Da li to neko što promovira potrebu ulizivanja rušiteljima Bosne i Hercegovine kao sutra planirano države EU, hvali njeno urušavanje jer to, zapravo, želi?
O stanju u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina ne treba se puno raspitivati da bi se došlo do tačnog i jednostavnog odgovora. Stanje je jadno. Mnogi misle i jadnije nego što je ikada bilo, uključujući neposredna postratna vremena. Ako ništa drugo a ono zato što je razilaženje između realnosti i sudova o njoj, koje na nevjerovatan način proizvode domaći »lideri« i oni koje su potkupili na razne načine, doista groteskno. Raskorak između »pozitivnih« ocjena o Bosni koje izriču vrhovi Evropske Unije i njihove ambasade u Sarajevu, a blizu im je i Ambasada SAD, na svoj je način razorno opasan, ali i apsolutno nerazumljiv. Ma koliko ovi »prijatelji BiH« misle da su im ocjene taktički opravdane, potrebne i stimulativne.
Malo je ovdje prostora da bi se makar i samo popisali svi relevantni pokazatelji koji i slijepcu bjelodano pokazuju u kakvom se ekonomskom, političkom, društvenom, ali prije svega sistemskom sunovratu nalazi država u kojoj je svakoj deklariranoj politici Unije, zapravo, pokazano od šake do lakta. Ogromna je tajna, međutim, šta to stimulira ionako dekomponiranu Evropsku Uniju, prepunu vlastitih egzistencijalnih problema da sebe samu i sve nas toliko laže baš na onom terenu koji je, navodno, samoj Uniji najvažniji.
Politički poklisari Dragana Čovića, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i lidera HDZ BiH, pokušavaju na sve moguće načine unaokolo, kod kuće i u inostranstvu, uvjeriti »pučanstvo i političku Europu« kako je BiH na samo pola koraka do predaje famozne aplikacije za članstvo u Uniji. Naravno, kao bezmalo posljednji na Balkanu. On je to obećao počinjući svoj osmomjesečni rotirajući turnus na mjestu prvog među trojicom jednakih predsjednika. Tako bi, zapravo, u njegov politički legat bio upisan i taj »povijesni događaj» što, u krajnjoj liniji, i nije za zamjerit’ , onako ljudski. Mnogi u istoriji grade i veće, mada ničim objašnjive spomenike. No, to i nije glavna tema u ovom slučaju. Ono što jeste nisu ni sami po sebi skandali koji potresaju Bosnu i Hercegovinu, ma koliko bili veliki i na svoj način jadni. Da ne bude praznog etiketiranja, evo da nabrojimo samo neke, dobro poznate.
Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik na najdirektniji i sasvim eksplicitan način proglasi nedavno »nevaženje« državnih policijskih i pravosudnih organa BiH, posebno sudova, tužilaštva i Ustavnog suda BiH , na teritoriju »njegove države«, Republike Srpske. Onda zaprijeti i oružjem onima koji ne budu to poštivali. To se u svijetu zove državni udar, a u BiH – ništa. I za međunarodnu zajednicu podjednako ništa.
U utorak ujutro policija u Sarajevu uhapsi zbog ometanja rada pravosuđa kandidata za mjesto zamjenika ministra odbrane BiH, koji uoči hapšenja postane odjednom kandidat za ministra transporta i komunikacija BiH. Svašta tu ima, priča je slojevita, a sud mu odredi mjesec dana pritvora, kao i »pomoćnici« u djelu za koje su uhapšeni. Njegov partijski lider koji ga kandidira, nekoliko sati nakon hapšenja mrtav hladan podnese mandataru, predsjedavajućem Vijeća ministara BiH (to se u svijetu zove premijer), prijedlog za to imenovanje. Uz obrazloženje da prethodno hapšenje ni na kakav način ne derogira to imenovanje, jer »on zna« da je njegov kandidat nevin! Taj stav podijeli i partijski lider koalicione stranke SDA, ujedno i član Predsjedništva BiH, navodeći otvoreno da je ovdje u pitanju neka manipulacija. Sasvim pojednostavljeno, obojica lidera najjače koalicije u Parlamentu BiH ovim direktno negiraju državno pravosuđe, policiju, sud, tužilaštvo. I izjednačavaju se s Dodikom. U čemu je razlika. Visoki predstavnik međunarodne zajednice, Evropa i Amerika šute. I hvale »reformski put BiH«.
Dva dana prije svega ovoga, u Republici Srpskoj se na sva zvona slave »Dan i krsna slava RS-a«, uz prisustvo delegacije iz Srbije sa Vučićem na čelu, iako je Ustavni sud BiH prethodno donio odluku da taj datum nije primjeren, iz niza razloga. I da u sekularnom (navodno) i multietničkom entitetu, taj dan, ako ništa, ne može biti zvanično spajan i s krsnom slavom entiteta. I opet ništa.
U danu u kojem se sve ovo dešava, Valentin Inzko, Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, dobiva »zvaničnu« čestitku iz Banjaluke na kojoj, uz njegov karikaturalni crtež piše: »Go home!« uz dodatak, »Srpska i dalje slavi!«
Ovako bi moglo koliko hoćete. No, vratimo se na doista suštinsku konstataciju i suštinsko pitanje. Konstatacija je: Svaki od ovih slučajeva, bez obzira na imena aktera, ima jedan osnovni zajednički imenitelj: potpuno, apsolutno, bahato, siledžijsko, primitivno a uspješno nipodaštavanje do ponižavanja svega onoga što Evropska Unija hoće da bude i na čemu zasniva svoj temeljni kredibilitet – zakona i njihovog bespogovornog poštivanja, sistema, procedure, legaliteta i legitimiteta, organizacije, demokratskog ustroja, struke, odgovornosti , reda, pravila… Ukratko, riječ je o nipodaštavanju institucije države kao sistema koji se mora poštivati, makar u elementarno propisanom okviru i smislu. Podjednako tako i prihvatiti i realizirati. A ovoga u svemu ne samo da nema, već se bh politička realnost naprosto ruga svemu tome, svjesno, organizirano, sa samog vrha, do cinizma i – bezobrazluka.
Pitanje je: da li sve ovo vladajući birokratski vrh Evropske Unije ne vidi? Zdravi razum govori – to je najmanje moguće. Da li ne želi da vidi, odnosno pravi li se da ne vidi. I šta očekuje od onih koji sve ovo čine perfektno znajući da im niko neće ništa. Ovo je, nažalost, sasvim moguće iz nekih njihovih razloga. I konačno, najvažnije. Vide li oni koji ovu bahatost što se otela, a oni je hvale na sva usta upornim tvrdnjama kako je »BiH izašla na reformski put«, kako je »prihvatila reformsku agendu i pokazuje rezultate«, kako su »lideri mnogo više nego ranije posvećeni interesima naroda…«, da time pomažu na svaki način dalji sunovrat Bosne i Hercegovine sve do nove drame svake vrste. Možda i još gore, da li to neko što promovira potrebu ulizivanja rušiteljima Bosne, kao sutra planirano države EU, hvali njeno urušavanje jer to, zapravo, želi.
Možda i na tragu izjave Milorada Dodika sredinom minule sedmice, javno u medijima, da ustvari, »nije Bosna i Hercegovina istorijska tvorevina, već je to Republika Srpska…« To, dakle, kazuje čovjek koji je partner Evropi u BiH. Ni Visoki predstavnik ali i niko drugi iz ovdašnjih ambasada evropskih zemalja, ni riječ ovim povodom nije kazao. Imaju interesa da odšute, takav nalog, tako misle? Ili nešto treće. Šta ?
