Nakon postera, slike etuia za cigare što su se pušile uz neke druge obale, malena molitvenika i dvodjelnog intervjua, ostalo je još uzeti personaliziranu karticu zahvale, staviti je u stražnji džep traperica tamo gdje je, zlu ne trebalo, malen češalj i maleni molitvenik, te vjerovati kako je to to.

Doduše, vazda bi se dalo štampati i kakve samoljepljive sličice, da nije malo riskantno pustiti u opticaj slije pa da djeca mijenjaju tri Markača za jednog Gotovinu. Bogu, zato, hvala na mudrosti onih koji su od sličica, makar za sada, odustali. 

Malo je džepova, koliko je želje u trgovaca da iskoriste trenutak, trenutak kad ugledani psihijatri u generalu vide karizmatika i sveca. Pače, želja je tolika da se, evo, i predsjednik slaže sa stavom Crkve kako generale valja obeštetiti novčano.

Ako nikako drugačije, on bi Gotovinu obeštetio tako što bi ga stavio za savjetnika (Markača ne spominje, baš kao da je svjestan vrijednosti samoljepljivih sličica na crnom tržištu) dok bi Crkva Gotovinu navodno za svoga, odnosno narodskoga predsjednika.

Kako je krenulo, danas sutra će se Kaptol i Pantovčak naći lako na istoj nekoj strani bude li trebalo, makar bilo samo zato da nam tutnu još kakvu kakvu dranguliju koja će se priljepiti uz naše tijelo ne bi li nas podsjetila dana kad smo se vratili iskonskom – postu i molitvi!

Post i molitva. Svega mu, ako je u ičem ključ ovako sretnog završetka haaške sage, onda je ključ u molitvi i postu, a ne u odvjetnicima i sucima. Postu, molitvi, klecanju i bdijenju. I krunici i koječemu što ćemo ovih dana garant zaslužiti uz omiljenu tiskovinu na kasi omiljenog veletrgovačkog lanca, da se narod sjeti trena kad ga se vratilo tamo gdje pripada, na misu jutarnju, večernju, a može i ona u terminu bogohulne marende.

Učiniše generali više za uskrsnuće Crkve u Hrvata nego svi kraljevi i carevi od stoljeća sedmog. Zato valjda onolikog zadovoljstva u članstva Komisije “Iustitia et pax” dok su progovarali baš o tom čudu i baš ko da su ga sami izmislili, o molitvi i postu i bdijenju i pravednosti.

Jer, ako je molitva učinila prevosudno čudo, učinit će, nema sumnje, i svako drugo. Recimo, zatrt će u startu tu groznu ideju da se djeci progovara u školi o spolnom odgoju na normalan način, da im se u ruke da banana da na nju prezervativ navlače, da im se kazuje kako ima na svijetu i homoseksualaca i pritom tvrdi da su svi ljudi jednako vrijedni. 

Stari ne ide redovito na mise. Ide kad to situacija zahtjeva, a bolničko liječenje je ta izvanredna situacija. Istina je i to da su odlasci učestali otkad je generalskog čuda, jer, sad već ni on ne dvoji, ako je molitva učinila čudo generalima, dakako da će pripomoći i u njegovu slučaju, makar iza njega i ne stajale mase opasane trobojnicama.

– Bio ja na misi. 

– I, šta kažu?

– Čitali nešto i o spolnom odgoju. 

– Tko je čitao?

– Neka udruga, mislim da je Grozd. 

– Ma daj! S oltara!? 

– Vidi njega, s oltara! Nije s oltara, već s one govornice pokraj. 

– I šta govore?

– Iskreno, nemam pojma. Ali poslije su peticiju potpisivali. 

Ni tjedan nakon čudotvorna oslobađanja u Haagu ‘govornice kraj oltara’ zauzeli su pripadnici blagoslovljenih udruga da poduče narod borbi protiv svakog odgoja koji nije u duhu nauka. Predavanje se odvilonetom nakon Očenaša i Zdravo Marije, kako je i red.

Ne treba stoga ni sumnjati da će, bude li trebalo, tisuće grozdova opkolit dojednu crkvu pa bdjeti, moliti i postiti ne bi li vlast došla pameti, a hrvatska dječica u školi učila ono što im se i doma kazuje – da su hrvatsku djecu na svijet donijele isključivo hrvatske rode s crveno bijelim kockicama na repu.

Jer, ako nas je jednom molitva spasila, i opet će. I kad pada haški sud, past će i hrvatski ud, dok ga ne istreniramo da se u zrak diže samo na taktove budnice. Jer, stoput valja ponoviti – ako je molitva spasila generala, spasit će što god treba. 

I tako, užasno brzo i lako, na krilima pravosudne pobjede krenuli smo u neke nove bitke. Samo, ima samo. Ima činjenica što ju je izrekao heretik Stipe Mesić, ima rečenica: “Crkvena bdijenja nisu pomogla u oslobađanju generala. Osim toga, oslobodili su ga Židov, Turčin i protestant, a dva katolika su glasala za kaznu!” 

Eto ga na! Gdje je “Isutitia et pax” da nam to objasni? Gdje su ugledni psihijatri da ovakvo izdajničko okretanje leđa objasne? Kako je to molitva pomogla, kad je bila zakašnjela? Ima li efekta u nje, ili nema, i na kojem smo mi to jeziku molili kad su nas spasili svi, samo katolici nisu!?

Sva pitanja važna, važna da bi znali kako dalje moliti i postiti, pa i onda kad je sekuslani odgoj u školama u pitanju. A odgovora malo, barem za sada, dok kakva komisija ne da pojašnjenje u koje nije pristojno sumnjati. Dotle možemo uživati u kartici zahvale, posteru, molitveniku. Sva je, pritom, sreća što su nam džepovi taman toliko prazni da ih možemo napuniti vjerom i ufanjem!