placeholder
placeholder

Piše Branko Mijić

Stranka s Imenom i Prezimenom

Branko Mijić

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

placeholder

Moje ime je moj program, mogao bi glasiti izborni slogan kandidata nove stranke koja ulazi u izbornu utrku i koja predstavlja svojevrsni eksperiment u hrvatskoj političkoj praksi.


Budući da je već najavljena osnivačka skupština Stranke s Imenom i Prezimenom morala biti odgođena zbog izvanrednih okolnosti, u izbornu utrku su se kvalificirali za zelenim stolom, tako što je stranka Start na svojoj izbornoj konvenciji odlučila promijeniti svoje ime.


Dalija Orešković ostaje dio projekta koji je osmislio »savjetnik za strategiju« Ivica Relković, čovjek koji je svoje prste svojedobno imao i u potpomognutom začeću i porođaju Mosta nezavisnih lista.


Bivši ideolog i politički strateg Mosta, a još ranije glavni urednik Radio Marije, aktivist u Hrvatskom katoličkom zboru MI, te jedan od osnivača konzervativnog Hrasta, čiji je čelnik Ladislav Ilčić upravo izborno paktirao s Domovinskim pokretom Miroslava Škore, očigledno vjeruje da može i ovoga puta složiti robota za izbornu utrku.


Tada je u političku orbitu lansiran Božo Petrov koji je svoj politički program ovjerio kod javnog bilježnika i ubrzo ga iznevjerio omogućivši Karamarkovom HDZ-u da formira Vladu na čelu s premijerom građevinama Tihomirom Oreškovićem koja se sama od sebe urušila.


Ostaje da se vidi kakav će to stroj za ovu utrku složiti Relković, jedino je izvjesno tko će biti pilot u njegovom avionu i poveznica s onim starim Mostovim modelom, bivši potpredsjednik Plenkovićeve Vlade Ivan Kovačić, čiji je savjetnik u to doba i bio.


Osim Dalije Orešković, koja je ustupila pravnu osobnost svog prebrzo potrošenog Starta Stranci s Imenom i Prezimenom (hoće li njezina kratica glasiti SIMPA?), u ekipi koja će istrčati u novim dresovima ali s poznatom Relkovićevom strategijom igre ističu se imena saborskog zastupnika i gradonačelnika Vrgorca Ante Pranića, gradonačelnika Knina Marka Jelića, aktiviste iz Imotskog Tonija Rebića, bivšeg HSLS-ovca Josipa Budimira, dok je ime i vizual osmislio poznati dizajner Boris Malešević koji je već pobjeđivao i za Milana Bandića i za Andreja Plenkovića, a posljednje za »predsjednika s karakterom« Zorana Milanovića.


Ne treba biti vidovit da bi se pretpostavilo kako će Relkovićeva strategija ostati ista kao i ona s Mostom kojeg je ponudio kao treći put, ali su se nova lica ubrzo pohabala i pokazala tek kao rezervni igrači HDZ-a koji ih je odrezao čim su im krila narasla.


Ovoga puta, osim kapetana Kovačića, Relković na teren izvodi novu formaciju koja je svjetonazorski bliža lijevom centru nego klerikalcima s građanskom maskom. Neki od njih, poput Pranića, bili su bliži SDP-u, a njihov najjači adut je uspješno vođenje lokalnih samouprava koje su preuzeli od HDZ-a, kako u Vrgorcu i Omišu tako i u Kninu.


Dok Most očajnički traži koalicijskog partnera, pa pregovara sa Škorom, dok mu istodobno Krešo Beljak iz Bernardićevog »Restarta za Hrvatsku« baca udice, otvara se potencijalno prazan prostor iza njihovih leđa.


Tu bi strateg Relković mogao u Sabor ubaciti svoju novu ekipu koja bi potencijalno mogla biti onaj jezičac na vagi bez kojeg se neće moći formirati vlast. A ta prevaga uvijek se može dobro naplatiti u političkoj trgovini bez koje gotovo da se niti jedna vlada do sada nije formirala ili pak održala na vlasti.


Relković očigledno misli da bi presingom novih i svježih igrača na već pomalo potrošene Petrova, Grmoju i Bulja upravo na njihovom terenu mogao napraviti dobar rezultat.


Red bivših mostovaca, socijaldemokrata i liberala, red poduzetnika, red buntovnika, ali redom onih kojima se u biografiji ne mogu naći nikakve veće mrlje, upakiranih u Maleševićev pobjednički celofan, mogla bi biti dobitna kombinacija na ovim izborima koja bi Ivicu Relkovića promovirala u najprobitačnijeg političkog gurua na ovim prostorima.


Šteta što se novorođeni sin Eleona Muska ne može već sada učlaniti u Stranku Imena i Prezimena, jer bi X Æ A-12 Musk bio taj presudni peti element koji bi SIMPA-i garantirao sigurnu pobjedu na izborima.