Puno je nejasnoća i otvorenih pitanja koja u Uniji nisu riješena, a moraju se hitno rješavati. Bez toga, građani će se opravdano pitati čemu služi Europska unija ako ne može osigurati egzistencijalnu stvar poput cjepiva
Nije tajna da su neke članice EU-a još u veljači izgubile povjerenje u Europsku komisiju i njezinu predsjednicu Ursulu von der Leyen zbog pogrešaka u nabavi cjepiva. Kritike na račun Komisije zaoštrile su se prošlog vikenda kada su čelnici šest srednjoeuropskih zemalja – Austrije, Slovenije, Bugarske, Češke i Latvije, kojima se pridružila i Hrvatska – zatražili od prvih ljudi Komisije i Europskog vijeća hitan sastanak svih članica EU-a o raspodjeli cjepiva.
Dok ulazimo u treći val pandemije, čelnici šestero država upozorili su da će postojeća neravnomjerna raspodjela cjepiva među zemljama EU-a povećati razlike u njihovoj procijepljenosti. Tako bi neke zemlje mogle »imunitet stada« postići brzo, a druge još više zaostati – što će potkopati solidarnost među članicama EU-a.
Istina je da su i same države krivo procijenile neke stvari. Ni one nisu računale na to da će farmaceutske kompanije jako kasniti u isporuci cjepiva. Oni koji su najviše cjepiva naručili od AstraZenece, poput Hrvatske, trenutačno su i najviše prikraćeni u raspodjeli, nakon što je ta kompanija objavila da će u prvom kvartalu Uniji isporučiti samo trećinu od 100 milijuna obećanih doza. Međutim, sada je to sporedna stvar. Ako se ne može dobiti jedno cjepivo, potrebno je osigurati drugo.
Buru je pokrenuo austrijski kancelar Sebastian Kurz, tvrdeći da neke zemlje mimo europskih institucija tajno dogovaraju isporuku cjepiva, što je dovelo do toga da su Latvija, Bugarska i Hrvatska dobile najmanje po stanovniku. Primjerice, Nizozemska je osigurala gotovo dvostruko više cjepiva po stanovniku od Hrvatske. Da Kurz ne podiže buru bez razloga, neizravno je jučer potvrdio Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije iz Nizozemske, priznavši da je Unija napravila pogreške u osmišljavanju strategije cijepljenja protiv korone za članice. Nije rekao koje su to pogreške. Sada je, kaže, najvažnije osigurati cjepivo za stanovništvo, a o pogreškama treba razgovarati kada pandemija zamre.
Međutim, kada je riječ o osiguranju odobrenog cjepiva, sva tri proizvođača – Pfizer, Moderna i AstraZeneca – isporučuju daleko manje od obećanog. Najnovija je vijest da se čelnici EU-a boje da od AstraZenece neće dobiti čak ni trećinu obećanog cjepiva. Primjerice, hrvatske su vlasti objavile da će u ožujku umjesto 100 tisuća doza obećanih iz AstraZenece dobiti samo 17 tisuća. Da bi proširila izbor cjepiva, Europska komisija je prošlog tjedna hitno odobrila četvrto – iz kompanije Johnson&Johnson.
No, promatrači se opravdano pitaju zašto institucije EU-a odobravaju samo cjepiva proizvođača koji za prioritet imaju opskrbu Sjedinjenih Država i Velike Britanije, a drugima daju ono što ostane. SAD je ovih dana objavio da hitno računa na najmanje 100 milijuna doza cjepiva Johnson&Johnson, pa je već sada očito da će EU i ovdje ostati kratkih rukava. Očito je da su čelnici šestero članica EU-a s razlogom zabrinuti. Čini se da pismom europskim institucijama zapravo traže slobodne ruke da se okrenu nabavi cjepiva iz Rusije i Kine, od kojih institucije EU-a zaziru iz političkih razloga. Usto, Austrija i Danska nastoje potrebe za cjepivom osigurati u suradnji s Izraelom.
Timmermans, podsjećamo, kaže da bi o pogreškama u strategiji EU-a valjalo razgovarati kada pandemija prođe. Međutim, pandemija je gorući problem i nije jasno kako će se pogreške ispraviti ako se odmah ne definiraju. Bez dijagnoze bolesti ne može se odrediti ni lijek. Čelnici EU-a tvrde da Unija ima u svijetu najveće kapacitete za proizvodnju cjepiva, ali ne otkrivaju planove kako će ih zaposliti. Američki Pfizer i Moderna obećavaju da će 2022. svoje kapacitete za proizvodnju cjepiva povećati na tri do četiri milijarde doza, a kineski proizvođači dogodine također najavljuju četiri milijarde doza. Puno je nejasnoća i otvorenih pitanja koja u Uniji nisu riješena, a moraju se hitno rješavati. Bez toga, građani će se opravdano pitati čemu služi Europska unija ako ne može osigurati egzistencijalnu stvar poput cjepiva.
Branko Podgornik
Bez dijagnoze nema ni lijeka
Branko Podgornik
15. ožujak 2021 13:20
Reuters
Puno je nejasnoća i otvorenih pitanja koja u Uniji nisu riješena, a moraju se hitno rješavati. Bez toga, građani će se opravdano pitati čemu služi Europska unija ako ne može osigurati egzistencijalnu stvar poput cjepiva
Nije tajna da su neke članice EU-a još u veljači izgubile povjerenje u Europsku komisiju i njezinu predsjednicu Ursulu von der Leyen zbog pogrešaka u nabavi cjepiva. Kritike na račun Komisije zaoštrile su se prošlog vikenda kada su čelnici šest srednjoeuropskih zemalja – Austrije, Slovenije, Bugarske, Češke i Latvije, kojima se pridružila i Hrvatska – zatražili od prvih ljudi Komisije i Europskog vijeća hitan sastanak svih članica EU-a o raspodjeli cjepiva.
Dok ulazimo u treći val pandemije, čelnici šestero država upozorili su da će postojeća neravnomjerna raspodjela cjepiva među zemljama EU-a povećati razlike u njihovoj procijepljenosti. Tako bi neke zemlje mogle »imunitet stada« postići brzo, a druge još više zaostati – što će potkopati solidarnost među članicama EU-a.
Istina je da su i same države krivo procijenile neke stvari. Ni one nisu računale na to da će farmaceutske kompanije jako kasniti u isporuci cjepiva. Oni koji su najviše cjepiva naručili od AstraZenece, poput Hrvatske, trenutačno su i najviše prikraćeni u raspodjeli, nakon što je ta kompanija objavila da će u prvom kvartalu Uniji isporučiti samo trećinu od 100 milijuna obećanih doza. Međutim, sada je to sporedna stvar. Ako se ne može dobiti jedno cjepivo, potrebno je osigurati drugo.
Buru je pokrenuo austrijski kancelar Sebastian Kurz, tvrdeći da neke zemlje mimo europskih institucija tajno dogovaraju isporuku cjepiva, što je dovelo do toga da su Latvija, Bugarska i Hrvatska dobile najmanje po stanovniku. Primjerice, Nizozemska je osigurala gotovo dvostruko više cjepiva po stanovniku od Hrvatske. Da Kurz ne podiže buru bez razloga, neizravno je jučer potvrdio Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije iz Nizozemske, priznavši da je Unija napravila pogreške u osmišljavanju strategije cijepljenja protiv korone za članice. Nije rekao koje su to pogreške. Sada je, kaže, najvažnije osigurati cjepivo za stanovništvo, a o pogreškama treba razgovarati kada pandemija zamre.
Međutim, kada je riječ o osiguranju odobrenog cjepiva, sva tri proizvođača – Pfizer, Moderna i AstraZeneca – isporučuju daleko manje od obećanog. Najnovija je vijest da se čelnici EU-a boje da od AstraZenece neće dobiti čak ni trećinu obećanog cjepiva. Primjerice, hrvatske su vlasti objavile da će u ožujku umjesto 100 tisuća doza obećanih iz AstraZenece dobiti samo 17 tisuća. Da bi proširila izbor cjepiva, Europska komisija je prošlog tjedna hitno odobrila četvrto – iz kompanije Johnson&Johnson.
No, promatrači se opravdano pitaju zašto institucije EU-a odobravaju samo cjepiva proizvođača koji za prioritet imaju opskrbu Sjedinjenih Država i Velike Britanije, a drugima daju ono što ostane. SAD je ovih dana objavio da hitno računa na najmanje 100 milijuna doza cjepiva Johnson&Johnson, pa je već sada očito da će EU i ovdje ostati kratkih rukava. Očito je da su čelnici šestero članica EU-a s razlogom zabrinuti. Čini se da pismom europskim institucijama zapravo traže slobodne ruke da se okrenu nabavi cjepiva iz Rusije i Kine, od kojih institucije EU-a zaziru iz političkih razloga. Usto, Austrija i Danska nastoje potrebe za cjepivom osigurati u suradnji s Izraelom.
Timmermans, podsjećamo, kaže da bi o pogreškama u strategiji EU-a valjalo razgovarati kada pandemija prođe. Međutim, pandemija je gorući problem i nije jasno kako će se pogreške ispraviti ako se odmah ne definiraju. Bez dijagnoze bolesti ne može se odrediti ni lijek. Čelnici EU-a tvrde da Unija ima u svijetu najveće kapacitete za proizvodnju cjepiva, ali ne otkrivaju planove kako će ih zaposliti. Američki Pfizer i Moderna obećavaju da će 2022. svoje kapacitete za proizvodnju cjepiva povećati na tri do četiri milijarde doza, a kineski proizvođači dogodine također najavljuju četiri milijarde doza. Puno je nejasnoća i otvorenih pitanja koja u Uniji nisu riješena, a moraju se hitno rješavati. Bez toga, građani će se opravdano pitati čemu služi Europska unija ako ne može osigurati egzistencijalnu stvar poput cjepiva.