Dok poskupljuju energenti i dok se širi novi val korone, prošlog je tjedna u sjenu pao sastanak Europskog vijeća na kojem su čelnici država članica odgodili kažnjavanje »pobunjeničke« Poljske, koja se ne želi pokoriti većini u Europskoj uniji. Zatražili su da se problemi između Varšave i europskih institucija nastave rješavati dijalogom, pokazujući da su svjesni kako bi kažnjavanjem mogli otvoriti Pandorinu kutiju, što bi naškodilo ne samo Poljskoj, nego ponajprije Europskoj uniji.

Sukobi između poljske vlade na čelu sa strankom Pravo i pravda te većine u Uniji – oko pitanja poštovanja pravne države – traju već godinama, ali vrhunac su dosegnuli posljednjih tjedana, otkako je poljski Ustavni sud doveo u pitanje primat europskog zakonodavstva nad nacionalnim.

Pojednostavljeno, Varšava je otvoreno poručila da je poljski Ustav nadređen zakonodavstvu EU-a, te da će provoditi ono što je u skladu s njezinim Ustavom, a ostalo neće. Na temelju toga Varšava odbija provoditi odluke Europskog suda pravde (ESP) koji osporava reformu pravosuđa Poljskoj. Ta reforma, kažu kritičari, omogućuje politici utjecaj na pravosuđe.

Bačena rukavica iz Poljske izazvala je žestoku reakciju, posebice u Europskom parlamentu, koji je od Europske komisije zatražio provođenje disciplinskih mjera. Štoviše, prozvao je njezinu predsjednicu Ursulu von der Leyen da oklijeva u kažnjavanju Poljske. Ona je obećala pokretanje mjera najavivši tri mogućnosti. Jedna je pravna bitka s Varšavom, druga je blokiranje 40 milijardi eura koje ta zemlja treba dobiti iz europskog Fonda za oporavak od korone, a treća je mogućnost da Poljska ostane bez prava glasa u EU-u.

Međutim, kada su čelnici država na poticaj Njemačke i Francuske stali na kočnicu i dali do znanja kako prednost treba dati dijalogu s Poljskom, a ne disciplinskim mjerama, imali su za to debelih razloga. Taj sukob nije samo pravno pitanje, nego političko, kako je primijetila i njemačka kancelarka Angela Merkel.

Tvrdnje da je europsko zakonodavstvo nadređeno nacionalnom, što znači da države članice moraju slušati sve ono što im Europski sud kaže, nisu utemeljene. Kako pišu portali Politico i Deutsche Welle, države se nikad nisu dogovorile o tome da europski zakoni imaju prednost nad nacionalnim ustavima. To nigdje ne piše. Tako su odučili sami članovi ESP-a kroz svoju sudsku praksu prošlih desetljeća. Budući da su se presude ESP-a odnosile na »sporedna« pitanja, države ih uglavnom nisu osporavale. Međutim, ESP je sada očito dirnuo bolnu točku.

Naivno je misliti da je Poljska usamljena jer su i ostale države povremeno osporavale odluke ESP-a. Prošle godine to je učinio njemački Ustavni sud, ali nitko u Uniji nije zbog toga podizao prašinu. Valja podsjetiti da su Francuska i Nizozemska na referendumima 2005. odbacile prijedlog europskog ustava koji je imao odredbu da je zakonodavstvo EU-a nadređeno nacionalnom. Stoga EU danas nema ustava, a ta sporna odredba nije ušla ni u Europske ugovore iz 2009., dopunjene u Lisabonu.

Poljaci očito ne govore napamet kada kažu da EU nije država i da ne može biti iznad njihova Ustava. Uostalom, Angela Merkel je uoči sastanka Europskog vjeća pomirljivo izjavila da je sukob oko vladavine prava u Poljskoj zapravo dio puno šire rasprave u Europi o tome »što treba biti u ovlastima EU-a, a što u ovlastima nacionalnih država«. Merkel je poput mnogih drugih svjesna da je EU u osnovi konfederacija, a ne savezna država, iako sadrži i elemente federacije.

Međutim, koje će ovlasti države prenijeti na EU ili ih ostaviti na nacionalnoj razini, o tome trebaju odlučivati same članice. Poljska u sadašnjem sukobu ne može biti na kažnjeničkoj klupi, nego postati ravnopravan sudionik za stolom, u raspravi o budućnosti EU-a, koja podrazumijeva i mogućnost promjene Europskih ugovora. Međutim, ključne europske države svjesne su da se i mnoge druge članice protive centralizaciji EU-a, svaka na svoj način, pa u ovom trenutku ne žele dirati u Europske ugovore jer Unija i bez toga ima problema preko glave. Čini se da u slučaju Poljske ispituju dokud mogu ići, po onoj: ako prođe, prođe.