Karakterističan je gorki komentar evropskog diplomate u Bejrutu: »Prepustili smo Libanon Iranu…« Na vrijeme su se sjetili, po običaju. Kako i zašto? Zato što im nikad nije palo na pamet da taj način vladanja Bliskim istokom i arapskim svijetom nije ni prihvaćen, ni dugoročno moguć. Amerikanci već nekoliko godina čine sve da potkopaju funkcionirajući Libanon zbog svojih saveznika i njihovih interesa. Naravno, i svojih s njima. Prvo Izraela, a sada Saudijske Arabije. Hezbollah drže uporno na listi terorističkih organizacija, ali ovi nisu tako percipirani kod većine stanovnika, Arapa. Zvanično ni u Evropi. Posebno nakon Sirije. SAD ipak i dalje vrši ogroman pritisak na libanonsku ekonomiju zahtijevajući i jačanje bankarskih restrikcija. Barack Obama je lani potpisao Zakon o preveniranju međunarodnog finansiranja Hezbollaha čime se već tada ciljalo i na TV Al Manar. Iako je Hezbollah u Libanonu godinama ozbiljna parlamentarna stranka, kažu u Bejrutu i veoma konstruktivna, optužuje ih se vani i kao »kriminalnu organizaciju«. Za trgovinu drogom, pranje novca itd. Direktan pritisak vrši se i na Središnju banku Libanona. Ako ne funkcionirate prema našim nalozima, slijedi vam »crna lista«.
Otvoreni napad Saudijske Arabije na Libanon krenuo je, zapravo, od trenutka kada se od Bejruta zatražilo odustajanje od osude Rijada zbog smaknuća šiitskog klerika Šeika Nimr al-Nimra. Potom da osude napad na ambasadu Saudijske Arabije u Teheranu. Ako to ne učine, povući će se obećanih 4 milijarde dolara za opremu vojske i sigurnosnih službi. Ministar vanjskih poslova Libanona Gibran Bassil je ovu ucjenu odbio. Obaviješteni krugovi znaju da je u igru upetljan i zahtjev Rijada da se oslobodi član kraljevske familije Abdul-Mohsen Al Saud uhapšen nedavno u Bejrutu kada je privatnim avionom pokušao da prokrijumčari dvije tone tableta »Captagon«, najrasprostranjenije droge kojom se kljukaju džihadisti na ratištima u Siriji.
Sve su ovo samo signali za značajniju priču. Mnogi krugovi na Zapadu, i među pustinjskim vladarima, i pored »nuklearnog« sporazuma najjačih u svijetu s Teheranom, ne mogu da se pomire sa povratkom Irana na veliku scenu. Ne shvata se da se Bliski istok nakon Sirije i farsičnog »proljeća« preslaguje na drugačiji način nego što to zahtijevaju prevaziđene šeme Zapada. U slučaju Irana, Saudijska Arabija im sa svojom blagokazano arhaičnom logikom i politikom jeste poželjni igrač u starinskim igrama na koje su navikli. Tu je, zapravo, i uzrok mnogih zala na svijetu, od ekonomskih sunovrata do socio-patoloških poremećaja, urušavanja međunarodnog poretka, terorizma i pokretanja ljudi u do sada neviđenim razmjerama. Tragičan je primjer kako nečija bahatost, sujeta i nedostatak osjećanja za realnost mogu otvoriti novu Pandorinu kutiju kao što to sluti sa nezajažljivim i opsesivnim Rijadom spram malog Libanona.
Nerealizirane ambicije
Gašenje tv ekrana nasilnom kontrolom satelita na nebu notorna je glupost jer pomenute tv stanice emitiraju i dalje svoje programe preko drugih satelita. Nažalost, nije glupost činjenica da razni politički amateri velikih finansijskih i vojnih moći mogu da gase i pale svijet unaokolo kako im padne na pamet. I misle da će to tako dovijeka. I onda iznenađeni kako su »izgubili« ovu ili onu zemlju. Sve dok mrak ne dođe do pred njihova vrata.
Što se Saudijaca i Hezbollaha tiče, neka se raspitaju kod raznih novih prijatelja u regionu, kako ide kada ih se napadne – bez razloga i potrebe. Rijad podriva kakvu-takvu stabilnost Libanona jer uz ostalo misli da će time zaliječiti rane od nerealiziranih ambicija u Siriji i oslabiti Iran, te izigravati regionalnu silu u sistemu odnosa koji više ne važe. U takvom razvoju situacije, oni će na kraju biti samo gubitnici. Reakcija ih čeka kod kuće. Ovakvi kakvi su i s partnerima koje imaju Saudijci ovo, očigledno, ne shvataju.
I to je, zapravo, najveća opasnost po »opet Bejrut«. I mnoge unaokolo.
