Dnevnik HTV-a samo što nije. Voditeljica hvata zrak prije negoli će svečano objaviti ‘udarnu’ vijest – ministar financija, Slavko Linić, najavljuje drastično kresanje minusa. A onda skrušeno dodaje kako je premijer isti taj dan odlučio na RTL televiziji kazati da će zaposlenicima u javnim i državnim službama smanjiti plaću za tri posto.

RTL je taj dan bio bolji, onoliko koliko je Milanović svojom objavom bio pogubniji za narod od Linića. Samo, ne tiče se puka borba televizija, ali ga se tiče činjenica da je informaciju o odluci koja zahvaća par stotina tisuća ljudi, predsjednik vlade izgovorio usput, nehajno, u emisiji koja, statistički, i nije najgledanija na svijetu.

Lako za to što za objavu nije odabrao javni servis, onaj kojeg ista ta vlada održava na životu našim novcem, no ne bi li bilo logičnim da je ovako važnu odluku objavio na kakvoj žurno sazvanoj tiskovnoj konferenciji, makar novinare i ne volio? Ili bi to, naprosto, bilo previše strke za »mizernih« tri posto od plaće? 

Ingrid Antičević Marinović lovila je zrak usred velike sobe Europskog parlamenta, pa krenula. I učas postala predmet podsmjeha do krajnjih granica zlovoljne i frustrirane nacije. U obranu joj je stao stranački kolega Ivan Račan.

Čast joj je, preko društvenih mreža dakako, branio mudro, upitavši kompletnu javnost – znate li što se uopće dešavalo u EU parlamentu!? Nakon retorička pitanja, slijedi i pojašnjenje, priča o tridesetak po nas loših amandmana na rezoluciju, pod nazivom »2012 Comprehensive monitoring report on Croatia«, triler o hrvatskim promatračima koji su danima neumorno gazili hodnicima i uvjeravali EU kolege da valja drugačije.

 I napetica je urodila uspjehom! Od tridesetak amandmana, samo su dva ostala! Tako tvrdi Račan. Samo, griješi kad kaže kako je jadno da to nikog ne zanima. Zanima, makar ne koliko loš engleski, ali nemamo Vladu koja bi znala i ono dobro i ono loše, pa još u pravo vrijeme, i prije jezičnih katastrofa, iskomunicirati s javnošću. Ili se, ipak, nema što!? 

Odnosno, ima Vlade, ali ima i bahatluka, autizma u ribe što smrdi od glave, potrebe da se vlada, ali ne i da se išta objašnjava. I zato je nazovigovor Antičević Marinović zapravo važan, ne zbog jezika, već zbog toga što je u jednu sumanutu rečenicu sublimirala sve na čemu ova vlada temelji svoj rad – pipl mast trast as! I točka! Samo, zašto? U ime kojih to rezultata? I kad? Kad nehajno daje intervjue, kad samoinicijativno najavi rezanje minusa, ili kad druga žena Vlade poruči kako država ne može građane držati maloumnima, baš kao da sama ne participira ništa u kreiranju te maloumnosti!? 

Kad, ne lezi vraže, eto ti najave o čudesnom silasku ministara među ljude. Njih pet otići će na turneju po gradovima, raspršit se među ljudstvom poput kakvih modernih karizmatika i konačno objasniti narodu sve!

To je, valjda, pomak, dokaz da neka zajednička platforma djelovanja postoji. K vragu, ako je u Italiji politička snaga komičar Beppe Grillo, pa valjda će dati ploda i naše ministarsko misionarstvo. Mediji će, doduše, zlurado kazivati kako cirkus dolazi i u vaš grad, no ne mari, kad je jasno da će i opet biti samo mast, trast i ajme as!