Vrhovni zapovjednik izda zapovijed na koju nitko ni ne trepne, i koja nema apsolutno nikakav sadržaj dugotrajniji od trenutka na koji se odnosi, a to je bio utorak oko 17 sati, kad je premijer Andrej Plenković držao presicu
Otprilike ovako izgledaju naslovi koji su najvažniji i najčitaniji bili jučer i ovih dana: NATO – Putinov plan je propao; Rusija i Ukrajina dogovorile nacrt mirovnog sporazuma – procurio dokument od 15 točaka, kriza ide kraju; Putin siktao od bijesa u izravnom tv prijenosu – Žele nas raskomadati; Putinu se događa repriza Staljinove sramote 1939. godine; Ruske tenkove pregazilo vrijeme; Jo Biden stiže u Bruxelles na summit NATO-a, nazire se kraj krize…
A kako glase hrvatski naslovi? Pa, ovako: Milanović – Premijer je sa svojim kućnim ljubimcem dogovorio prelete. Pad drona? Ponašaju se kao na Dolcu; Ovo je jedno seljačko ponašanje; Premijer treba obuzdati svoje ministre niskog intelekta; Plenković – Milanović je imao prokremaljske istupe, pa se opametio. Za razliku od njega, ja ne pijem i ne pušim; Banožić – Pravo građanina Milanovića je navijati za agresora u Ukrajini, ali predsjednik Milanović nema to pravo…
I tako dan za danom, ukrug. Dok svijet pokušava nadljudskim naporima naći rješenje za Ukrajinu kako se treći svjetski rat ne bi prelio na globalnu razinu, i kako nuklearno i kemijsko oružje ne bi dobilo svrhu i uništilo svijet, ova dvojica (odnosno trojica) jednostavno ne prestaju. To je kao u filmu »Beskrajni dan« – svako jutro se probudimo, i sve izgleda isto, ali ipak svakog dana svjedočimo novoj epizodi, novoj varijanti njihova prepucavanja.
Koliko je to neozbiljno, svjedoči činjenica da je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, rečeni Zoran Milanović, izdao zapovijed po kojoj se putem hijerarhije hrvatske države pilotima NATO-a zabranjuje da svojim letjelicama prelijeću velike gradove na visini ispod 600 metara. Što se potom dogodilo? Ništa. Dapače, taj isti Milanović idući dan je pojasnio da se to odnosi samo na visinu do 600 metara, a da su NATO-ovi avioni štoviše i dalje dobrodošli u Hrvatskoj i na njenom nebu. Vrhovni zapovjednik izda zapovijed na koju nitko ni ne trepne, i koja nema apsolutno nikakav sadržaj dugotrajniji od trenutka na koji se odnosi, a to je bio utorak oko 17 sati, kad je premijer Andrej Plenković držao presicu. Milanovića je iritiralo što je Plenković podignuo kažiprst k nebu da ponosno pokaže da čuje savezničke avione, nakon tragičnog pada neidentificiranog drona nekoliko dana prije u Zagrebu, pa je izašao sa svojom zapovijedi.
Onda je prepucavanje između ureda predsjednika i MORH-a potrajalo jučer cijeli dan, pri čemu MORH tvrdi da je predsjednik već unaprijed znao za prelete aviona i, dapače, podržao tu vojnu vježbu NATO-a, a premijer Plenković objašnjavao je kako je njegova konferencija za novinare logično bila baš tada oko 17 sati jer je prije toga bio u posjetu francuskom nosaču aviona i nije stigao ranije, a tada je počinjao i njegov sastanak s koalicijskim partnerima, pa se ne radi ni o kakvom PR-u nego logičnom itinereru, itd.
Koliko riječi i stranica novinskog papira uzalud. U nekom trenutku izgleda kao da takva loša komunikacija može biti štetna po državne interese, pa se postavi i pitanje kome je točno načelnik Glavnog stožera viceadmiral Robert Hranj odgovoran, i je li on izgubio svu svoju autonomiju i integritet zbog načina kako ga predsjednik Milanović uvlači u svoju borbu s Plenkovićem i Banožićem, čovjek pomisli hoće li možda general Hranj čak odstupiti zato jer ga se tako stavlja između čekića i nakovnja u ralje dnevne politike, i slično. A onda shvatiš da je to sve potpuno nebitno, jer dok se hrvatska politika svađa, svijet ide dalje i bez njih. Ruski i ukrajinski sukobi, nasreću, praćeni su i određenim pregovorima i ako se postigne kakav-takav kompromis, rat će se možda i zaustaviti.
Hoće li to primijetiti vinovnici hrvatske politike? Vjerojatno ne, jer oni se zabavljaju svojim internim sukobima, i to je razlog njihova postojanja. Šef države uporno želi demontirati HDZ-ovu vlast, a ljudi u Vladi pokušavaju se izboriti protiv tih napada, smatrajući da rade koristan i vrijedan posao. Problem je, međutim, što je u tom »beskrajnom danu« društvo već podijeljeno, a onog trenutka kad se podijeli i vojska, vrijeme je da se zabrinemo.
Možemo samo moliti boga da se Zelenski i Putin brzo dogovore putem svojih pregovarača.
Uvodnik
Beskrajni hrvatski dan
Tihana Tomičić
17. ožujak 2022 14:24
Foto Srecko Niketic/PIXSELL
Vrhovni zapovjednik izda zapovijed na koju nitko ni ne trepne, i koja nema apsolutno nikakav sadržaj dugotrajniji od trenutka na koji se odnosi, a to je bio utorak oko 17 sati, kad je premijer Andrej Plenković držao presicu
Otprilike ovako izgledaju naslovi koji su najvažniji i najčitaniji bili jučer i ovih dana: NATO – Putinov plan je propao; Rusija i Ukrajina dogovorile nacrt mirovnog sporazuma – procurio dokument od 15 točaka, kriza ide kraju; Putin siktao od bijesa u izravnom tv prijenosu – Žele nas raskomadati; Putinu se događa repriza Staljinove sramote 1939. godine; Ruske tenkove pregazilo vrijeme; Jo Biden stiže u Bruxelles na summit NATO-a, nazire se kraj krize…
A kako glase hrvatski naslovi? Pa, ovako: Milanović – Premijer je sa svojim kućnim ljubimcem dogovorio prelete. Pad drona? Ponašaju se kao na Dolcu; Ovo je jedno seljačko ponašanje; Premijer treba obuzdati svoje ministre niskog intelekta; Plenković – Milanović je imao prokremaljske istupe, pa se opametio. Za razliku od njega, ja ne pijem i ne pušim; Banožić – Pravo građanina Milanovića je navijati za agresora u Ukrajini, ali predsjednik Milanović nema to pravo…
I tako dan za danom, ukrug. Dok svijet pokušava nadljudskim naporima naći rješenje za Ukrajinu kako se treći svjetski rat ne bi prelio na globalnu razinu, i kako nuklearno i kemijsko oružje ne bi dobilo svrhu i uništilo svijet, ova dvojica (odnosno trojica) jednostavno ne prestaju. To je kao u filmu »Beskrajni dan« – svako jutro se probudimo, i sve izgleda isto, ali ipak svakog dana svjedočimo novoj epizodi, novoj varijanti njihova prepucavanja.
Koliko je to neozbiljno, svjedoči činjenica da je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, rečeni Zoran Milanović, izdao zapovijed po kojoj se putem hijerarhije hrvatske države pilotima NATO-a zabranjuje da svojim letjelicama prelijeću velike gradove na visini ispod 600 metara. Što se potom dogodilo? Ništa. Dapače, taj isti Milanović idući dan je pojasnio da se to odnosi samo na visinu do 600 metara, a da su NATO-ovi avioni štoviše i dalje dobrodošli u Hrvatskoj i na njenom nebu. Vrhovni zapovjednik izda zapovijed na koju nitko ni ne trepne, i koja nema apsolutno nikakav sadržaj dugotrajniji od trenutka na koji se odnosi, a to je bio utorak oko 17 sati, kad je premijer Andrej Plenković držao presicu. Milanovića je iritiralo što je Plenković podignuo kažiprst k nebu da ponosno pokaže da čuje savezničke avione, nakon tragičnog pada neidentificiranog drona nekoliko dana prije u Zagrebu, pa je izašao sa svojom zapovijedi.
Onda je prepucavanje između ureda predsjednika i MORH-a potrajalo jučer cijeli dan, pri čemu MORH tvrdi da je predsjednik već unaprijed znao za prelete aviona i, dapače, podržao tu vojnu vježbu NATO-a, a premijer Plenković objašnjavao je kako je njegova konferencija za novinare logično bila baš tada oko 17 sati jer je prije toga bio u posjetu francuskom nosaču aviona i nije stigao ranije, a tada je počinjao i njegov sastanak s koalicijskim partnerima, pa se ne radi ni o kakvom PR-u nego logičnom itinereru, itd.
Koliko riječi i stranica novinskog papira uzalud. U nekom trenutku izgleda kao da takva loša komunikacija može biti štetna po državne interese, pa se postavi i pitanje kome je točno načelnik Glavnog stožera viceadmiral Robert Hranj odgovoran, i je li on izgubio svu svoju autonomiju i integritet zbog načina kako ga predsjednik Milanović uvlači u svoju borbu s Plenkovićem i Banožićem, čovjek pomisli hoće li možda general Hranj čak odstupiti zato jer ga se tako stavlja između čekića i nakovnja u ralje dnevne politike, i slično. A onda shvatiš da je to sve potpuno nebitno, jer dok se hrvatska politika svađa, svijet ide dalje i bez njih. Ruski i ukrajinski sukobi, nasreću, praćeni su i određenim pregovorima i ako se postigne kakav-takav kompromis, rat će se možda i zaustaviti.
Hoće li to primijetiti vinovnici hrvatske politike? Vjerojatno ne, jer oni se zabavljaju svojim internim sukobima, i to je razlog njihova postojanja. Šef države uporno želi demontirati HDZ-ovu vlast, a ljudi u Vladi pokušavaju se izboriti protiv tih napada, smatrajući da rade koristan i vrijedan posao. Problem je, međutim, što je u tom »beskrajnom danu« društvo već podijeljeno, a onog trenutka kad se podijeli i vojska, vrijeme je da se zabrinemo.
Možemo samo moliti boga da se Zelenski i Putin brzo dogovore putem svojih pregovarača.