Daj se ovih dana javi malo. Jednostavno više ne znam što drugo napraviti nego to staviti u novine. Tim se riječima novinarima, tako i autoru ovog teksta, prečesto javljaju brojni »obični« građani, komunalci, a nerijetko i lokalni čelnici suočeni s posvemašnjom nefunkcionalnošću sustava. Tim i takvim nam se riječima, istim kakvima smo u posljednje vrijeme nerijetko kontakirani od onih koji su se suočavali s nedjelovanjem nadležnih po pitanju zaustavljanja bespravne izgradnje, neizdavanja fiskalnih računa, obavljanjem nelegalne prodaje na plažama ili pak iznajmljivanjem smješataja na crno nedavno javila i omišaljska općinska načelnica. A ona je, u svoje ali i ime svojih kolega, općinskih načelnika s otoka Krka, ukazala na neučinkovitost nadležnih državnih službi i tijela u obuzdavanju nelegalnog kampiranja, pojavnosti koja je uzela maha na cijelom otoku Krku i čija raširenost, ocjenjuju svi kojima takvo stanje stvari s pravom smeta, ukazuje da je dobar dio našeg turizma kao i institucija zaduženih za njegovo »praćenje« zapravo – na autopilotu.

A što bi, gledano na sve to onako sa strane, svima koji ustrojavaju i vode takve službe trebalo biti važnije od toga da sustavi djeluju, teško je dokučiti. Jednako tako, teško se ne zapitati što je razlog da i nakon gotovo puna tri desetljeća postojanja ove države i njena »samostalnog i neovisnog« turizma još uvijek nemamo posložen učinkoviti sustav kontrole i sankcioniranja sve većeg broja onih koji djeluju izvan pravila, bili oni nelegalni kamperi, iznajmljivači, oni koji prodaju muhama prekrivene krafne na plažama, oni koji onečišćuju okoliš ili pak oni koji, poput notornog vlasnika nelegalnog splitskog »hostela«, tuku vlastite goste? Je li razlog tome taj što nam tako fleskibilno uređeni sustav zapravo najviše odgovara? Činjenica da ni nakon tolikih godina »samostalnosti u turizmu«, našoj najvažnijoj te uvjerljivo i najlukrativnijoj grani nije stvoren jasan niti u praksi uporabljiv okvir upravljanja turističkim zemljištem kao ni pomorskim dobrom najviše govori o razmjerima i svepristnosti stihije odnosno prakse kojom se čak i najvrijedniji resursi koji, k tome donose golem novac, ostavljaju u vožnji autopilotom.

I sve je dobro dok nas, sticajem okolnosti, on vozi širokom, »čistom« i mirnom pučinom, sezonama u kojima nam u prilog idu vremenske prilike, ali i različite političko-sigurnosne okolnosti na stalno turbulentnom Mediteranu. Ministri turizma zasigurno će i nadalje, svi redom, biti prikazivani našim ponajboljim i najuspješnijim članovima Vlada, baš onakvim titulama »majstora zanata« kakvom je svojevremeno bio etiketiran s turizmom ni prije, a niti poslije svog ministarskog mandata povezani bjelovarko-bilogorski župan Damir Bajs. Ali kad se jednom okolnosti okrenu protiv nas i brod nam zađe u pliće, hridima ispunjenije vode, taj će nam se stil plovidbe sasvim sigirno obiti o glavu. Kapetanovo pozivanje na sinkopu bit će slaba utjeha. Ali, koga briga. Svake smo godine u »parpostotnom« plusu. Kapetani slavodobitno dolaze i odlaze, a brod, za sad, još uvijek plovi…