Andrej Plenković i HDZ uvjerljivi su pobjednici ovih parlamentarnih izbora. Da bi aktualna vladajuća stranka mogla biti relativan pobjednik ovih izbora se i očekivalo, ali da će razlika biti ovako velika, nitko nije mogao predvidjeti. Razlozi za trijumf aktualnog vodstva HDZ-a analizirat će se u sljedećim danima, ali neke stvari su ipak jasne. A to je da su se birači zaista odlučili u velikom broju podržati ono što je bio izborni slogan HDZ-a – Sigurna Hrvatska. Situacija u zemlji je teška. Korona kriza unatoč svim očekivanjima ne da nije završila nego bi se zaista moglo očekivati da se ona nastavi do i preko kraja ove godine. Osim toga, korona je teško naštetila ne samo hrvatskom nego i svjetskom gospodarstvu. S posljedicama ćemo se sresti već ujesen, a trajat će godinama.

Birači su odlučili honorirati način na koji su HDZ i njegova Vlada vodili i zdravstveni i gospodarski aspekt ove epidemiološke krize bez presedana. Nisu se očito uhvatile kritike oporbe da je HDZ iskorištavao krizu za svoju korist. Čak se i na prvi pogled dubiozno rješenje da se ministar zdravstva Vili Beroš postavi na prvo mjesto u desetoj jedinici pokazalo na kraju kao dobro. Birači su se odlučili za kontinuitet. Igrali su na sigurno. Kad je frka, nisu željeli mijenjati onog koji je na čelu.

Svoj veliki obol pobjedi, moguće i odlučujući, dao je i osobno premijer Andrej Plenković. U dva sučeljavanja pokazao se superiornim predsjedniku SDP-a i vođi Restart koalicije Davoru Bernardiću. I moguće da baš tu i treba tražiti razloge zbog kojeg je razlika dviju stranaka tako velika. Jednostavno Plenković je bio izrazito bolji. Čak i oni među običnim građanima koji ga ne vole i koji ga smatraju arogantnim, govorili su nakon njihova dva meča da je ipak bitno bolje rješenje za vođenje države od predsjednika SDP-a. Nakon ove i ovakve pobjede Plenković je dobio i HDZ na dlanu. Čak i oni u stranci koji ga ne vole sada mu mogu samo stisnuti ruku. Nakon dvije uzastopne pobjede na parlamentarnim izborima Andrej Plenković sada je neupitni lider HDZ-a. Nitko ga od starijih i konzervativnijih članova više neće moći tretirati kao uljeza kojeg je nekakva stranačka kamarila instalirala na čelo stranke. On sada može s HDZ-om raditi što mu je volja. Cijela će ga stranka nakon ovog prihvatiti kao osobu koja se sluša. Ne postoji veći argument za to od dvije uzastopne izborne pobjede.

Moguće da je doprinos pobjedi dalo i ono što se dosad gotovo jedinstveno smatralo kao Plenkovićev nedostatak. A to je njegova povezanost s Bruxellessom. Iako je malo tko smatrao da bi mu stalno inzistiranje na njegovim prijateljskim odnosima s čelnim ljudima EU-a moglo koristiti, lako je moguće da je na kraju i to pomoglo. Birači su Plenkovića doživjeli kao nekog tko se dobro snalazi po briselskim hodnicima. A otud ipak očekuju neke novce za oporavak zemlje od korone i zagrebačkog potresa.

Što se tiče SDP-a, ova je stranka jučer pretrpila treći uzastopni poraz na parlamentarnim izborima. Ako se gleda od 1990., rezultat je osam prema dva za HDZ. SDP je pobjeđivao samo onda kada bi se HDZ samouništio. Nikada kada je situacija u zemlji bila iole normalna SDP izbore nije dobio. Što pak znači da za ovaj poraz i nije toliko odgovoran Davor Bernardić. Naravno, način njegovog vođenja stranke i kampanje svakako je pridonio ovako katastrofalnom porazu. Ali ako od deset parlamentarnih izbora SDP dobije samo dva, onda je jasno da puno toga sistemski ne valja s tom strankom. Birači ga najčešće odbacuju i kada je na njegovom čelu Ivica Račan (jedna pobjeda i četiri poraza), Zoran Milanović (jedna pobjeda i tri poraza) i Davor Bernardić, koji je ovim porazom vjerojatno zapečatio svoju političku karijeru. Između kritične mase birača i SDP-a golem je raskorak. Zašto je tome tako bila bi potrebna podrobna analiza. Moguće da je stvar u ideološkoj rigidnosti u sklopu koje SDP 2020. i dalje ima stajalište da je Josip Broz neupitna politička ličnost. Moguće je kriv i način da kada govori o svjetonazorskim temama SDP-a, čak i kada je u pravu, često nastupa s visoka. I na način koji iritira velik dio građana, često i čak i one koji mu možda i nisu neskloni. U svakom slučaju, sada će imati još četiri godine da analiziraju gdje su to opet pogriješili.