U Hrvatskoj postoje čak 84 tvrtke koje proizvode montažne kuće. Ova je informacija manje poznata široj javnosti koja će za nju više doznati u svibnju ove godine kada će se u Zagrebu održati Modular Home Expo 2023., sajam posvećen temi montažnih i modularnih konstrukcija i energetski učinkovitih načina življenja. Ovaj sektor ima veliki potencijal za povećanje svog izvoza, što bi mogao biti važan dio u izgradnji temelja za novi uzlet hrvatskog gospodarstva.

Izlaz za hrvatsko gospodarstvo je izvoz. Sama je Hrvatska premalo tržište da bi neka uspješna tvrtka mogla dobro i uspješno poslovati. Općeniti je problem kada je u pitanju hrvatski izvoz to kako je općenito postavljen hrvatski gospodarski sustav. A on je još tamo sredinom devedesetih napravljen tako da više pogoduje trgovini, a puno manje proizvodnji. Puno više uvozu, a puno manje izvozu. Jedan od razloga tomu bio je nerealno postavljene tečaj koji je još 1994. postavila Vlada tadašnjeg premijere Nikice Valentića. Tadašnja je Hrvatska valuta, tada se još uvijek zvala hrvatski dinar, vezana uz njemačku marku po tečaju od 3,75 hrvatskih dinara za marku. A to je bio precijenjen tečaj. Hrvatski je dinar bio precijenjen. To je hrvatske proizvode na europskom i svjetskom tržištu činilo puno skupljim nego što su to oni trebali biti. I tako im se smanjivala konkurentnost.

I tako je to već godinama. I to je jedan od temelja, možda i najvažniji, većine ekonomskih posrtanja Hrvatske. Uz, naravno, loše provedenu pretvorbu i privatizaciju u sklopu kojih su niz vodu otišle i one tvrtke koje su se ipak mogle prilagoditi novim uvjetima poslovanja koji su nastupili nakon 1991. Odnosno prelaska na tržišno gospodarstvo, točnije njegovu verziju kakva je tada bila uvođena u Hrvatskoj.

S druge strane, rasla su u Hrvatskoj poslovna carstva čiji su temelj bili trgovina i uvoz. Stotine milijuna, moguće i milijarde, zarađene su uvozom proizvoda od kojih je dobar dio uzrokovao velike štete za domaće proizvođače i industriju. Bila je to neravnopravna borba između onih koji su odabrali lakši put i uvozili razne drangulije i stvari, i kroz duple pasove s ljudima iz državne administracije zarađivali veliki novac. Takav model postoji već više od tri desetljeća, i čini se da je sve više ljudi u hrvatskoj politici i gospodarstvu svjesno da to tako više neće moći. Nije bez razloga Hrvatskoj trebalo skoro pet godina da izađe iz recesije koju je prouzročila svjetska financijska kriza koja je u našoj zemlji tako spektakularno eksplodirala 2009. godine. Zemlja, možda, i nije bila na rubu pravog bankrota, ali je u jednom trenutku došla u situaciju da bi mogla imati problema u plaćanju svojih računa pa se moralo posegnuti čak i za izvanrednim porezom, takozvanim haračem, kako ga je nazvala tadašnja oporba. Hrvatska je tada bila jedna od zadnjih, ako ne i zadnja zemlja koja se oslobodila recesije. Recimo jedna Poljska, koja je uspješno reformirala svoje gospodarstvo tijekom devedesetih, nije za vrijeme te svjetske financijske krize uopće upala u recesiju. Iz koje je Hrvatska izašla tek tamo negdje 2014.

Zbog svega toga ova priča s rastućom hrvatskim industrijom montažnih kućica jako je dobra vijest. Naravno, nije to još uvijek neki veliki segment gospodarstva koji i mogao povući cijelu zemlju. Ali jest itekako dobar i optimističan znak da se neke stvari pomiču nabolje. Uz pomoć države – koja naravno ne može biti izravna, ali postoji tu na stotine neizravnih načina – ovaj segment gospodarstva može dodatno narasti. Tu je i obnova Banije pa do korištenja njegovih proizvoda u turističkom sektoru. I naravno povećanje izvoza na tržištu Europske unije i šire. Ne može se zemlja oslanjati samo na europske fondove i turizam. Jako je dobro da imamo ta dva izvora financijskih sredstava, ali oni ne mogu i ne smiju postati temelji budućeg razvoja. Budućnost je u dinamičnom i konkurentnom privatnom sektoru koji se može brzo prilagoditi uvjetima na zahtjevnim svjetskim tržištima kojima može ponuditi proizvode koji će imati jako dobru prođu. U svakom slučaju, Hrvatska se mijenja na bolje. Montažne kućice samo su jedan djelić novog, javnosti manje poznatog, ali rastućeg dijela domaćeg gospodarstva.