Za razliku od nekih pristojnih razvijenih demokracija, Hrvatska nema nepisano pravilo što se u parlamentu događa kad je neki zastupnik vladajuće većine teško bolestan. Pa je tako oporba jučer slijedila višedesetljetnu praksu da ruši saborski kvorum kad god joj se ukaže prilika. Bez obzira na to koji bio razlog deficita u vladajućim redovima.

Desna oporba nije mogla napraviti drukčije. Mira između njih i HDZ-a nema i neće biti sve dok postoji koalicija HDZ-a i SDSS-a. Iako su oni sami najviše odgovorni za nju. Plenković nije mogao napraviti drukčije. U Saboru, osim HDZ-a postoje još dvije opcije desnog centra, ali zbog različitih razloga s ni jednom od njih nije bilo moguće sklopiti koaliciju. Bilo bi zaista previše i za hrvatsku politiku da se pokušalo ići treći put s Mostom. Ova stranka i HDZ dvaput su sastavljali Vladu i vladajuću koaliciju. I dva je puta sve spektakularno propalo. Tražiti sada nekakvu »treću sreću« između Mosta i HDZ-a bilo bi potpuno neizvedivo. U zadnje tri godine od Plenkovićeve smjene Mostovih ministara odnosi ovih dviju opcija toliko su se pogoršali da je u sabornici zamalo došlo do fizičkog sukoba. U Mostovu obranu ovdje se može reći da su imali pravo biti ljuti zbog manipuliranja njihovim zakonskim prijedlogom.
Druga desna opcija bila je koalicija okupljena oko Domovinskog pokreta. Međutim, i tu je koalicija bila potpuno nemoguća. A vrata za nju nisu zalupili ni HDZ, ni Plenković, nego opcija Miroslava Škore. Naime, politički tajnik Domovinskog pokreta Mario Radić tjednima je prije prošlogodišnjih parlamentarnih izbora bilo kakvu koaliciju s HDZ-om uvjetovao time da na čelu njihove eventualne Vlade ni u kojem slučaju ne može biti Plenković. Da bi ga nakon izbora optuživali da je umjesto s hrvatskom opcijom, dakle s njima i s Mostom, Vladu napravio sa srpskom. Sama koalicija sa SDSS-om jest problematična za HDZ, ne znamo koliko je vodstvo ove stranke toga svjesno, ali to je zbog gore navedenih razloga bila jedina opcija koju je Plenković imao da uopće sastavi Vladu. A kada smo već kod principijelnosti, sada su se principi vježbali na tome treba li članarina Hrvatske gospodarske komore (HGK) biti obavezna ili ne. Međutim, prije dvije godine dvojica aktualnih zastupnika Domovinskog pokreta i Hrvatskih suverenista »slučajno« su u potpuno istoj situaciji ostala u sabornici i držala kvorum HDZ-u, kada ga je ostatak oporbe pokušao rušiti izlaskom iz sabornice. Članarina HGK važna je stvar, ali je ona s početka 2019. bila ipak puno važnija. Tada se glasovalo o izmjenama Zakona o Ini.

Desna oporba iskoristit će svaku priliku da naškodi HDZ-u. I to je sasvim legitimno i normalno. Oporba za to i postoji, i to joj je jedna od osnovnih svrha. Posebno u tvrdoj i okrutnoj hrvatskoj politici gdje nema nepisanog običaja da u slučaju bolesti zastupnika jedne opcije na glasovanje ne dolazi ni njegov parnjak iz suprotne. Što se tiče lijeve i liberalne oporbe, oni naprosto samo slijede običaj koji u Hrvatskoj postoji otkad su Hrvati konačno dobili priliku iskusiti parlamentarizam. Mada neke razvijene demokracije ne poznaju ni taj mehanizam. Naprosto kada je glasanje, onda je glasanje. Istini za volju, ne poznaju ni ono za čime je posegnuo HDZ. Stavljanje neugodnih rasprava koje je inicirala oporba u sitne noćne sate. A onda određivanje termina glasovanja o njima stavljati u funkciju odnosa u vladajućoj koaliciji. I to je praksa koju su upražnjavale sve dosadašnje vladajuće većine, a koja također ne postoji u pristojnijim parlamentarnim demokracijama. Nije ni HDZ bez odgovornosti za ovo što se jučer dogodilo.

Medutim, oporba, i lijeva i desna, ovaj put opasno pleše po crti da dio građana ovaj njihov manevar shvati kao bešćutnost. Naime, HDZ se našao u problemu s kvorumom ne zbog toga što je unutar vladajuće koalicije došlo do sukoba, nego zbog toga što je jedan većinski zastupnik ozbiljno bolestan. Toliko da nije mogao pristupiti ni online glasovanju. Situacija je u zemlji poluizvanredna. HDZ-ove akrobacije s terminom glasanja o gospodarskoj komori građani će puno teže shvatiti od toga da je oporba iskoristila tešku bolest sina prvog hrvatskog predsjednika kako bi rušila kvorum. Pristojno i puno manje nabrijano društvo za situacije kada je neki zastupnik teško bolestan odavno bi, već prije par desetljeća, pronašlo neko pristojno rješenje. Bilo ono pisano ili nepisano.