Upravo su ulaganja mirovinskih fondova u državne obveznice jamčila malo, ali sigurno oplođivanje onoga što su ljudi skupljali kao mravi. Sada je i to upitno
Kada smo bili djeca, sastavni dio obrazovanja bila je basna o cvrčku i mravu. I uz to se dobivala kasica prasica Riječke banke, ona na globus.
Cilj obrazovnog sustava bio je educirati djecu da je vrijedno biti radišan i štedljiv kako bi se lakše prezimjelo. Dok je mrav cijelo ljeto marljivo radio kako bi sve spremio za zimnicu, cvrčak se zabavljao i pjevao. Kada je došla zima, mrav se imao i čime ogrijati i što jesti, a cvrčak se smrzavao. Još ga je mrav zafrkavao da ako mu je hladno, neka pleše kao što je radio cijelo ljeto.
Prema toj Ezopovoj basni isplati se biti mrav i mirno čekati zimu. Što se tiče Riječke banke i one kasice prasice na globus, pouka priče je bila – tko štedi, ima. No, je li baš tako da se isplati biti mrav i držati se kreda Riječke banke koja više ne postoji. Ili je pametnije biti cvrčak, staviti prst u uho, pjevati i plesati pa dok ide. I što ćemo ako ispadne da su mravi džabe crnčili cijelo ljeto jer će na kraju ispasti da nas na zimu sve čeka sudbina cvrčka. I to pod stare dane kada je čovjeku teško i zapjevati i zaplesati kako bi se ugrijao.
Nema nikakve sumnje da nas zadnjih godina sustižu vijesti koje u potpunosti izokreću važnost marljivosti i štedljivosti i pouku basne o cvrčku i mravu, a ono što se događa zadnjih mjeseci, točnije od kraja veljače ove godine, itekako je zabrinjavajuće.
Zabrinjavajuće je na plus 35, a što će tek biti kada dođe zima, najpametnije je i ne misliti. Jer, učili su nas kada smo već odrasli da je mudro štedjeti za stare dane, jer crkavica od penzije teško može pokriti troškove života. Tako je na ovim našim prostorima bilo oduvijek. Pa nas za radnoga vijeka maltretiraju svako toliko raznim mirovinskim reformama koje će omogućiti poštenim radnim ljudima da bez brige ostare. Kada su se uvodili mirovinski fondovi i stupovi, obećavali su nam da se gradi čvrsta građevina u kojoj će naš novac biti siguran. Sada ispada da se od veljače ove godine kada je rat počeo u Ukrajini i nakon što su uvedene sankcije Rusiji i ta građevina počela opasno ljuljati.
Zato jer je oko dva milijuna građana koji štede u mirovinskim fondovima od početka ove godine izgubilo preko četiri milijarde kuna. Za taj je iznos smanjena vrijednost njihove štednje za stare dane, a koju bi kao mravi trebali skupljati četiri obavezna i 28 dobrovoljnih hrvatskih fondova.
Iako su uplaćivali više novca, njihova ušteđevina vrijedi oko tri posto manje nego početkom siječnja ove godine, navedeno je u izvješću Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
U Hanfi ne dvoje da je gubitak mirovinske štednje najvećim dijelom posljedica rata u Ukrajini, a što je dovelo do energetske krize i svih daljnjih posljedica na europsko i svjetsko gospodarstvo. U Hanfi su zabrinuti da bi obavezni mirovinski fondovi, valja podsjetiti da su to Allianz, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen, mogli nesretnu 2022. godinu završiti s gubitkom ako se nastave negativni gospodarski trendovi. Zadnji put se tako nešto dogodilo kada je počela gospodarska kriza iz 2008. godine.
Cilj je mirovinskih fondova da ono što skupljamo kao mravi oni dodatno oplode kako bi što mirnije dočekali starost. I sve je u redu dok se ulaže u obveznice i dionice, a godišnje izvješće kaže da ukupan iznos raste. Pa dođe kriza koju je izazvala pandemija koronavirusa i epidemiološke mjere zbog kojih su mirovinski fondovi zabilježili gubitak od dva posto u prvoj polovici godine, ali je zahvaljujući državnom upumpavanju proračunskog novca u gospodarstvo sve otišlo u mali plus.
Ali ovo što se događa u zadnjih pola godine, nezabilježeno je. Čak je i potpunom ekonomskom laiku jasno da ne može biti nikako dobro ako stižu vijesti da prijeti opasnost da i njemačko gospodarstvo završi na koljenima. Upravo su ulaganja mirovinskih fondova u državne obveznice jamčila malo, ali sigurno oplođivanje onoga što su ljudi skupljali kao mravi. Sada je i to upitno.
Iako kamate rastu, državnim obveznicama vrijednost pada, a osobito dionicama poduzeća. Dionice su doživjele pravi potop, jer se burzovnim indeksima u svijetu u prvih šest mjeseci vrijednost strovalila za prosječnih 20 posto, upozorava Hanfa.
Kako je krenulo, malo će ih dočekati starost kako bi ispričali je li isplativije biti mrav ili cvrčak.
Damir Cupać
Basna o cvrčku i mravu
Damir Cupać
20. srpanj 2022 13:32
Upravo su ulaganja mirovinskih fondova u državne obveznice jamčila malo, ali sigurno oplođivanje onoga što su ljudi skupljali kao mravi. Sada je i to upitno
Kada smo bili djeca, sastavni dio obrazovanja bila je basna o cvrčku i mravu. I uz to se dobivala kasica prasica Riječke banke, ona na globus.
Cilj obrazovnog sustava bio je educirati djecu da je vrijedno biti radišan i štedljiv kako bi se lakše prezimjelo. Dok je mrav cijelo ljeto marljivo radio kako bi sve spremio za zimnicu, cvrčak se zabavljao i pjevao. Kada je došla zima, mrav se imao i čime ogrijati i što jesti, a cvrčak se smrzavao. Još ga je mrav zafrkavao da ako mu je hladno, neka pleše kao što je radio cijelo ljeto.
Prema toj Ezopovoj basni isplati se biti mrav i mirno čekati zimu. Što se tiče Riječke banke i one kasice prasice na globus, pouka priče je bila – tko štedi, ima. No, je li baš tako da se isplati biti mrav i držati se kreda Riječke banke koja više ne postoji. Ili je pametnije biti cvrčak, staviti prst u uho, pjevati i plesati pa dok ide. I što ćemo ako ispadne da su mravi džabe crnčili cijelo ljeto jer će na kraju ispasti da nas na zimu sve čeka sudbina cvrčka. I to pod stare dane kada je čovjeku teško i zapjevati i zaplesati kako bi se ugrijao.
Nema nikakve sumnje da nas zadnjih godina sustižu vijesti koje u potpunosti izokreću važnost marljivosti i štedljivosti i pouku basne o cvrčku i mravu, a ono što se događa zadnjih mjeseci, točnije od kraja veljače ove godine, itekako je zabrinjavajuće.
Zabrinjavajuće je na plus 35, a što će tek biti kada dođe zima, najpametnije je i ne misliti. Jer, učili su nas kada smo već odrasli da je mudro štedjeti za stare dane, jer crkavica od penzije teško može pokriti troškove života. Tako je na ovim našim prostorima bilo oduvijek. Pa nas za radnoga vijeka maltretiraju svako toliko raznim mirovinskim reformama koje će omogućiti poštenim radnim ljudima da bez brige ostare. Kada su se uvodili mirovinski fondovi i stupovi, obećavali su nam da se gradi čvrsta građevina u kojoj će naš novac biti siguran. Sada ispada da se od veljače ove godine kada je rat počeo u Ukrajini i nakon što su uvedene sankcije Rusiji i ta građevina počela opasno ljuljati.
Zato jer je oko dva milijuna građana koji štede u mirovinskim fondovima od početka ove godine izgubilo preko četiri milijarde kuna. Za taj je iznos smanjena vrijednost njihove štednje za stare dane, a koju bi kao mravi trebali skupljati četiri obavezna i 28 dobrovoljnih hrvatskih fondova.
Iako su uplaćivali više novca, njihova ušteđevina vrijedi oko tri posto manje nego početkom siječnja ove godine, navedeno je u izvješću Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
U Hanfi ne dvoje da je gubitak mirovinske štednje najvećim dijelom posljedica rata u Ukrajini, a što je dovelo do energetske krize i svih daljnjih posljedica na europsko i svjetsko gospodarstvo. U Hanfi su zabrinuti da bi obavezni mirovinski fondovi, valja podsjetiti da su to Allianz, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen, mogli nesretnu 2022. godinu završiti s gubitkom ako se nastave negativni gospodarski trendovi. Zadnji put se tako nešto dogodilo kada je počela gospodarska kriza iz 2008. godine.
Cilj je mirovinskih fondova da ono što skupljamo kao mravi oni dodatno oplode kako bi što mirnije dočekali starost. I sve je u redu dok se ulaže u obveznice i dionice, a godišnje izvješće kaže da ukupan iznos raste. Pa dođe kriza koju je izazvala pandemija koronavirusa i epidemiološke mjere zbog kojih su mirovinski fondovi zabilježili gubitak od dva posto u prvoj polovici godine, ali je zahvaljujući državnom upumpavanju proračunskog novca u gospodarstvo sve otišlo u mali plus.
Ali ovo što se događa u zadnjih pola godine, nezabilježeno je. Čak je i potpunom ekonomskom laiku jasno da ne može biti nikako dobro ako stižu vijesti da prijeti opasnost da i njemačko gospodarstvo završi na koljenima. Upravo su ulaganja mirovinskih fondova u državne obveznice jamčila malo, ali sigurno oplođivanje onoga što su ljudi skupljali kao mravi. Sada je i to upitno.
Iako kamate rastu, državnim obveznicama vrijednost pada, a osobito dionicama poduzeća. Dionice su doživjele pravi potop, jer se burzovnim indeksima u svijetu u prvih šest mjeseci vrijednost strovalila za prosječnih 20 posto, upozorava Hanfa.
Kako je krenulo, malo će ih dočekati starost kako bi ispričali je li isplativije biti mrav ili cvrčak.