Prilično šeretski došetao je jučer pred novinare premijer Andrej Plenković i progovorio o tome da je Vlada osigurala dovoljno cjepiva za sve, a oni koji se ne žele poslužiti besplatnom zaštitom svoga zdravlja, uskoro će kao i Britanci početi živjeti bez epidemioloških mjera, pa tko živ, tko mrtav. Plenković je u svojoj uobičajenoj maniri pobrojio uspjehe svoje Vlade, zadovoljan što Hrvatska više-manje na nogama preživljava COVID-krizu i vidjelo se da osjeća stanovitu sigurnost svojom pozicijom.

A kako i ne bi, kad vrijeme radi za njega. I za vladajuću HDZ-ovu većinu. Jer kako vrijeme ovog mandata promiče, tako je sve izvjesnije da bi HDZ svoj mandat mogao završiti s više ruku na svojoj strani nego je započeo. A pritom uopće ne treba kupovati žetončiće. Kao u nekom sretnom filmu iz Las Vegasa, Plenkoviću bi žetončići sami mogli početi padati s neba, a na njemu je samo da ih uhvati. I pospremi u džep. Bingo!

Jasno je, naime, da se sličan proces istovremeno zbiva s obiju strana političke scene, i s desna i s lijeva. Na jednoj strani svjedočimo potpunom rasapu Domovinskog pokreta. Radi se o stranci, ako se uopće strankom može nazvati struktura koja je dosad imala ukupno dvije sjednice Predsjedništva, i skupljena je s koca i konopca samo uz ime Miroslava Škore. On je, realno, tek estradni celebrity koji je trebao poslužiti kao mamac za okupljanje desne alternative HDZ-u jer se mnogima u Hrvatskoj nakon pada Tomislava Karamarka nije svidio europski premijer Plenković, a procesom su očito upravljali neki drugi, podzemni igrači. Ne može se reći da se Škoro nije potrudio – triput je probao, triput je izgubio. I na predsjedničkim izborima, pa na parlamentarnim prošle godine kad su u Domovinskom pokretu bili sigurni da će Plenkoviću trebati za postizbornu koaliciju, a i sad na lokalnim izborima kad Škoro jednostavno nije imao šansu pobijediti Tomislava Tomaševića, čiji momentum tek počinje.

Plenković je na kraju za partnere našao Srbe i druge manjince, što je ekipi iza Škore vjerojatno bio dodatan nož u srce, a ponešto uspjeha zabilježili su tek u Slavoniji, u prvom redu u Vukovaru gdje su pridobili Ivana Penavu, no Penava se danas vjerojatno tuče u čelo što je na kraju izabrao takvu luzersku ekipu. Hrvatska jednostavno više ne diše desno koliko bi neki željeli, i projekt Škoro nije ni mogao uspjeti. Ali, evo, pokušali su.

Sad, logično, slijedi kompletno raslojavanje Domovinskog pokreta i u samom klubu u Saboru. S obzirom na to da je dobar dio njih i potekao iz HDZ-a, nema sumnje da će se u rasipanju tog kluba od desetak članova naći barem nekoliko onih koji će biti spremni ponovno podržati HDZ. To se, naravno, neće dogoditi samo od sebe, po Duhu Svetomu, nego po spremnom trudu nekolicine HDZ-ovih veterana koji po Slavoniji još od lokalnih izbora tragaju za izgubljenim DP pristalicama. A da je tako, neizravno potvrđuje i Plenkovićeva retorika: jučer je upitan nestaje li odlaskom Škore s čela DP-a i »sanitarni kordon« prema DP-u. Pravog odgovora nije bilo, samo konstatacija da su svi oni ionako »rođeni« u HDZ-u. Pametnome dosta.

S druge strane, paralelno se događa rasap kluba SDP-a. Ako vrh stranke narednih dana u procesu ažuriranja članstva u svoje redove ponovo ne upiše dio zagrebačkih zastupnika SDP-a, od kojih su neki čvrsto prijateljski i kumski povezani s bivšim predsjednikom Davorom Bernardićem, izvjesno je da će isključene slijediti i drugi zastupnici, uključujući samog Bernardića. Možda čak i desetak njih. U tom slučaju, oni bi formirali svoj novi klub, i ne bi Bernardić trebao formalno napuštati SDP – bilo bi dovoljno da kao SDP-ovac ode u drugi klub, i da to Peđi Grbinu bude razlog da ga isključi.
A kako u tom drugom klubu napakostiti svojim suparnicima na Ibleru nego tako da barem ponekad digneš ruku za HDZ, barem za poneki proračun ili za ponekog ministra?

Oni sigurno neće biti ni u kakvom savezu s HDZ-om, ali povremeni proplamsaj podrške Plenkovićevoj politici za očekivati je ako sve završi tako masivnim rasipanjem kluba SDP-a. Pogotovo ako Plenković u međuvremenu na svojoj strani bude imao ne samo Silvana Hrelju i HSU, i ne samo dijelove DP-a. Tim lakše.

Od ovih unutarstranačkih kriza na obama polovima političke scene profitirat će, dakle, samo HDZ.