Sada se može očekivati da će zbog njegove pobjede rejting stranke polako ponovo početi rasti, no ključna će biti 2021. godina. Ako SDP tada ne uspije, ni Veli Jože neće mu moći pomoći
Svatko tko je slušao govor Davora Bernardića prilikom primopredaje dužnosti novom predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu, mora biti svjestan da za tog momka jednostavno nije bilo spasa, od prve do zadnje minute koliko je vodio SDP. Kao da je prespavao vlastiti izborni poraz i povlačenje, jednako kao i zadnje četiri godine, Bernardić je i u tom svom zadnjem obraćanju dokazao da SDP nije mogao nego izgubiti parlamentarne izbore s njim na čelu.
Utoliko, izbor Grbina za novog šefa stranke automatski je dobra stvar za tu stranku.
Na žalost njegova protukandidata Željka Kolara, čiji bi izbor na čelo stranke bio sličan Bernardićevu i ne bi pomogao ideji socijaldemokracije u Hrvatskoj, Grbin je i u tom smislu sigurno bolje rješenje. Radi se o suvislom, nekonfliktnom, racionalnom i artikuliranom čovjeku koji je cijeli život proveo u SDP-u i sigurno punim plućima diše socijaldemokratsku politiku.
Uz to, Grbin je i vrlo jasno profiliran kritičar HDZ-a, te je njegovim izborom profitirao ne samo SDP nego i cjelokupna oporba, koja se zadnje vrijeme bila svela na nove nade iz platforme Možemo. No, ti su ljudi tek u procesu etabliranja kao političari na nacionalnoj razini, i još će mnogo morati naučiti o dnevnoj politici da bi sebe smatrali liderima opozicije. Stoga je dobro da je oporba sad na svom čelu dobila osobu koja je potpuno prepoznatljiva, i u Saboru dovoljno vidljiva, da može realno procjenjivati HDZ-ovu politiku i način rada premijera Andreja Plenkovića.
Od Grbina se sigurno ne mogu očekivati eskapade i izjave u stilu Zorana Milanovića, i to je za SDP dobro. Bilo je previše praznih fraza u retorici SDP-a zadnjih godina, i nije loše da će sada tu politiku zastupati netko tko važe riječi, ne pretjeruje i, doslovce, ne viče.
A ako je i postojala opasnost da će Grbin biti samo Milanovićev glasnogovornik (u ovom slučaju tihogovornik, s obzirom na svoj tonalitet u odnosu na predsjednika Republike), nakon njihovih zadnjih međusobnih pljuski, i to će sigurno bar dijelom pasti u vodu, jer se Grbinu sigurno ne sviđa što ga je Milanović, ničim izazvan, napao na javnoj sceni. No, njihov pogled na politiku je gotovo istovjetan, i zapravo se može očekivati da će se u svojim politikama SDP s Grbinom na vrhu vratiti na one postavke koje je nekad davno zastupao Milanović kao šef te stranke i premijer.
To znači povratak jasnijim, ali i progresivnijim politikama od Bernardića i njegove ekipe. Sigurno je da će poruke SDP-a sada biti fokusiranije i modernije, a to je samo po sebi dobro za izgubljeni SDP.
Bit će dobro i ako se Grbin bude držao svojih najava o tome da sječe glava i revanšizma ne smije biti. Za očekivati je da od nekih zatraži da se povuku, a ako to ne učine, da ih možda i smijeni (riječ je naravno o Rajku Ostojiću i Nikši Vukasu koji u Saboru imaju funkcije potpredsjednika Sabora i šefa Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost).
Ako ne budu sami dali ostavke i osvijestili svoju odgovornost za izborni poraz, Grbin će ih morati smijeniti, jednako kao što će to morati pokušati učiniti i sa Željkom Sabom, koji ne može s presudom za političku korupciju voditi oporbenu antikorupcijsku politiku. Ali tu bi Grbin morao i stati. Sječa ne smije biti šira od toga, želi li da rejting SDP-a napokon poraste, jer birači te stranke sada napokon očekuju mir i rad.
Unutarnji konflikti razorili su SDP zadnjih godina, a Grbin ima sreću (ili vještinu) da su u Predsjedništvo izabrani gotovo redom njegovi ljudi, pa doista ima sve preduvjete da sada stabilno vodi stranku.
No, osim onog pojavnog dijela, dakle retorike i istupa te promocije politika, novi šef SDP-a ima mnogo više onog nevidljivog, dubinskog posla. SDP je na terenu potpuno zapuštena stranka, u cijelom nizu sredina podružnice postoje samo na papiru, a stranka se svela na klijentelističku organizaciju u kojoj su aktivni još samo ljudi koji zbog tog svog angažmana mogu očekivati neku konkretnu fotelju.
To je zadaća na kojoj će Grbin pokazati liderstvo, ako ga ima, i to će biti za njega najveći test. A pritom nema puno vremena – lokalni izbori su već na proljeće 2021. i dotad SDP mora pokušati osvojiti Zagreb, zadržati Rijeku i barem svoje dvije županije, jer inače će se i on brzo suočiti s novom unutarnjom pobunom.
Sada se može očekivati da će zbog njegove pobjede rejting stranke polako ponovo početi rasti, no ključna će biti 2021. godina. Ako SDP tada ne uspije, ni Veli Jože neće mu moći pomoći.
UVODNIK
Bernardić prespavao izborni poraz
Tihana Tomičić
05. listopad 2020 16:17
Peđa Grbin / foto: Davor Kovačević
Sada se može očekivati da će zbog njegove pobjede rejting stranke polako ponovo početi rasti, no ključna će biti 2021. godina. Ako SDP tada ne uspije, ni Veli Jože neće mu moći pomoći
Svatko tko je slušao govor Davora Bernardića prilikom primopredaje dužnosti novom predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu, mora biti svjestan da za tog momka jednostavno nije bilo spasa, od prve do zadnje minute koliko je vodio SDP. Kao da je prespavao vlastiti izborni poraz i povlačenje, jednako kao i zadnje četiri godine, Bernardić je i u tom svom zadnjem obraćanju dokazao da SDP nije mogao nego izgubiti parlamentarne izbore s njim na čelu.
Utoliko, izbor Grbina za novog šefa stranke automatski je dobra stvar za tu stranku.
Na žalost njegova protukandidata Željka Kolara, čiji bi izbor na čelo stranke bio sličan Bernardićevu i ne bi pomogao ideji socijaldemokracije u Hrvatskoj, Grbin je i u tom smislu sigurno bolje rješenje. Radi se o suvislom, nekonfliktnom, racionalnom i artikuliranom čovjeku koji je cijeli život proveo u SDP-u i sigurno punim plućima diše socijaldemokratsku politiku.
Uz to, Grbin je i vrlo jasno profiliran kritičar HDZ-a, te je njegovim izborom profitirao ne samo SDP nego i cjelokupna oporba, koja se zadnje vrijeme bila svela na nove nade iz platforme Možemo. No, ti su ljudi tek u procesu etabliranja kao političari na nacionalnoj razini, i još će mnogo morati naučiti o dnevnoj politici da bi sebe smatrali liderima opozicije. Stoga je dobro da je oporba sad na svom čelu dobila osobu koja je potpuno prepoznatljiva, i u Saboru dovoljno vidljiva, da može realno procjenjivati HDZ-ovu politiku i način rada premijera Andreja Plenkovića.
Od Grbina se sigurno ne mogu očekivati eskapade i izjave u stilu Zorana Milanovića, i to je za SDP dobro. Bilo je previše praznih fraza u retorici SDP-a zadnjih godina, i nije loše da će sada tu politiku zastupati netko tko važe riječi, ne pretjeruje i, doslovce, ne viče.
A ako je i postojala opasnost da će Grbin biti samo Milanovićev glasnogovornik (u ovom slučaju tihogovornik, s obzirom na svoj tonalitet u odnosu na predsjednika Republike), nakon njihovih zadnjih međusobnih pljuski, i to će sigurno bar dijelom pasti u vodu, jer se Grbinu sigurno ne sviđa što ga je Milanović, ničim izazvan, napao na javnoj sceni. No, njihov pogled na politiku je gotovo istovjetan, i zapravo se može očekivati da će se u svojim politikama SDP s Grbinom na vrhu vratiti na one postavke koje je nekad davno zastupao Milanović kao šef te stranke i premijer.
To znači povratak jasnijim, ali i progresivnijim politikama od Bernardića i njegove ekipe. Sigurno je da će poruke SDP-a sada biti fokusiranije i modernije, a to je samo po sebi dobro za izgubljeni SDP.
Bit će dobro i ako se Grbin bude držao svojih najava o tome da sječe glava i revanšizma ne smije biti. Za očekivati je da od nekih zatraži da se povuku, a ako to ne učine, da ih možda i smijeni (riječ je naravno o Rajku Ostojiću i Nikši Vukasu koji u Saboru imaju funkcije potpredsjednika Sabora i šefa Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost).
Ako ne budu sami dali ostavke i osvijestili svoju odgovornost za izborni poraz, Grbin će ih morati smijeniti, jednako kao što će to morati pokušati učiniti i sa Željkom Sabom, koji ne može s presudom za političku korupciju voditi oporbenu antikorupcijsku politiku. Ali tu bi Grbin morao i stati. Sječa ne smije biti šira od toga, želi li da rejting SDP-a napokon poraste, jer birači te stranke sada napokon očekuju mir i rad.
Unutarnji konflikti razorili su SDP zadnjih godina, a Grbin ima sreću (ili vještinu) da su u Predsjedništvo izabrani gotovo redom njegovi ljudi, pa doista ima sve preduvjete da sada stabilno vodi stranku.
No, osim onog pojavnog dijela, dakle retorike i istupa te promocije politika, novi šef SDP-a ima mnogo više onog nevidljivog, dubinskog posla. SDP je na terenu potpuno zapuštena stranka, u cijelom nizu sredina podružnice postoje samo na papiru, a stranka se svela na klijentelističku organizaciju u kojoj su aktivni još samo ljudi koji zbog tog svog angažmana mogu očekivati neku konkretnu fotelju.
To je zadaća na kojoj će Grbin pokazati liderstvo, ako ga ima, i to će biti za njega najveći test. A pritom nema puno vremena – lokalni izbori su već na proljeće 2021. i dotad SDP mora pokušati osvojiti Zagreb, zadržati Rijeku i barem svoje dvije županije, jer inače će se i on brzo suočiti s novom unutarnjom pobunom.
Sada se može očekivati da će zbog njegove pobjede rejting stranke polako ponovo početi rasti, no ključna će biti 2021. godina. Ako SDP tada ne uspije, ni Veli Jože neće mu moći pomoći.