Kanoćal

Bit će bolje

Damir Cupać

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Klub čine oni koji kao Valter niti slave Miškovića niti skandiraju - igrajte, pederi

placeholder


Zadnja dva mjeseca kada god sretnem Valtera, on uspori automobil, spusti prozor i pita – jesi gledao? Jesam, odgovorim i slegnem ramenima. Slegne i Valter, koji ne odustaje i s bratom odlazi na Rujevicu.


Bit će bolje, kažemo skoro u isti glas. Ponedjeljak je postao dan koji je izuzetno mučan za sve one koji vole nogomet i žive u Rijeci. I navijaju za Rijeku. Nekada su riječki ugostiteljski objekti isijavali optimizam, glasno se pričalo, slavilo se lijepe golove, slavilo se igrače, trenere, slavilo se Damira Miškovića, koji je preporodio Klub s Kvarnera.


Klub velikim slovom, jer Rijeka je to zaslužila. Još od Real Madrida i Damira Desnice. Mlađe generacije navikle su na uspjeh Kluba i ne sjećaju se vremena kada je Istra dolazila na Kantridu, a nama je svaki bod bio bitan. Na tribinama očaj, naši nisu mogli spojiti dva pasa, ali izvukli smo bod koji je bio izuzetno bitan u borbi za opstanak u prvoj ligi. Odlazili smo pokunjeni, neki su psovali, ali većina je u očaju govorila da će biti bolje. Pa smo 1999. dočekali borbu za titulu koju nismo osvojili, a kao da jesmo. Te majske nedjelje došao je Osijek, cijeli grad je bio na Kantridi, ali nije išlo, pokradeni smo, utakmicu su prodali naši…




Nebitno, titula nije osvojena, ali utakmica je postala mitska. Kao da smo postali prvaci. Onda su došle opet teške godine, sjedilo se na tribinama, odlazilo s Kantride i pričalo da će biti bolje. Jedna godina toplo, druga godina hladno i tako sve do dolaska novog vlasnika. A novi vlasnik je došao. Klub je 2012. godine preuzeo Social sport, odnosno Damir Mišković i Gabriele Volpi. Rijeka je financijski stabilizirana, obećana su velika ulaganja, a dobar posao rezultirao je osvajanjem titule prvaka Hrvatske 2017. godine.


– Rijeka je prvak Hrvatske! Prvi put u povijesti postala je prvak države. Momčad Matjaža Keka ostvarila je san mnogih prijašnjih generacija riječkog kluba. Nakon što je Dinamo slavio kod Osijeka 1:0, bilo je jasno da Rijeka za prvi naslov mora slaviti protiv davljenika Cibalije pred svojim navijačima na Rujevici. Momčad Matjaža Keka to je i napravila, i to u velikom stilu – pobijedila 4:0 Cibaliju, slavila je javnost Klub s Kantride, koji je osvojio prvi naslov u povijesti i prekinuo 11-godišnju dominaciju Dinama.


Valja se sjetiti tih trenutaka još jednom, jer se zaista dogodilo, iako se danas čini da je to bio samo san. Mediji su izvijestili da je pred rekordnih 6.000 navijača na Rujevici Rijeka toliko željenu i iščekivanu pobjedu osigurala već u prvom dijelu. U 11. minuti Gavranović je iskoristio pogrešku braniča gostiju, zaobišao je i vratara Matkovića i lako pogodio nebranjenu mrežu. Samo četiri minute kasnije Andrijašević je izbio sam ispred Matkovića, koji njegov udarac brani, ali je odbijenoj lopti najbliži Gavranović, kojem nije bilo teško ubaciti loptu u praznu mrežu.


U prvoj minuti sudačke nadoknade Roman Bezjak je iz drugog pokušaja uspio prebaciti vinkovačkog vratara za ogromnih 3:0. U drugom dijelu nije bilo golova sve do 72. minute kada je nakon ubačaja s kuta stoper Rijeke Darijo Župarić glavom s desetak metara zakucao loptu u mrežu za konačnih 4:0. Riječani su kolo prije kraja imali 88 bodova, a Dinamo 83. A nedugo zatim Rijeka je u finalu kupa u Varaždinu pobijedila Dinamo i osvojila duplu krunu. Naravno da smo išli na Korzo slaviti titulu prvaka, slaviti igrače, Matjaža Keka i Damira Miškovića.


Dok se i ne tako davno s Korza skandiralo – šampioni, šampioni, Miško, Miško, Kek, Kek!, danas se s tribina Rujevice skandira – igrajte, pederi! Bijes je velik, možda i opravdan. Ali tko god je igrao nogomet, može vidjeti da igrači koji nose dres Rijeke ne mogu bolje. Ne mogu, a i ono što bi mogli, pada u vodu, jer su u psihološkom bunaru.


Mijenjaju se treneri, troše se ljudski resursi, ali ne ide. Oni koji su Miškoviću gradili spomenike, danas se nabacuju psovkama na spomen njegovog imena. Miškovića nikada nisam pušio. Mislim, tko voli sredovječne frajere koji se vozaju ferrarijem po gradu i godi im kada ljudi pred njima kleče. Ali neprihvatljivo je da se tog frajera danas degradira na sve načine. On je za Klub napravio puno. Ono što bi trebalo shvatiti je da Mišković nije Klub, Klub nisu ni svi psovači koji pljuju igrače, a do jučer su bili manji od makovog zrna i skladali ode upravi i svečanoj loži.


Klub čine oni koji kao Valter niti slave Miškovića niti skandiraju – igrajte, pederi. Klub čine oni koji su pokunjeni odlazili s Kantride i govorili – bit će bolje. Klub čine oni koji to danas rade na Rujevici. Dok je takvih, bit će i Kluba. S Miškovićem ili bez njega, u prvoj ili drugoj ligi. Jer, bit će bolje.