Prije niti godinu dana stvari su se činile betonski zadanima. Nakon europskih izbora pozicije premijera Zorana Milanovića i vođe oporbe Tomislava Karamarka izgledale su apsolutno nedodirljive sve tamo do pred nogometni Euro 2016. u Francuskoj. Odnosno, do unutarstranačkih izbora nakon parlamentarnih, koji će se vjerojatno održati krajem naredne godine. Kako se u ovom trenutku može procijeniti, onaj od ove dvojice koji ring u borbi za vlast u zemlji napusti poražen, ostat će bez svega. 

I bit će brutalno. I Milanović i Karamarko su unutar svojih stranaka izgradili solidno ljutu opoziciju i bitka za premijersku poziciju do 2019. godine bit će bitka za puki politički opstanak obojice. Nije pretjerivanje reći da poraženog čekaju katran i perje, a možda čak i škare koje će presjeći stranačku iskaznicu. Pobjednik će u ovom slučaju zasigurno uzeti sve (uključujući i sjajnu priliku za četverogodišnje uzgajanje čira na dvanaestercu, koja dolazi u paketu s funkcijom lidera u osiromašenoj, grintavoj i svakovrsnom korupcijom iziritiranoj zemlji). 

Milanovićev pad ipak SF

Ta procjena nije, jasno, najvjerojatniji razvoj događaja, ali betonska nedodirljivost lidera počela je pokazivati opasne napukline. 

Milanović je tu, unatoč vrlo ozbiljnim problemima unutar vlastite stranke, ipak u boljoj poziciji. Mada, u SDP-u ipak gadno kuha. Nije, naime, isto kad ti oporbenu osovinu čine nesupješni ministar i izborni gubitnik (Rajko Ostojić), te mladi lav koji je u Zagrebu tek oporba (Davor Bernardić) i ex ministar koji nije uspio ni pokušati raditi posao (Zlatko Komadina), kao kad im pridružiš najpopularnijeg ministra u Vladi i u stranci izuzetno snažnog Slavka Linića. Milanovićeva moć u SDP-u je nakon otvaranja fronte s ministrom financija svakako manja, ali zamišljati bilo kakvu vrstu puča protiv predsjednika Vlade je doista solidan science fiction. Dakle, dok je u Banskim dvorima, Milanović je jednostavno nedodirljiv. Kad ih napusti, neka pripremi dobar oklop… 

Za Tomislava Karamarka je nakon iznenađujuće pobjede njegove koalicije na europskim izborima u travnju prošle godine situacija izgledala vrlo stabilnom. Da je izgubio, pogotovo da je izgubio s većom razlikom, pitanje je bi li uspio izbjeći nove unutarstranačke izbore s vrlo neizvjesnim ishodom. 

No, pobijedio je. Za manje od jedan posto, ali dovoljno da se s pravom smatra pobjednikom i nad Milanovićem i nad onima u stranci koji su već snivali sapun i dasku. Na lokalnim izborima koji su uslijedili HDZ nije dobro prošao, postao je krajnje irelevantan u svim velikim gradovima, no dobri rezultati po županijama su ipak njegovim ljudima omogućili da pričaju o pobjedi i da ih pritom ne bude baš neviđeno sram. 

Karamarkov izazov 2014.

Naime, Karamarko se, tri mjeseca pred europske i deset mjeseci pred predsjedničke izbore našao pred vrlo ozbiljnim izazovima izbornih ciklusa u 2014. godini. Sljedeći scenarij uopće nije nezamisliv: da HDZ ne pobijedi na europskim izborima i da kandidat te stranke ne postane predsjednik države. Mali poraz u svibnju i Josipovićev trijumf nad HDZ-ovim izazivačem u drugom krugu bili bi vjerojatno dovoljni za Karamarka da, uz par modrica, zadrži bez većih problema kontrolu nad strankom. 

No, što ako poraz u svibnju bude uvjerljivi od pobjede s razlikom od 0,79 posto glasova iz prošle godine? Ako Savez za Hrvatsku uzme koje mjesto na desnici u briselskim foteljama? I naposlijetku, ono najgore, radi čega Karamarko sigurno mirno ne spava – što ako kandidat HDZ-a za Pantovčak ne uđe ni u drugi krug predsjedničkih izbora? 

E onda će biti frke. 

A sve je osim sigurnog da će šef HDZ-a imati »mirnu vožnju« za izborima ove godine. Jer, već pri sastavljanju lista valjda pomiriti vatru, vodu i još štošta: i Ružu i Marijanu i stranku i Bruxelles. S kojom će se cijenom iz tog niza gordijskih čvorova šef HDZ-a izvući, još nije potpuno jasno. I tu je, zatim, problem Kolinde Grabar Kitarović. Kako trenutno izgleda, od nje je Karamarko dobio »korpu« – i za europske i za predsjedničke izbore. Za ove prve još kako-tako, ali koga će HDZ ponuditi kao kandidata za predsjednika i biti siguran u drugi krug? Željka Reinera?! 

Iz perspektive početka ožujka, dakle, još dosta udaljene od predsjedničkih izbora, čini se da bi ruke mogla trljati – Željka Markić. Ili neki treći neHDZ-ov kandidat koji bi izazvao Josipovića u drugom krugu (s, istina nevelikim izgledima za ukupnu pobjedu). 

Kako bi Karamarko objasnio stranci poraze u 2014. godini i obećao joj pobjedu u 2015.-oj? Vrlo teško. 

Anketna Kukuriku prednost

Ipak, ankete su ono na što se u ovom trenutku Karamarko svakako može pozivati. Naime, prije deset mjeseci su iste prognozirale da će HDZ-ov blok izgubiti za sedam postotnih bodova razlike od SDP-ove koalicije. Pa je opet predsjednik HDZ-a držao travanjski pobjednički govor. Sad je (anketna) Kukuriku prednost na cca 2,5-4,6 postotnih bodova (ovisno o anketi). 

S druge strane, na sceni je niz novih igrača. Politički krajolik se u deset mjeseci promijenio i za mnoge su svibanjski euroizbori prvi test snage. Svoje mjesto pod EU suncem legitimno mogu iščekivati na još četiri strane: osim već prekaljenih Laburista, tu su ORaH, koalicija Nacionalog foruma Nikice Gabrića i HSLS-a, te Savez za Hrvatsku koji će sigurno otkinuti nemali broj »desnih« glasova. 

Jedanaest eurozastupnika mogli bi se, u ekstremnoj situaciji, podijeliti čak na šest lista (prošle godine 12 zastupnika na samo na tri), a i SDP-ova i HDZ-ova koalicija su još šire i mnogi stranački apetiti sigurno neće biti zadovoljeni. 

Zato će izborni ciklusi na domaćoj političkoj sceni u ovoj godini imati mnogo šire značenje od toga tko će Hrvatsku predstavljati u Europskom parlamentu i tko će imati uglavnom ne pretjerano utjecajnu poziciju predsjednika države. Pogotovo za Tomislava Karamarka, koji bi, ako stvari krenu po za njega crnom, ali nimalo nevjerojatnom scenariju, veliki okršaj na parlamentarnim izborima 2015. godine mogao pratiti u – papučama.