Ničem se odavno nije za čuditi, i svašta se dalo očekivati u ovoj našoj začudnoj zemljici, ali da ćemo se tolikom silom truditi odreći radništva, to je, bogme, zateklo i veće mudrace od potpisnika ovog teksta. I nije zatečenosti razlog samo činjenica da su i ćaća i mater radili u škveru, nije to obrambeni mehanizam onog kome su takli u sveti sentiment, već je to sad već pravi istinski otpor svekolikom silovanju narodnih masa od strane tzv. opinion makera, koji su odavna prešli s onu strane tame, pa sad, nabubrenih džepova, promoviraju ono što im je te iste džepove i nabubrilo.

 Kapitalizam, profit, dobit, otkaz kao nužnost da bi se do ekstra profita došlo, narod koji je, jadan, zadojen samoupravljanjem i nesvjestan HDZ-ove pljačke, te Vlada koja nam želi samo dobro i dok snuje o prodaji ono malo tvornica i radnika koji dobro posluju. Pače, ni Uskrs nije mogao proći da naslovnice šarenih tiskovina na promoviraju uredničke tekstove koji vrište – kapitalizam je divota, a kreten je svatko tko to ne razumije!

E pa ako se smije to tako uvijeno reći, nabijem vas!

Valja nam iskočiti iz socijalizma, reče, nema dugo, ni manje ni više do Hloverki Novak Srzić, famozni Potpredsjednik I Čačić. Ali, dragi naš Potpredsjedniče I, mi smo odavna iskočili iz socijalizma, pitanje je samo u što smo to uskočili, i u što to, bolje, trebamo uskakati – u lošiji obrazovni sustav, u jadno zdravstvo, u nikad impotentnije gospodarstvo, u lošiji život uglavnom. Nije socijalizam bio dobar, ali je ovo što duže vrijeme živimo opako loše, toliko loše da od svake nove vlasti očekujemo čudo. A najnovija vlast nam, umjesto čuda koje je mogla smisliti u četiri godine pripreme za preuzimanje vlasti, nudi tek bajku o dobrom kapitalizmu i neukom narodu!

E pa, nabijem vas!

Birtija s dobrim roštiljem. Za jednim stolom potomci radništva vulgaris, a za drugim njih dvojica obrijanih glava, jedu pizzu. Lamentiraju najprije o tome kako je kreten svatko tko nije gotovinom platio stan već se uvalio u doživotno ropstvo od kredita, a onda i o tome kako ima pravo svatko u Vladi tko se zalaže za brzo otpuštanje viška djelatnika, pri čemu je višak svatko zbog kojeg dobit nije stotinu milijuna kuna, već samo pedeset. Skočit im za vrat, ili ne!? Bolje ne, kad je ćevap dobar. Samo, teško je vjerovati da je sve u čas otišlo dođavola i da više nema ni, makar deklarativnog, poštovanja naspram onih koji su othranili ove koji bi otpuštali radi malo veće dobiti. Ako je to evolucijska faza, nabijem vas!

– Tata, je li nas ovaj tako ružno pretekao zato jer mi imamo mali auto? – pita malica prije neki dan.

A tati se ne da objašnjavat da je čovjek ili kreten, ili makar poklonik lika i djela Nenada Bakića. Pa je vodi u kino da gledaju Loraxa – zaštitnika šume, tu, makar kakvu, kritiku kapitalizma kao takvog. Tamo „bakići“ prodaju raji kisik, a  „bakić“ prije njega je uništio svu šumu, pleo od krošnji niš’ korisne odjevne predmete, da bi ostao goljo onog trena kad više nijedno stablo nije ostalo.

E pa na lijepom smo putu da u nas više ne ostane nitko tko bi mogao puniti džepove razmaženih zagovornika kapital i profita. Samo, jadna je nada da je dijete išta shvatilo, i da se uskoro neće smijati crtiću i ćaći, uvjereno da je dida penziju zaradio u škveru samo zato jer nije sposoban pratiti trendove i kretanje na burzi, a ne zato jer je bila čast znat radit nešto svojim rukama.

Stoga, nabijem vas!

Na koncu, došli smo do toga da radništvo o Uskrsu brani Crkva. I može joj se, s obzirom na baštinjenje svega što uradi Sveti Josip radnik, ali joj se ne može ni pod razno, s obzirom na šutnju sve ove godine marčapije, jada i čemera. Sad su se sjetili. Nabijem vas!

U konačnici ne ostade ništa. Ostade samo pravo čovjeka da mrzi kad mu se svaki dan pod nos silom gura kapitalizam obojan duginim bojama, onako silom, kako su nekad staklom u boji fingirali kolorit u crno bijelih televizora. Svi su gastarbajteri imali takve. A kako su onomad gastarbajteri bili u manjini, tako je danas sav svijet, koji vjeruje da radnik nije teret društvu, postao u čas ona alternativa što se drogira, ne pere i priča pizdarije na filozofskim fakultetima.

Otmi, zgrabi, zaradi pod svaku cijenu, ubij sindikalca, zatuci radnika, popišaj se na sve što smo ikad bili, u ime love kao takve. To je mantra!? Neka je, ma ima još jedna – nabijem vas!