Koja je samo to navlakuša bila! Prvo je Maja Sever, valjda prvi put u životu, sjela u novu, modularnu(!?) scenografiju “Hrvatske uživo” taman tako da se da naslutiti kako ima lijepu nogu, a onda je u goste pozvala uvaženu liječnicu kojoj je u opisu posla da nas plaši moždanim udarom. Lom u čovjeka koji ne zna bi li gledao nogu, ili slušao kako mu i zbog tog interesa raste vjerojatnost da ga strefi udar, brzo je riješena. U korist zdravlja dakako! Nije baš da je gostovanje uvažene liječnice iznjedrilo promptno bacanje evidentno ugroženog četrdestogodišnjaka na strogu dijetu, ali jest osvijestilo činjenicu da i prekomjerno okretanje glave za lijepim ženama moža završiti zakrčenim krvožilnim sustavom. 

No, koliko god se bjelosvjetski uragani i aktualna politika trudili – Mislav Togonal pogotovo, s onom svojom emisijom i očajnom anketom po kojoj će gradonačelnicima biti Bubalo, Bandić, Kalmeta i Šuica – ujdurma započeta nogama i moždanim nastavila se i dalje. Elem, Dnevnik. A u njemu njih dvoje. Najprije premijer naš Zoran Milanović, a onda i prva dama naša Sanja Musić Milanović. Pa dok ona, s iskrenom i ozbiljnom zabrinutušću, upozorava kako nam je nacija sve deblja, i kako nam svaki peti prvašić ima višak kilograma, on je uza sve o čemu je s Svetim Ocem Benediktom stigao razgovarati, stigao pohvaliti i Benediktovu vitalnost. Skoro pa fasciniran, dok su mu se oči strasno žarile, a rimski povjetarac nosio nehajni čuperak na glavi, premijer iskreno u kameru reče: “Papa je za svojih 86 godina nevjerojatno fokusiran!” Je li taj tren dok je pričao sa Svetim Oceme naš premijer vidio sebe zdrava i vitalna ze nekih 40, 50 godina, nije zapravo ni važno. No, važno je i za vjerovati je kako je taj tren, dok se divio njegovoj vitalnosti, premijer jamačno shvatio kako sve što radi itekako ima smisla. Sve što radi on i sve što radi prva dama da bi danas sutra svi bili fokusirani i vitalani. Valja, naime, biti iskren pa priznati kako smo nacija zapuštena po više osnova; fizički, duhovno, financijski. Oporavak po svakoj od spomenutih stavki bome traži vremena i truda. Financijski se nećemo izvuć do sudnjega dana, a da duhovno vrludamo daje naslutiti i ta nesretna Togonalova anketa po kojoj će Split imata Grubišića za gradonačelnika, a Zadar Kalmetu. To sve hoće reći da je prvo i jedino na što možemo odmah udariti – zdravlje! Ako klinci trebaju vježbati na hodniku, neka vježbaju. Ako proso i ječam trebaju biti namirnice žuđene više od telećeg šnicla, neka budu. Ako mogu Kinezi i Japanci jutrom vježbati u parkovima, možemo i mi. Ako je jedini izlaz taj da živimo po nekakvom cro feng shuiu, nek je i feng i shui. 

Nije to, da se ne lažemo, sad neka zajebancija i šprdanja, niti se evo samo češe onaj što ga svrbi. Prije je to ona životna istina da se nitko za nas pobrinuti neće, ako se sami za se pobrinuti nećemo. Ovu zemlju može iz dreka izvući samo samoprijegor kakvog je recimo u Japanaca, a u njih se jede sitan zalogaj. Dobra je, pri tom, vijest kako su najmršaviji žitelji Lijepe naše Primorci i Istrani. Loša je vijest da debelih koliko i u nas ima u Grčkoj primjerice, što hoće reći da Mediteran odavano nije srdela, smokva i maslinovo ulje. Bit’ će da nas je kriza odvela na stranputicu, kriza i ti šareni artikli što vrebaju iz blještavih izloga. No, baš to je izazov više. Baš to je razlog da pokažemo srednji prst debelo potkoženima kojima je lako hraniti se zdravo i skupo. Sirotinja može i mora zdravije i bolje, i to tako da se vrati korjenima, onako kako su to s pjatom svinjske nogice što se kupa u mišanciji od fažola, orza i leće učinile S.B (43) i M.T.(40) prije nego su otišle na obljetničarski koncert Doris Dragović. Ako to nije povratak tradiciji, k vragu što je!? Grahorice jer su zdrave, a nogica tek da zamiriše po ono malo mesa, stavljenog na puno koščica. Kombinacija koje se nitko sramiti ne bi smio i koja bi legla i onoj dječici što se po hodnicima bore ne samo s kilažom, nego s duhom nakaradna vremena.  

Elem, može se, i mora se, i hvala i njemu i njoj. Ova zapuštena nacija najprije mora biti čila da bi zatim ozdravila na više razina. Hvala Svevišnjem da je netko i to shvatio. I hvala Bendiktu što je dobar primjer, dokaz da se može biti fokusiran i sa 86. Inače, pišu tiskovine i javljaju naši ljudi na privremenom radu u New Yorku, kako stanovništvo čeka uragan Sandy uz ogromne količine piva i čipsa. Spremaju se onako kako se sprema za loš tulum. Pivo i čips!? Svinjske nogice, fažol, leća i orzo!? Eto teme za razgovor s Clinton Hillary i eto dileme u kojoj se snaći ne mogu samo zatucani ignoranti koji zdravu politiku ne bi prepoznali ni da im je vlastita stranka kuje!