Afera Agrokor jučer se na velika vrata vratila u Hrvatsku. Seik iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Saih Bin Markhan Alketbi kupio je 43 posto ove tvrtke koja se sada zove Fortenova, a da nitko u Hrvatskoj pojma nije imao da bi se nešto tako moglo dogoditi. Dok Sperbank nije u srijedu uvečer izašao s priopćenjem da je svoj udio prodao ovom investitoru izgleda da nitko od nadležnih, a kamoli javnost, ni naslućivao koja će tema u četvrtak dominirati hrvatskim javnim prostorom. Što je tu je. Sada ostaje da država i vodstvo tvrtke reagiraju na najbolji mogući način.

Kao prvo, treba utvrditi što se to točno dogodilo. Odnosno, točnije hoće li se to što se dogodilo potrajati ili će regulator u Nizozemskoj poništiti cijeli slučaj. Naime, postoji mogućnost da je ova transakcija prekršila sankcije koje je Europska unija uvela Rusiji. Stvar je u tome da je Šeik 43 posto Fortenove kupio od ruske banke Sperbank. Dakle, treba vidjeti što će se događati na ovom frontu. Postoji naime mogućnost da se ovaj posao proglasi ništavnim i da se sve vrati na početni položaj. Dakle, nikome ništa. Dosad, barem tako kažu službeni predstavnici Vlade, nije jasno jesu li nizozemske vlasti, tamo se transakcija dogodila, amenovale ovaj posao obzirom da je u cijelu priču umiješana ruska banka. Ako jesu onda će definitivno biti potreban razgovarati s novim investitorom.

Afera Agrorokor izbila je prije šest godina nakon što je tvrtka upala u financijske teškoće. Vlasnik Ivica Todorić pokušao je spasiti situaciju obraćanjem Vladi da mu se pomogne s dvije milijarde kuna kako bi premostio financijske poteškoće. Budući da je riječ i privatnoj tvrtki i velikim novcima Vlada je sasvim pravilno odbila ovaj prijedlog. Potom se Todorić bio obratio vanjskim konzultantima, sjeća li se itko Alesandra Alvareza III, da bi na kraju ipak pristao potpisati dokument kojim se odriče vlasništva u skladu s takozvanim Lex Agrokorom. Iz toga se bila izrodila možda najveća afera ove vlasti vezano za to da su isti ljudi prvo napisali ovaj zakon, a potom kao konzultanti radili za ovu tvrtku. S druge pak strane kada ističe definitivnu istinu da krah Agrokora nije porezne obveznike koštao ni jedne jedine kune.

Sada se jasno vidi da ono što se događalo u privatizaciji s početka devedesetih i kasnije, kao avet prati ovu državu. Baš kao i u slučaju INA-e ni kada je u pitanju Agrokor ova zemlja neće biti ostavljena na miru. U slučaju ove tvrtke problem je u tome što je ona u jednom trenutku postala prevelika za Hrvatsku, u smislu da bi njen krah imao devastirajući utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Ne bi ostale pošteđene ni susjedne države jugoistočne Europe u kojima je također u velikoj mjeri bila prisutna tvrtka Ivice Todorića. Nikada se nije smjelo dogoditi da Agrokor postane prevelik da bi mu se moglo dozvoliti da samo tako propadne. Ali u gospodarski kaotičnim desetljećima nakon početka privatizacije nitko nije mislo dalje od prvog sljedećeg poteza. A koji se sastojao u tome da se Todorić u uvali svaka tvrtka u problemima ako je on želi kupiti, a onda da mu se zauzvrat otvaraju vrata kroz koja je rijetko tko drugi od domaćih poduzetnika smio proći.

A cijeli aranžman nakon Todorićevog posrnula ostat će i dalje velika enigma. I to u smislu je li Lex Agrokor bio dobar potez koji je osigurao da se ni kuna iz proračuna ne potroši na ovu aferu. Ili je samo odgodio to plaćanje i istovremeno omogućio da se kroz Agrokor prošetaju razni tipovi koji su iz njega izašli puno debljih džepova nego što su u njega ušli. Od domaćih konzultanata, preko lešinarskih američkih fondova do ruskih banaka čiji predstavnici, kako upućeni kažu, o financijama ne znaju baš previše.

Vlada sada treba pomno pratiti ovaj proces. Posebno bi pogubna bila varijanta po kojoj bi šeik bio smo paravan za ruske ili, još gore, s njima povezanim neke domaće igrače. Gospodin Saih Bin Markhani Alketbi stupio je na scenu na neuobičajen način, što nužno ne mora biti loše. Ali za to i za sve što će se dalje događati, Vlada mora imati sve moguće informacije. Jer ako i ovdje krene nešto u krivo ona će morati platiti veliku političku cijenu. A ako se radi o bona fide investitoru onda je moguć i sretan kraj. Vidjet ćemo.