Birači jasno vide da nema veće oporbene akcije, a oporbi je onda uzalud premijera Plenkovića optuživati da je autokrat ili da zemlju vodi u krivom smjeru. Koji bi smjer bio ispravan, to od njih nismo uspjeli čuti
Jučer se tijekom trajanja aktualca u Saboru pojavila informacija da bi nakon aktualnog prijepodneva premijer Andrej Plenković mogao dati izjavu za medije. Zna se to dogoditi kad je osobito burno, ili kad nakon tih nekoliko sati rešetanja šef Vlade ima još ponešto za odgovoriti ili reći.
Ali onda je stigla informacija da te izjave neće biti. Nema potrebe, kazali su premijerovi PR-ovci. Nema potrebe jer smo opet pobijedili, smatra očito sam premijer.
I doista, tako dosadan i besadržajan aktualni sat dugo javnost nije mogla pratiti. Iako je bilo proplamsaja kroz izjave šefa oporbe Peđe Grbina, koji je (očekivano) zaigrao na kartu prošlotjednih izjava ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegovih već znamenitih »predatora« s kojima se bori, a onda i zamijenio tezu rekavši kako se možda ministar Filipović bori i protiv samog premijera kad govori o pritiscima, na kraju se ni to nije primilo. Grbinov spin je ostao bez efekta, ne samo zato što bi to bila i smiona, a i nerealna teza, nego i zato jer je i Plenković sam na to dosta otvoreno odgovorio. »Pa naravno da postoje pritisci, s tim se borimo svaki dan, ali to je demokracija«, rekao je Plenković, i jednom rečenicom oporbenu akciju sveo na minimum.
Drugi je proplamsaj bio pokušaj oporbe, SDP-a i zastupnika platforme Možemo!, da od vladajućih i Plenkovića zatraže da novi izgled izbornih jedinica za izbore 2024. godine ne formulira bez njih. Traže da jedna trećina sudionika u tom postupku bude iz redova oporbe i struke. Što zvuči razumno. Ali ovdje zasad nije riječ o Vladinoj ili saborskoj radnoj skupini, nego HDZ-ovoj, unutarstranačkoj. U njoj su kako je poznato Vladimir Šeks, njegov posinak Karlo Ressler, ministar uprave Ivan Malenica te šef slavonskog HDZ-a Ivan Anušić, koji je ranije u javnosti imao primjedbe na neke prijedloge iz vrha stranke, pa ga je na kraju Plenković uključio u izradu prijedloga novih izbornih jedinica kako bi i njegov glas utišao. Što se već i dogodilo, pa je danas Anušić postao jedan od koautora prijedloga, dok je njegova pouzdanica Nataša Tramišak od bivše pobunjene ministrice postala mirna zastupnica.
Ideja Urše Raukar iz redova Možemo! da se oporba uključi u izradu tog prijedloga dok se još radi o HDZ-ovoj stranačkoj radnoj skupini, zazvučala je jučer kao sistemska greška. Naime, ili se radi o tolikom nepoznavanju sustava, ili pak o tome da jedna oporbena zastupnica doista misli da prijedlog koji izađe iz HDZ-ove radionice kasnije može biti preformuliran pod pritiskom oporbe. Naravno, kad prijedlog bude na javnoj raspravi, vladajući će sigurno uključiti i stručnjake, uostalom oni su većim dijelom na tragu prijedloga demografa Nenada Pokosa s Instituta »Ivo Pilar«. No, tražiti da se već sada uključi oporbu, doista zvuči kao vic. Ili neka zabuna.
I tako premijer Plenković bez da napravi i dva zaveslaja, mirno propliva kroz aktualni sat kao kroz najmirniji bazen. Nema tu morskih pasa ni oluje, nema tu otvorenog mora i valova. Samo bonaca i ligeštul, još samo koktel sa suncobrančićem mu nedostaje da mirno zaključi kako sad čeka i uspješnu turističku sezonu, i 2023. je već gotova.
Čak ni najave da bi mogao napustiti brod i otići u Bruxelles u NATO prije novih parlamentarnih izbora, oporba nije znala dovoljno artikulirati ili od toga napraviti temu. Već mjesecima nema niti jedne jedine teme ili agende na kojoj bi opozicija nametnula ritam i natjerala vladajuće da trče za njima. Umjesto akcije, samo reakcija, a pritom ne baš ni duhovita. Nažalost, oporba ne samo da nije u stanju nametnuti neki novi ritam, nego se nije u stanju ni međusobno dogovoriti o zajedničkim nastupima ili koalicijama. Birači jasno vide da nema veće oporbene akcije, a oporbi je onda uzalud premijera Plenkovića optuživati da je autokrat ili da zemlju vodi u krivom smjeru. Koji bi smjer bio ispravan, to od njih nismo uspjeli čuti.
Onda ne čudi da ih Plenković smatra nedoraslima, pa u polemici o izbornim jedinicama ironično oporbi poruči kako će ih na kraju i poslušati i uvažiti dio njihovih primjedbi o izbornim jedinicama kad dođe trenutak za to, »pa onda možda zajedno dođu i do 18 posto, a to će biti dobro jer su sad na 12 posto«.
Uvodnik
Bonaca u Saboru
Tihana Tomičić
13. travanj 2023 15:17
Foto Patrik Macek/PIXSELL
Birači jasno vide da nema veće oporbene akcije, a oporbi je onda uzalud premijera Plenkovića optuživati da je autokrat ili da zemlju vodi u krivom smjeru. Koji bi smjer bio ispravan, to od njih nismo uspjeli čuti
Jučer se tijekom trajanja aktualca u Saboru pojavila informacija da bi nakon aktualnog prijepodneva premijer Andrej Plenković mogao dati izjavu za medije. Zna se to dogoditi kad je osobito burno, ili kad nakon tih nekoliko sati rešetanja šef Vlade ima još ponešto za odgovoriti ili reći.
Ali onda je stigla informacija da te izjave neće biti. Nema potrebe, kazali su premijerovi PR-ovci. Nema potrebe jer smo opet pobijedili, smatra očito sam premijer.
I doista, tako dosadan i besadržajan aktualni sat dugo javnost nije mogla pratiti. Iako je bilo proplamsaja kroz izjave šefa oporbe Peđe Grbina, koji je (očekivano) zaigrao na kartu prošlotjednih izjava ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegovih već znamenitih »predatora« s kojima se bori, a onda i zamijenio tezu rekavši kako se možda ministar Filipović bori i protiv samog premijera kad govori o pritiscima, na kraju se ni to nije primilo. Grbinov spin je ostao bez efekta, ne samo zato što bi to bila i smiona, a i nerealna teza, nego i zato jer je i Plenković sam na to dosta otvoreno odgovorio. »Pa naravno da postoje pritisci, s tim se borimo svaki dan, ali to je demokracija«, rekao je Plenković, i jednom rečenicom oporbenu akciju sveo na minimum.
Drugi je proplamsaj bio pokušaj oporbe, SDP-a i zastupnika platforme Možemo!, da od vladajućih i Plenkovića zatraže da novi izgled izbornih jedinica za izbore 2024. godine ne formulira bez njih. Traže da jedna trećina sudionika u tom postupku bude iz redova oporbe i struke. Što zvuči razumno. Ali ovdje zasad nije riječ o Vladinoj ili saborskoj radnoj skupini, nego HDZ-ovoj, unutarstranačkoj. U njoj su kako je poznato Vladimir Šeks, njegov posinak Karlo Ressler, ministar uprave Ivan Malenica te šef slavonskog HDZ-a Ivan Anušić, koji je ranije u javnosti imao primjedbe na neke prijedloge iz vrha stranke, pa ga je na kraju Plenković uključio u izradu prijedloga novih izbornih jedinica kako bi i njegov glas utišao. Što se već i dogodilo, pa je danas Anušić postao jedan od koautora prijedloga, dok je njegova pouzdanica Nataša Tramišak od bivše pobunjene ministrice postala mirna zastupnica.
Ideja Urše Raukar iz redova Možemo! da se oporba uključi u izradu tog prijedloga dok se još radi o HDZ-ovoj stranačkoj radnoj skupini, zazvučala je jučer kao sistemska greška. Naime, ili se radi o tolikom nepoznavanju sustava, ili pak o tome da jedna oporbena zastupnica doista misli da prijedlog koji izađe iz HDZ-ove radionice kasnije može biti preformuliran pod pritiskom oporbe. Naravno, kad prijedlog bude na javnoj raspravi, vladajući će sigurno uključiti i stručnjake, uostalom oni su većim dijelom na tragu prijedloga demografa Nenada Pokosa s Instituta »Ivo Pilar«. No, tražiti da se već sada uključi oporbu, doista zvuči kao vic. Ili neka zabuna.
I tako premijer Plenković bez da napravi i dva zaveslaja, mirno propliva kroz aktualni sat kao kroz najmirniji bazen. Nema tu morskih pasa ni oluje, nema tu otvorenog mora i valova. Samo bonaca i ligeštul, još samo koktel sa suncobrančićem mu nedostaje da mirno zaključi kako sad čeka i uspješnu turističku sezonu, i 2023. je već gotova.
Čak ni najave da bi mogao napustiti brod i otići u Bruxelles u NATO prije novih parlamentarnih izbora, oporba nije znala dovoljno artikulirati ili od toga napraviti temu. Već mjesecima nema niti jedne jedine teme ili agende na kojoj bi opozicija nametnula ritam i natjerala vladajuće da trče za njima. Umjesto akcije, samo reakcija, a pritom ne baš ni duhovita. Nažalost, oporba ne samo da nije u stanju nametnuti neki novi ritam, nego se nije u stanju ni međusobno dogovoriti o zajedničkim nastupima ili koalicijama. Birači jasno vide da nema veće oporbene akcije, a oporbi je onda uzalud premijera Plenkovića optuživati da je autokrat ili da zemlju vodi u krivom smjeru. Koji bi smjer bio ispravan, to od njih nismo uspjeli čuti.
Onda ne čudi da ih Plenković smatra nedoraslima, pa u polemici o izbornim jedinicama ironično oporbi poruči kako će ih na kraju i poslušati i uvažiti dio njihovih primjedbi o izbornim jedinicama kad dođe trenutak za to, »pa onda možda zajedno dođu i do 18 posto, a to će biti dobro jer su sad na 12 posto«.
Samo opušteno!