Kerum i Isus. Sveca mu, nakon svih majstora pera koji su se s ovom temom pozabavili mahom se s pravom šprdajući s Kerumovom snoviđenjem, na nekoj nazovi široj društvenoj osnovi teško je išta nova kazati. Pozivati se na liječnike, više njih i to raznih struka, koji bi se morali pozabaviti ovom fenomenom čini se jedino smisleno, makar se s intervencijom odavna zakasnilo.

Nekako se najlakše složiti s uvaženim žonglerom lijepe riječi, novinarom “Slobodne Dalmacije” Davorom Krilom koji je lijepo primijetio kako smo taman toliko u banani da nam je još jedino ostalo vjerovati kako nas silazak svevišnjeg i opet među ljude možda može spasiti. Ma, nije Isus lud pa da se na Marjan spušta. Ako ništa malo je to brdo, pogotovo iz perspektive recimo kakvog Mrkopaljca i njegovih planina.

No, na Kerumovo snoviđenje mene je poprilično zajebalo. Prekrstit se navečer prija spavanja tek zdravlja radi i ugodnija sna, onako kako su mi i stari radili, više mi ne pada na pamet. Pozvati se na plemeniti porijeklo koje pamti i gradonačelnike koji su se odazivali na dotur i Vice također mi ne pada na pamet.

Ulovili me, naime, moja bezbožna bolja primorsko-goranska polovica bit će podsmijeha, bit će “samo se ti krsti, Splićo moj”! I neće joj se imat što za reć ni protuslovit. Jer, Isus na vr’ Marjana više nije ni zajebancija ni humoreska, ni tema za TBF, ni cirkus. To je, ako ćemo osobno, tek dobar razlog da se prekrstim skrivećki dok ona pere zube. Da me milo moje ne vidi i ne uhvati u đir, a da opet ne riskiram posve s nebeskom milošću i providnošću.

A opet ne može se reći da nas ministrant gradonačelnik nije lijepo preveslao. Uvaljao nam Isusa većeg od brda na koje bi ga nasadio kad već po Marjanu nema snijega da skijaši njime lete, pa dok se ekipa danim oko toga kolje, dok se novine samo time pune, lola je uredno progurao Tuđmanov kipić na Rivi.

Tu je Kerum odustao i od one svoje erotomanske ‘bolji je veći’ kojom se vodi pri prezentacija Isusova kipića. Tuđman mu je dobar i mali. A kad otac domovine osvane onako poslovično namršten na sred Rive, samo je pitanje dana kad će mu se pridružiti još kakvi namršteni junaci već shodno tome tko je na vlasti i koliko mu je opako dalmatinsko sunce za života moožđanima naškodilo.

Sve to jer je eto u nas demokracija za koje naši dužnosnici na razne načine pišu svoj testamente, grade svoju ostavštinu, ostavljaju spomen kojeg će samo dinamit moć uništit ako već poput civiliziranih zemalja sve te kipiće, bespravne građevine, nakaradne urbanističke zahvate jednom ne odselimo na kakvu periferiju da nam plaše mladost kako mladost ne bi slučajno radili isto.

Kerum je, dakle, u mene doma bio dobrim povodom za sprdnju i još boljim povodom za kršćansko povlačenje u mišju rupu. Malo duševnoga mira daje tek saznanje da ni na onoj široj društvenoj platformi nije ništa puno drugačije. Ili je sprdačina, ili je povlačenje u sebe sama bilo da ste se osamili u četiri zida stana pod kreditom, ili na kakvoj plaža na kojoj se čini kako nema tog kipa ni tog gradonačelnika koji te gušte mogu pokvariti. Pa ih i ne kvarimo. Nema protesta, prosvjeda, nema nekih cro pajtonovaca da se tim izruguju na malim ekranima. Evo se i glumci splitskog teatra žale jer im ne plaćaju trude, ali ne bi u ime satire i bunta izišli na ulice pa se povazdan skupa s narodom i pridruženim im turistima gorko šalili s budalastim idejama. Dužni smo k’o Grčka, ali srčani nismo k’o Grci, reče kolega Tomičić Lado.

Zato je bilo lijepo vidjeti u novinama Ivanu Franičević, kćer velikog Zorana Franičevića koja veli kako će putem svoga pape ne bi li razbudila naše otoke, oživjela ih i natjerala nas sve zajedeno da im damo šansu i da ih volimo. Posljednji sekretar škoja, veliki novinar, pisac, čovjek, sebe je dao za otoke. A s njim kao da je nestalo još ono malo aktivizma što ga je u naše čeljadi bilo. Ivana veli ona će k’o pape joj. I to daje nadu da će se sutra neki novi gradonačelnik nekog novog grada u našoj maloj zemljici morati konačno sudariti s pametnim nekim svijetom koji još nije dugao ruke od svega, prije nego mu Isusu i Tuđmana u paketu padnu na pamet.

E, da, Isus i Kerum, kombinacija zbog kojeg bi gore negdje na nebesima moralo zazvonit na uzbunu koliko je bogohulna. Pune novine, puna televizija, puna nam usta. Nema ništa drugo. Nema vijesti o poskupljenu struje – makar da je i kunu – u središnjem Dnevniku HTV-a. Valjda nije važno. Ili se ne smije objaviti da se tko u Vladi ne nađe pogođen. Ili je gospodin Jabuka koji vodi Dnevnik imun na sve što se njega ne dotiče, a poskupljenje ga se očito ne dotiče. Zato je uvjeren kako ga se Isus dotiče.

Tko zna, možda i on navečer čeka da mu žene krene zube prati prije nego što se prekrsti pa izmoli štogod ne bi li mu sutra dan uljepšao opet neki Kerum, Kruljac kojeg smo se sjetili nakon svih ovoh godina, ili Pahor što utegnut u lateks džogira. To je život. Računi za struju nisu. Kad budu već će nam neki voditelj središnjeg Dnevnika dobit direktivu da nam to i objavi makar se zbog toga na Kerumov kipić morao penjati. Bitno je samo da se zna tko je i opet gore, a tko je u vazda dolini pomiren da mu je tamo i ostati pa “uživati” u komediji.