Sve zbog jednog broša

Blogovanje ludom radovanje Siniše Pavića

Siniša Pavić

Foto Robert Fajt / CROPIX

Foto Robert Fajt / CROPIX

Otimačina izgubljena broša i nije ništa drugo nego potez što ga je povukla povrijeđena muškost, muškost opasno načeta za tog nesretnog saborskog aktualnog prijepodneva kada se vidjelo tko je tu 'gušter', a tko je ipak nešto naučio grijući koju godinu zastupničke klupe



Vjerovali ili ne, ne šamara sedma sila HDZ k’o mrtvog konja zato što im se to sviđa, barem ne većina njenih pripadnika, nego se HDZ ponaša k’o kljuse koje jednostavno batine takve vrste traži. Taman kad pomisliš kako nema više smisla, povuče društvo s Trga žrtava fašizma potez od kojeg se debeli romani, daju pisati. Jednostavno ti novi HDZ-ovci znaju razigrati puku maštu, a to bome, u ovo sterilno doba, nit je malo, nit je, od koga je, očekivano. Oni povuku potez, a narodu zabava dok se misli valja li to ozbiljno primati srcu, ili je to neka zdrava zajebancija, koje nam kronično nedostaje. Evo, recimo, ta nakana da se iz svake pore HDZ-ove izbaci Jadranka Kosor, ili da se makar žestoko kazni. Ajde, ne voli je predsjednik HDZ-a, politički mu smeta, šuruje s drugim oponentima i smišlja kako će opet na tron. Ali, da je šutneš van zato što je broševe naokolo nosala, e to je neko novo poglavlje u nekoj imaginarnoj knjizi na temu hrvatska politika. Jer, svašta je u nas bilo, podmetanja svake vrste, ali razlaza zbog bižuterije baš nikad. Valjda je, eto, došlo i to doba. No, znatno je zankovitije i složenije, od plitkog razloga za eliminaciju, nešto drugo, čega Karamarkovi fanovi garant nisu ni svjesni. Pitanje broša je, naime, u ovom slučaju, i pitanje muškosti. Ili, pitanje ženskosti. Odnosno, pobjeda je to one ženske strane koju svaki pravi muškarac u sebi baštini, strane koja je u ovom slučaju jedanostvano na trena odnijela prevlast nad neospornoj, brižno njegovanoj muškosti u predsjednika HDZ-a.


– Njoj ste kupovali broševe!? Njoj ste dali da kupuje broševe!? A, ja!? meni ništa!? – skoro da se može čuti vika ojađene ljubiteljica nakita, koja se na čas probudila u velikim, muškom tijelu. 


I nema pri tom svijesti da je taj broš, koliko god iritirao, taj očajnički Jacin ukras stavljen pod bradu da bi je više voljeli, s vremenom postao tek spomena nevrijedna bižuterija. I nema pri tom džentlmenskog razlaza poslije kojeg ne ostaju tragovi. Jer žena – tako su nas učili – pa makar da čuči i u muškarčini, pamti i ne oprašta. A muško, gdje je nestalo muško u ovoj HDZ priči s vrha, ono pravo, svehravatsko, žestko i divlje!? Evo i njega življeg no ikada, jer otimačina izgubljena broša i nije ništa drugo nego potez što ga je povukla povrijeđena muškost, muškost opasno načeta za tog nesretnog saborskog aktualnog prijepodneva kada se vidjelo tko je tu ‘gušter’, a tko je ipak nešto naučio grijući koju godinu zastupničke klupe. I onda još ta šugava javnost obriše dodatno s tobom pod likujući što je jedan govorio, a drugi uporno šutio, čekajući valjda da se u glavi stvari poslože. I posložile su se, taman tako da je jučer horda HDZ mačo tipova navalila na onu kojoj su do jučer ljubili skute, sve po onoj ‘kad ne možeš muški podnijeti poraza, ti navali na ženu’. Za to vrijeme predsjednik Vlade uredno je nastupao na Općoj skupštini UN-a. Previše frustracije i za ječega od najjačeg.    


U svakom slučaju tragikomedija s Trga žrtva fašizma se nastavlja. Nakon broševa otkinut ćemo krivcu, ako treba, i zlatan zub i nalakiran nokat, samo ako je u njega uložena ijedna HDZ-ova kuna. Satrt ćemo ga, samo da se barem na papiru ima jedan prekrižen ‘problem’, da se ostvari barem kakva pobjeda na toj mikro, lokalnoj razini, ako već globalno ne uspijevamo bog zna što. Čeka se još samo Severina da u znak podrške stavi na rever znakovitu poruku, onako kako je onomad paradirala Jadranki usprkos, s brojem nezaposlenih na brošu. Zapravo, pravi je čas da svi izađemo na ulice s broševima na jakni, onako kako je stanovništvo diljem svijeta slikom svojih golih grudi iskazalo potporu posrnuloj toples britanskoj princezi Kate. Bio bi to lijep darak za Jadranku pred kraj balade, darak koji bi je na tren možda učinio i žaljenja, ako ne simpatije vrijednom, a sve zahvaljući suludim potezima Dr. Jekylla and Mrs. Hyda. Jer, pamtit ćemo je, sve se čini, po broševima. Bolje, sve da je i htjela, nije mogla proći. A Karamarko će dotle – izbacio je, ili samo kaznio – brinuti i neke druge brige, recimo onu kako ukrasti sve košarkaške lopte velikom talentu našem Dariu Šariću da nikad više košarke ne zaigra, sada kad ga Šarićev otac Predrag proziva dok veli “vjerovali smo Karamarku, a sad znamo da nas je izigrao”. Koja su to vremana došla, u nas neviđena, da se lider oporbe ovako spominje, baš kao da su svi nanjušili da ima on i svoju nježnu stranu. A sve zbog jednog broša i sve k’o po taktu pjesmuljka koji kaže: “Ja sam ti bila privjesak, što se sija, obmana il’ kopija, tvome srcu, samo bižuterija…”

više vijesti