuje se neadekvatnim s obzirom na to da neprestano jača moć multinacionalnih kompanija i privatnih zaklada. Time se postupno gubi efikasna kontrola nad radom ove međunarodne organizacije.