Da nije ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika Vlade Davora Božinovića, još jedna grozna riječka priča pala bi u zaborav. Po načelu bilo pa prošlo. I to ni dva mjeseca nakon što se dogodila, a zgrozila je ne samo riječku javnost, već i onu nacionalnu. Čovjeka točno uhvati strah prekopavati po arhivi kako bi obnovio znanje o onome što se dogodilo početkom rujna ove godine. Hladan znoj je oblijevao naciju kada je promatrala tih dana videosnimke driftanja, točnije najgroznijeg divljanja, na rotoru na Škurinjama. Divljanja koje je trajalo i trajalo uz odobravanje stotina mladih građana Rijeke koji su s pametnim telefonima riskirali živote za nekoliko lajkova na društvenim mrežama. Gledali su svi kako je zatvorena jedna od najprometnijih riječkih ulica, kako je građanima onemogućeno prometovanje, kako se svi mole dragom Bogu da se nekome nešto ne dogodi budući da interventne službe ne bi mogle proći zbog postavljenih blokada.

Kako to u današnjem svijetu biva, tu senzaciju zamijenile su druge senzacije kojima je rok trajanja maksimalno nekoliko dana. A onda padaju u zaborav do novog spektakla vezanog za patološke procese u riječkom i hrvatskom društvu. Samo se rijetki pitaju kako je to sve bilo moguće, kako je moguće da netko skine registarsku pločicu s policijskog automobila i kako je moguće da policija nije intervenirala adekvatno opasnosti koja je prijetila pretvaranjem u tragediju. I svatko tko je ta pitanja postavljao, bio je u pravu.

U tih nekoliko dana nakon ilegalnog car meetinga prozvani su i od građana i od čelnika riječke i primorsko-goranske vlasti čelni ljudi Policijske uprave primorsko-goranske. Prije svih načelnik Hari Brnad. Prošlo je od tada više od dva mjeseca, a nitko pojma nema što se događa s onima koji su sudjelovali u driftanju, što je u istrazi napravljeno i hoće li biti pravosudnih epiloga. Načelnik Brnad nema potrebu obratiti se javnosti i pojasniti kako je bilo moguće da se sve to dogodi. Utišali su se glasovi čelnika lokalne i regionalne samouprave. U redu, oni nemaju nikakvu nadležnost nad policijom, ali imaju političku pozornicu s koje im nitko ne brani tražiti odgovore zbog ugrožene sigurnosti u gradu i županiji.

Nakon driftanja na škurinjskom rotoru gradonačelnica Iva Rinčić pozvala je na Korzo 16 na razgovor čelne ljude Policjske uprave primorsko-goranske. Sastanak je održan, na njemu i nakon njega novinara nije bilo kako bi pitali visokoragnirane policajce zbog čega divljanje na vrijeme nije spriječeno. Na njemu nije bio ni načelnik Hari Brnad. Tada je gradonačelnica Rinčić pojasnila da se načelnik Brnad ispričao jer je morao hitno u Zagreb. Poslom. Vjerojatno zbog ranije preuzetih obveza, a što je sjajna skuža za izbjegavanje jasnih odgovora na pitanje je li bilo propusta u postupanju policije koja nije spriječila pretvaranje riječkih ulica u poligone za divljanje koje je ugrožavalo satima sigurnost građana.

Gradonačelnica Rinčić, kojoj su predstavnici Policijske uprave primorsko-goranske pojasnili da policija nije mogla zaustaviti horor na škurinjskom rotoru zbog toga što im je bio zapriječen dolazak, ej – zapriječili su im dolazak, najavila je da bi bilo dobro na sjednicama riječkog i primorsko-goranskog predstavničkog tijela raspraviti o svemu budući da su građani bili uznemireni i prestrašeni. To je i te kako imalo smisla budući da lokalna i regionalna samouprava ima pravo dobiti izvješće o sigurnosti i raspravljati o tome. Prošle su sjednice Gradskog vijeća i Županijske skupštine, ali nikakve rasprave nije bilo. Proći će i nove sjednice predstavničkih tijela, a rasprave biti neće. Bilo je razmišljanja da se organizira zajednička sjednica Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije kako bi se poslala jasna poruka policiji da je dužna odgovore u vezi s prometnim hororom. Ali i odgovore tko je u policijskom sustavu zakazao, a da je zakazao, bilo je jasno svakome tko je gledao videosnimke pohoda na Rijeku. Bila je to dobra ideja, ali ostalo je na tome jer je priča pala u zaborav. Zbog novih senzacija koje su uslijedile. I onda je ministar Božinović najavio zakonske izmjene sa strožim kaznama za ilegalne utrke. Nije se ni on osvrnuo na riječki i primorsko-goranski slučaj kada je riječ o sigurnosnoj ugrozi. Nije se osvrnuo na nepostupanje policije kako bi dao do znanja da ona mora promptno i svim snagama djelovati kako bi se građani zaštitili od terora. I on je primijenio klasičan hrvatski pristup nezgodnim temama. Riječ je o pristupu bilo pa prošlo.