Papa dao ostavku! Šok je posvemašnji, jer tko je, sveca mu, uopće znao da Pape mogu dati ostavku na funkciju i u čas postati tek potencijalno članstvo stranke Silvana Hrelje. Benediktov prethodnik jedva je hodao, pa mu nije padalo na pamet. No, vremena su očito postala nemilosrdnija, pa sve da ti najbliži suradnik, onaj lijep k’o Clooney izabere crvene mokasinke od najmekše kože, teško je izdržati.

Ode Papa. Ostavaka. Svega mu, šokantnije je na našoj mikro razini bilo samo kada je nikad prežaljeni Ivo Sanader poručio da je on svoju dionicu završio, pa sada neka druge nekim drugim dionicama gaze. Ivo se poslije, doduše, pokušao samouskrsnuti, no to je neke druga priča.

Papa dade ostavku, a imao je najdirektniji mogući kontakt sa Svevišnjim. Ili je dobio informaciju da se više ništa na ovom planetu ne može i ne isplati učiniti, ili je dobio zadatak za kojeg je procijenio da ga ne može ispuniti. Šeststotina godina ostavke nije bilo, zapravo ovakvog povlačenja nije bilo nikad i sada ajde ti to protumači ikako drugačije nego kao opaki znaka da nam se kataklizma približila na puškomet. Jer, ako ode papa, što nama čekati, jamačno se pita svaki vjernik od formata.

A još jučer bio je Sveti Otac fokusiran da je milina. Pače, bio je toliko fokusiran da je i naš premijer Milanović to primjetio pa poželio biti s četrdeset fokusiran k’o čovjek od osamdeset. Nije premijer nego zavapio, a Papa odustade. Da neće sada, jadni ne bili, i premijer dignut ruke od svega sad kad je jasno da je teško ostati fokusiran na duge staze i kad je jasno da stado želi previše od jednog čovjeka!? Kakve smo sreće bit će još da je u pravu vođa oporbe kada upozorava kako je vrag sve uzeo pod svoje pa nam on treba k’o spasitelj!? 

Tko zna zašto je Svetom Ocu prekipjelo, što ga je opteretilo, što ga je onemoćalo, osim, dakako godina. Da nisu to novine jutrom, a Dnevnik 3 navečer, onaj gdje Tončica Čeljuska pita direktora pogrebnog poduzeća u Osijeku da objasni kako su to njegovi “Topalovići” s mrtvih otuđivali dragocjenosti, a on na to odgovora kako svemu usprkos nivo usluge ostaje isti. Trpio, molio, orao, kopao, usluga ostaje ista! Ili je Svetom Ocu dogulilo da mu se vjera povija pod naletom kojekakvih hodajućih šprdnji koje forsiraju povijesne dileme valja li prezervativ nataknuti na krastavac, bananu, ili na onu stvar, ako ga ne treba navlačiti uopće.

Mlijeko je otrovno i ima toksine, seks je otrovan i ima toksine, ljubav ide kroz želudac a to znači da je toksična, konjetina ne smije u isti pakte s govedinom, a zviždač Mihanović može u HDZ. I globalno i lokalno previše je banaka k’o što je Ljubljanska, klapa koje pjevaju na Eurosongu, sinova socijalizma koji bi se igrali korporativnog poslovanja, apstinenata od seksa kojima je seks najvažnija stvar u životu. Ljudi smo rijetko i na trena, k’o što smo ljudi bili kad smo skupljali novac za liječenje male Nore, no i onda smo brzo sebi dali za pravo da se pačamo baš u sve i virimo u bolesničku postelju, jer smo to platili koju kunu.

Papa je u svakom slučaju odlučio otići. A kad može Papa što ne bi mogli i obični smrtnici dići sidro kad im doguli. „Dragi Liniću, dajem ostavku na plaćenje poreza. Ne mogu brate više!”

Elem, Papa odlazi. Doći će novi. Možda ne toliko fokusiran, ali novi, taman da i njega pozovemo k sebi na zagrebački hipodrom, pa mu poželimo dug život i uspješnu karijeru. Ako bude crnaca kao što se priča da bi moglo, odvest ćemo ga u kakvu četvrt našu gdje ljudi nisu rasisti već im samo nije ugodno kad crnci oko njih šetaju. Ako bude lijep kao onaj što je birao Papine cipelice, dovest ćemo ga u osnovne škole da govori o zdravstvenom odgoju.

Ako bude premalo fokusiran odvest ćemo ga premijeru koji je sada već naučio igru. A dok novog ne bude, pitat ćemo se i opet zašto nenavikli na to da se ostavke daju i onda kad osjeti čovjek da nije više u stanju svoj posao odrađivati pošteno prema sebi i prema drugima. U nas je, brate, dugovječnost zagarantirana baš onda kad ne radiš ništa kako valja! I da je Papi Duh Sveti sam malo pogled skrenuo na drugu stranu Jadrana, vidio bi svjetlo u tmini, kontinuitet onih koji se do zadnjeg trena nisu dali. Vidio bi, ako ništa drugo, Bandića. 

Nego, ode Papa. Stvar je puno ozbiljnije nego što ateisti s uredno odrađenim sakramentima misle.

Ponedjeljak je, dan kad je ostavku dao ni manje ni više nego Papa. U jednoj školi, jedno Vijeće roditelja ima tu sreću da raspravlja o zdravstvenom odgoju. Moraju ako ništa primiti na znanje da zdravstvenog odgoja ima. 

– A da se tu neće što mijenjati sad kad Papa odlazi!? – upita jedan od nazočnih. 

Čovjek je poslije objašnjavao kako se šalio. Zaludu.