U Božiću je skrivena općeljudska čežnja i ostvarenje. Radi toga Božić svakome odgovara bez obzira na jačinu i nejakost vjere. Isus se začinje i rađa u običnoj osobi (Mariji), živi običan život i pretvara ga u božanski. Božićni događaj pokazuje ljubav Božju prema čovjeku i čovjekovu vrijednost u svemiru
Čovjek je uvijek imao nadu i želju da bude istinski čovjek. Sam je u sebi primjećivao izvjesni nesklad – piše u Bibliji – iskonski grijeh. I kao da čovjeku nije uspijevalo da bude istinski čovjek uza sve pokušaje osobne i zajedničke. I to iskustvo neuspjeha natjeralo je čovjeka da se otvori onome od koga je i potekao – Bogu.
Tako da se »od rana vremena« javlja u čovjeku i čovječanstvu nada u Božji zahvat u čovjeku i čovječanstvu. Bilo da je to rečeno kao spasenje od »potopa« ili od pustinje i ropstva… Čovjek je očitavao svoje nezadovoljstvo sa sobom i s cijelim svijetom. Iskustvo mu je također govorilo da on to ne može sam ostvariti. I taj vapaj se sve više izricao i pretvarao u molitvu Bogu stvoritelju. Čovjek je molio za novo nebo i novog čovjeka. Svi dosadašnji »popravci« nisu donijeli ploda. Koji je stvorio »prvi« svemir moćan je stvoriti i »novi« svemir i novog čovjeka. A izgleda da se svemir s vremenom mijenja, a nažalost čovjek ostaje isti.
Čovjeka samo Bog može preporoditi. Tako se iz čovjekova srca i iz Božjeg objavljenja otkriva Mesijanizam. Bog će se utjeloviti u čovjeka i preporodit će čovjeka, samo ako čovjek prihvati. Prvo utjelovljenje se dogodilo na Marijino prihvaćanje, a sljedeća utjelovljenja će se dogoditi uz svako osobno prihvaćanje Boga i njegove riječi.
Objava Boga i čovjeka
S Mesijom će biti obnovljen iskonski čovjek i iskonsko čovječanstvo. Možda je takva vjera na granici utopije, ali što je čovjeku nemoguće moguće je Bogu. I tako se čovjek otvori Bogu počevši od Abrahama pa preko Mojsija i drugih patrijarha do Marije i Josipa. I Božje čudo utjelovljenja novog Čovjeka se dogodilo u Izabranom narodu. Bog je pokucao na ljudska srca da shvate i prihvate njegovu Riječ. I Riječ postade tijelo!
Dogodi se nova objava Boga i čovjeka. Pokaza se novo lice Božje i ljudsko. Kakvo čudo za čovječanstvo. Započe nova era za cijeli svemir. Isusovo utjelovljenje i rođenje otkrivaju veličinu i vrijednost čovjeka. On je objavio Novog čovjeka i novo Božje lice. Otkrio je novi humanizam i novu religiju (vjerovanje u Boga). I u ovome je i bit Božića: objava Boga i čovjeka.
Očito dotadašnji čovjek nije potpuno poznavao sebe, a ni Boga stvoritelja. Više je gledao u nebesa nego li u svoje srce da bi prepoznao Boga. I mi danas – poslije utjelovljenja i rođenja – još lakše prepoznajemo Boga u svemiru nego li u ljudskom srcu. Poslije Isusa ljudsko je lice postalo objavljenje Boga i novog čovjeka, novog Adama. Bog posla svoga sina u čovještvo da ga preporodi i vrati na izvornu sliku Božju, kakav je bio u početku. Tako nas Bog upućuje gdje i kako ćemo spoznati istinskog Boga i istinskog čovjeka. Na ljudskim licima. Kakvo uzdizanje čovjeka! Više od svih »humanizama«, iznad svake antropocentričnosti. Isus nam otkriva novo čovjekovo lice i Boga ljubavi i blizine. Mi danas živimo u svijetu u kojem se ne zapaža ni Boga ni istinskog čovjeka. Sve je svedeno na konzumaciju i ugodnost. I tako su svijet i čovjek profanirani i svedeni na golu stvar i utilitarnost. Postavlja se sasvim ozbiljno pitanje: kako u ovome i ovakvom svijetu i s ovakvim čovjekom slaviti Božić? Danas je potrebno izvesti zaokret prema smjeru na koji nas je Bog uputio – vratiti se prema čovjeku da bi susreli Boga. Sam Isus Krist je postao čovjek i trebalo je imati nerv prema čovjeku da bi se otkrilo tko je Isus Krist. I Isus više ne upućuje da treba ići na Sion da se susretne Boga. Sion je postao gora kao i sve druge. Krist nas šalje na putove tamo gdje su ljudi sa svim svojim problemima i radostima. I tamo se njega, Isusa Krista, može sresti.
Ići među ljude patnike
I danas nas Isus upućuje na isto – na ljude, ali isto tako poziva ljude da budu ljudi. Bez prepoznavanja istinske antropologije nema ni istinske teologije. Bez poštivanja i nalaženja čovjeka nema ni poštivanja ni poznavanja Boga. Tko u drugim ljudima ne prepoznaje ljude taj neće prepoznati ni živoga Boga. A dok se govorilo o Bogu na planinama i visinama, tada nikome ništa nije smetalo, jer nebo ni zemlja ne mogu sablazniti niti zaboljeti čovjeka, ali kada čovjek uoči čovjeka i u njemu skrivena Boga tada se više ne može mirno prolaziti. Ne može se imati svojeg »privatnog« Boga. U Novom zavjetu se događa cijeli zaokret. Za otkriti Boga ne treba se više bacati u pustinjaštvo, nego ići među ljude patnike, a takvi smo svi mi. Potrebno je familijarizirati se s Bogom i božjim stvorenjima…
Upoznati, odnosno otkriti Boga ne znači pronaći jednu novu filozofiju, nego susresti jednu Osobu koja će postati osmišljenje naše radosti i naše patnje. Ima i takvih koji ne prihvaćaju Boga kakvog objavljuje Isus Krist jer im je bolji nego što bi oni željeli. Isus ga objavljuje kao Oca, kao Sina i kao Ljubav (Duha). I objavljuje nam da nikada nitko nije ljubio čovjeka kao što ga ljubi Isus Krist… Prihvatiti Isusa Krista može onaj koji prihvaća čovjeka i Boga, sve ljude. A oni koji ne bi htjeli prihvatiti svakog čovjeka nikada neće spoznati Krista. Kroz čovjeka se upoznaje Isusa Krista. Kroz čovjeka se stiče spoznaja da se znade odgovoriti na pitanje: tko nam je Isus Krist?
Preobraziti čovjekovo srce
Božić je spomen na događaj rođenja Isusa Krista, a isto tako i trajno utjelovljenje u čovječanstvu, u svakome čovjeku. Božić bi bio siromašan kad bi se sjećali samo događaja pred dvije tisuće godina. Tauler I., mistik reinski (sljedbenik M. Eckharta) reče da je za nas ljude i za cijeli svemir bitno shvatiti da je Isus od vječnosti u Bogu, da je rođen u povijesti (Betlehem) i u ljudskoj naravi (od Marije) je također važno, ali je najvažnije što se rađa u svakome od nas. Zato je Božiću cilj da se Isusovo rađanje dogodi u nama pa će tako nastati preobrazba starog Adama u novog Adama… Isusu je cilj prvenstveno preobraziti nutrinu čovjeka, čovjekovo srce, pa će iz toga nastupiti kozmička i humanistična (socijalna) promjena. Bez promijenjenog srca sve su druge promjene blaga samoobmana. Tako Isusova preobrazba započinje iz dubine srca i prenosi se na vanjštinu, na svijet. Tako je Isus i Božić početak novog čovjeka i nada cijelog čovječanstva Nove ere. Po njemu i s njime dolazi do promjene i do ostvarenja istinskog čovjeka. Samac čovjek to ne može izvesti. Zato je nama bratstvo i prijateljstvo bitno i potrebno da postanemo istinski ljudi.
U Božiću je skrivena općeljudska čežnja i ostvarenje. Radi toga Božić svakome odgovara bez obzira na jačinu i nejakost vjere. Isus se začinje i rađa u običnoj osobi (Mariji), živi običan život i pretvara ga u božanski. Božićni događaj pokazuje ljubav Božju prema čovjeku i čovjekovu vrijednost u svemiru. Čovjek je vrhunac svega stvorenoga kroz kojeg se događa spoj Neba (Bog) i Zemlje (svemira)… Blagdan Božića više od svih blagdana ljude sjedinjuje međusobno i s Bogom. S Isusom je oživljena nada i povjerenje u ljude, pa i opraštanje ljudima. On je blagdan koji potiskuje mržnju iz ljudskih srdaca, a to se može dogoditi samo s ljubavlju božanskom i ljudskom. Blagdan je to koji svakome čovjeku otkriva božanski poziv koji je skriven u svakome čovjeku. Isto tako, to je blagdan radosti koju je vrlo teško pretvoriti u bilo kakvu teoriju. To je radost u dubini ljudskog bića samim time što postaje svjesno da je na Božju sliku i priliku. Sve je to opipljivo u Isusu Kristu, u Božiću. Kroz Isusa čovjek uočava svoju misiju u svijetu koja mu je od Boga utisnuta, a čovjek ju je potisnuo. Božić je događaj koji daje povjerenje u život i budućnost. Bog ulazi u našu povijest na način našega življenja i pamćenja… Bog se utjelovljuje u čovjeka i čovječanstvo.
