Zato je ovo danas isprva trebao biti posve neki drugačiji tekst. Recimo, tekst koji će uvezati oduševljenje Bourdaina hrvatskim delicijama, i činjenicu da su nam djeca, ako ne sve deblja, ono sve češće pred ogledalom, uvjerena da su predebela. Mogao je to biti jedan čisti life style tekst o jadima jednog oca koji ne kuži kako to da je njegovih 40 godina predanog stvaranja lijepo oblikovanog statusnog trbuščića, odjednom samo ružan gubitak vremena.    

Mogao je ovo, malo je nedostajalo, biti i tekst u čast Gige Gračana i velikom i lijepom intervju što ga je ova naša ponajbolje prevoditeljica dala “Jutarnjem listu“. Jedan razgovor, i vidiš, ima još pametnog svijeta, obrazovanog, uljuđenog, a britka jezika. “Aktivizam me sve manje svrbi nakon što sam skužila da je u ovoj zemlji puno važnije biti prikladno umrežen“, kaže Giga Gračan. Da je samo te rečenice, bilo bi veliko i važno. Tekst je to koji lijepo potvrđuje da smo se uvaljali u banalno i žuto, i da se pametnog svijeta sjetimo rijetko, tek tu i tamo, ako ih kakva nagrada, tako neumrežene, slučajno zadesi. 

Elem, mogao je ovo biti tekst kontra kolotečine, lijep, mirnodopski, ali …

Ali, onda se dogodio Porin. Izravan prijenos na HTV-u. Mate Mišo Kovač izašao je na pozornicu da mu u ruke tutnu Porina za životno djelo. Mišo je pjevao, a narod je s njim. I onda završi pjesma, Mišo zausti kako ima još nešto za reći, a javna televizija obraćanje legende mesijanskih gabarita prekide reklamama!? Taj tren i slijepcu je moralo biti jasno da se u ovoj zemlji nitko i ništa ne poštuje. Poštuje se marketing, lova, pravo na pet minuta reklama, i ništa više. Taj tren samo nam je nemoć ostala. Nemoć da iza deset navečer upalimo suđericu, nemoć da analiziramo rezultate izbora u Francuskoj, nemoć da pogledamo ima li na twitteru kakva poruka ministarska. Jer, ako su Miši ovako grubo začepili usta, kad njemu nisu dali da pred godišnjim skupom poreznih ignoranata zamahne rukom, i u dvije riječi kaže što nas to uistinu čeka, onda je nama običnim smrtnicima samo biti kuco!

Bourdain reče da je idiot svatko tko ne dolazi Hrvatsku, baš k’o i on, koji je toliko s posjetom čekao. Koja bi divota bila ostavit ga jedno pola godine da kužinaje iza 22 sata i da gleda kako se na otoku dobre janjetine pendrekom tjeraju radnicu u pastire, pa ga onda pitati tko je ono idiot, majke ti!? Kad si turist možda je i uzbudljivo, a kad nisi, onda je, brate, kolotečina, ružna, bezizlazna koja se razigra tek tamo negdje kasno navečer kad nas obasja svjetlo jeftinije, tek da vidimo u što su nas to pretvorili.