Snimio Ognjen ALUJEVIĆ
Nije to groteskno kad se zastupnik velikog trbuha skine u pripijeni dres, pa ganja kožnu mješinu po mondenoj umjetnoj travi jer je betonska podloga odavno out. To što okružen suborcima znoj proljeva, to je dokaz i da se zna podružiti, i da je vjeran svome dresu, i da zna dobiti i gubiti, i da kuži da jednom do dva put godišnje valja uhvatiti malo zraka ne bi li se kroz kampanju lakše gazilo
Najljepše je u nas vrijeme predizborno! Baš kao da se na godišnja doba ugledalo, ono ima svoje vjesnike, svoje slatke plodove, ima svoje nevere i svoje bonace, ima na koncu svoju sjetvu i žetvu kad se rezultati mukotrpna rada broje.
E, pa to i takvo i samo naše predizborno doba je počelo. I to kako. Furiozno, ma koliko vam se činilo da ste sve to već negdje vidjeli i čuli. Pa, što i da jeste, što se pravite pametni i imuni kad će vas naša politička elita već za koji dan uvjeriti da gledate čudo neviđeno po prvi put.
I zato je baš dirljivo bilo gledati SDP-ovce kako se znoje ovaj vikend sportom zaneseni. A predsjednikom im!? Zašto se taj nije znojio u sintetici? Zato jer ne treba, zato jer se ni drug Tito nije znojio baš za svake ofenzive. Zato jer stranka ima svoj korpus da se znoji, a glavu da misli. A tko misli taj se ne znoji. Taj usred šumarka dobiva govornicu s logom stranke, pa nam veli kako ona druga partija koja je na vlasti ne valja pišljiva boba! To se zove lidership!
Tako to, dakle, radi velika stranka koja bi na vlast. One malo manje koje same na vlast nikada neće, ali bi rado u njoj participirale, e one ne fingiraju zajedništvo već moć pojedinca. Pojedinac kao jezičac na vagi. Pojedinac s onu stranu mreže. Čačić i tenis. HNS i izbori. Sam protiv sviju, bili oni tuđi, ili njegovi. I loptica što leti nepogrešivo put srdaca srca biračkih u to divno predizborno doba.
O, kako je lijepo to naše predizborno doba. Samo, čovjek je neka kvarna roba, pa mu nisu dosta SDP i HDZ, već sanja neke treće pute. Pa bi neke nove stranke osnivao. Hrvatski plamen! To zvuči dobro. U ognjici bi, piše se po novinama, mogli gorjeti sve sami istinski domoljubi, bogoljubi i svakoljubi. Mogući sastav najjače postave ‘plamenova’ toliko je epski širok da srce u čas zaigra, a gusla sama u ruke leti. Što škodi da se osim konvencionalnim oružjem moguće članstvo Hrvatskoga plamena i ovako opjevaju.
Recimo;
Kada tebe hrvatskoga lava,
EU tjera da si mali mačić,
nije doba da se gubi glava,
štit će te specijalac Sačić!
Lidija Bauk opjevat će stranački nauk, Thompson Marko kazivati pjesmo da ‘ne more više vako’, a ako nam od Europe i dalje bude vuna, sve će strahove – fizičkim zakonima vođen – odagnat Davor Pavuna.
Štono bi se reklo, budala tko plamen ne bira, kad njime Zvonko Bušić dirigira. Divota! Šteta je jedino što je na sličnom nekom tragu i notorni kovrčavi ST gradonačelnik. Jer, kad taj Rivu prošara spomenicima svake vrste, Tuđmanovim prije svega tek da se zna kome ima bit na svemu zahvalan, mogao bi plamen na naglo zgasnuti.
E, kako je lijepo naše predizborno doba! Lijepo i kad je predvidljiviji nego li pobjeda Rozge na Splitskom festivalu. Kad ono šok! Ivo Sanader namjerava napustiti Remetinac do izbora, ‘vrištao’ je naslov iz jednih dnevnih novina! Majku mu staru, kud baš tad, i koji se broš u to ime nosi, i koja li će se stranka u to ime njime zakititi!? Nemoj doture, svega ti!
