Svađaju se ljudi, bračni drugovi recimo, zbog koječega, zbog nevažnog ponajčešće. Svađaju se zbog bliže i dalje rodbine, zbog toga što jedno vazda nešto čisti, a drugo uneredi, zbog loših navika s kojima dolaze u brak, i manjka fleksibilnosti da bi u braku ostali. Ali, da će se gotovo pa posvađati zbog nakane Vlade da tzv. poreznim rasterećenjem rastereti građanstvo, pa ga natjera da više troši, e to je bilo teško za očekivati. No bit će da ta nesretna recesija čini svoje. Ono što se činilo najboljom viješću na svijetu, ispade polemika.

  – Svega ti, to rasterećenje, ta veća potrošnja, na što ću ja to više trošiti i od čega? Koja je to, da prostiš, pizdarija. – Kako misliš pizdarija!? – Kako nije. Dat će mi 50 kuna, sto u vrh glave, da ih potrošim na što!? Da kupimo djetetu tri bilježnice tvrdih korica, umjesto dvije mekih. Neš’ ti potrošnje. Rasteretit će one koji ionako imaju, drugi će eventualno moć kupit’ kutiju cigara više nego do sada, i to je sve. – Ne budi populist obični. Naravno da je dobro to rasterećenje. Naravno da se iz recesije izlazi tako što se više troši. Naravno da je dobro da više troše ovi što puno imaju, pa da živne i proizvodnja, a onda i plaća u onih koji rade. To je jedini način da iz recesije izađemo. – Ma, koju mi to industriju imamo!? – Neku ipak imamo! I tako, jedno u kope, drugo u špade, bez velike šanse da se ikad sretnu negdje ne sredini, makar vadili novce iz jedne te iste kase, one koja će se poreznim rasterećenjem rasteretiti toliko da se ni primijetiti neće. Veća potrošnja!? I bit će veća potrošnja, kako ne bi bila kad je rujan skoro, kad će škole otvoriti širom svoja vrata, kada treba kupiti knjige, bilježnice, olovke, tenisice, kad treba platiti izvanškolske aktivnosti, kada derišta ne znaju što je recesija, a starci znaju da nema smisla klincima još i s tim kvariti djetinjstvo. Ako je to željena veća potrošnja, onda se tu nikakvog gušta ne vidi, ni gušta, ni dugoročnog dobra. Jer, knjige će se kupiti, tenisice nositi bar pola godine dok noga ne naraste, da bi se zatim sve vratilo na staro. A to hoće reći da će netko i opet kupovati pršut za marendu, a neko parizer, makar oba bila rasterećena. Ima toga još, tih svijetlih primjera poreznog rasterećenja koji će nam omogućiti da udahnemo malo zraka, otvorimo šire novčanike i navalimo na potrošnju.

Bit će za juhu

Evo, Marko recimo. Stolar, a roker, čovjek koji je imao tu sreću da se rodi usred Like, pa mu se i zagrebačko podstanarenje u minijaturnim suterenima čini blagoslov. U Lici nema što jer nije ni policajac, ni vojnik, ni državni službenik. U Zagrebu isto nema što, ali ima bend kojem se postava često mijenja kad članstvo prije ili poslije shvati da ne može s gitarom na plećima gristi tvrdu koru od života. Stolar a roker!? Koje rasterećenje to može spasiti?! I koje će to rasterećenje natjerati njegova gazdu da mu valjano plati obavljeni posao!? A opet, deset kuna je danas došlo veliko, s trideset već možeš kupiti čitavo pile, a ako si umirovljenik koji je poput kakva specijalca spreman i obučen za sve, od pileta možeš tri do četiri obroka spraviti. Bit će za juhu, bit će za pohano, bit će za rižot, ako ne i tingulet. Pa još ako se uistinu prepolovi ta tv pristojba, bit će i za cigare i za novine, a sapunice će i opet ostati jednako loše, tako da žala ne bude. Sve se čini, porezno rasterećenje je lijepo samo dok se čeka. Kad se realizira, teško je shvatiti svu njegovu dobrobit. Jer, ono malo kuna više na računu ponajprije su nalik onom što gastronomija zove comfort food, hrana za utjehu, zalogaj od kojeg na čas zaboraviš kako ti je zapravo. Nije lako shvatiti, a još je teže prihvatiti da ćemo iz recesije izići kad velikani poput Todorića budu trošili još više. Teško je, k’o što je teško gledati sjajno produciran spot u kojem se spomenuti zalijeva hladnom vodom, dok ptičice pjevaju, a trava se žarko zeleni. Sve da je i plemenita nakana, teško je.

U kolosijeku

Elem, svađaju se drugovi, pa i bračni, oko svega, zbog banalnih nekih stvari najčešće, ali da će u svađu zbog poreznog rasterećenja, tome se nitko nije nadao. Sreća je, međutim, što vazda ima neka magična sila koja ih spaja i kad se čini da vjere u ljubavi nema. Dok s jedne strane Milanović i loše mu društvo vuku očajničke poteze ne bi li i sebe i nas izvadili iz dreka, i dok narod od tih poteza ne vidi puno jer je mahom taman takav da ga se više nema od čega rasteretiti, tu je vazda dobri naš vođa oporbe da nas vrati u pravi kolosijek, onaj ideologije sure, kolosijek po kojem gladan ovaj narod voli koračati, makar da mu s druge strane nude misirsko obilje. I dok porezno rasterećen prosječeni Hrvat kupuje udžbenike, ako već ne proklinje sebe što Bandiću mora zahvaljivati na besplatnim knjigama, dotle mu ni manje ni više nego Tomislav Karamarko obećava posve nove udžbenike za novu, ljepšu, svakako svjetliju budućnost. Jer, on će povijest i povijesne knjige pisati, a ne, kako reče, ovi kvazi povjesničari. Izbrisat će on iz knjiga i Tita i partiju, i partizane i komunizam. Fali samo biskup Ivas da po školama hoda i objašnjava djeci koliko glasno Thompsona smiju slušati, i Thompson da po školama Ivasove stihove recitira.

A splitski gradonačelnik, onaj lijevi, će ih podučavati kako svakog tko se borio protiv fašizma treba prekriti zaboravom k’o Prvi splitski partizanski odred, kako tu mladost ubiti još koji put kad si nesposoban dati im, makar da je per la finta, i ulicu na periferiji pereferijine periferije. Promijeniti ime svim ulicama što se po Titu zovu, to je, eto, politički program. Naspram toga svako se porezno rasterećenje, pa bilo ono i šminkerski jalovo, čini naklona vrijedno. Samo i na žalost, rasterećenje će vazda biti manje kurentna roba od želje da se šara po udžbenicima, barem dok nas ne rasterete toliko da svi možemo kusati pršut za marendu ako nam je ćeif, a onda se zaliti hladnom vodom uz cvrkut ptičica i travu zelenu, jer mi to isto možemo. – Ok, možda imaš pravo, možda je i ovo rasterećenje neki početak.

  – Možda. Kćerka im na to nije rekla ništa. Ona ionako još uvijek razmišlja o susjedi Anki koja je s nepunih 20 otišla u Ameriku na kratko, da se više ne vrati. Bit će da je krive udžbenike iz povijesti čitala.