Najveći problem nakon eventualnih prijevremenih izbora bio bi u tome da se nakon njih ne bi mogla odmah formirati stabilna parlamentarna većina. Naime, ako bi se izbori zaista održali u listopadu ili studenom ove godine, o čemu se ovih dana govori, iz njih bi gotovo sigurno kao najjača politička opcija izašao HDZ. Za vjerovati je da bi ova stranka zajedno sa svojim koalicijskim partnerima osvojila relativno većinu mandata u Hrvatskom saboru. I to vjerojatno onu koja bi za tri ili četiri mandata bila veća od one koju su osvojili u rujnu 2016. godine. Ali ona bi bila daleko od 76 koliko bi bilo potrebno da HDZ samo sa svojim koalicijskim partnerima formira parlamentarnu većinu. Čak ni osam zastupnika nacionalnih manjina koji se tradicionalno priklanjaju izbornim pobjednicima ne bi bilo dovoljno da se dostigne apsolutna većina u Saboru. A nakon manjinaca HDZ bi imao vrlo suženi izbor. S jedne strane tu bi bili zastupnici neke od desnijih opcija, bilo onih koji dolaze izravno iz krugova bliskih udruzi »U ime obitelji« bilo onih koji bi se naslanjali na stranku Neovisni za Hrvatsku koju predvode Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Ali malo je vjerojatno, zapravo potpuno je nemoguće, da bi HDZ kojeg vodi Andrej Plenković ulazio u bilo kakav službeni aranžman s njima. Osim njih HDZ-u bi na raspolaganju bila i opcija »treća sreća«, odnosno još jedan pokušaj stvaranja koalicije s Mostom. Taj je ishod jednako nevjerojatan kao i onaj koji u bi podrazumijevao rukovanje Plenkovića i Hasanbegovića. Između Mosta i HDZ-a toliko je animoziteta i loših iskustava da nekakva njihova institucionalna suradnja neće bit moguća još dugi niz godina. Iako u politici nikada ne treba reći nikad ovo bi ipak bilo previše čak i za domaću politiku za koju se čini da je u njoj sve moguće.

Moguće bi bilo i da HDZ pokuša pridobiti nekog od petnaestak zastupnika Živog zida koliko će ih gotovo sigurno biti u Saboru nakon sljedećih izbora ma kada oni na kraju bili održani. Ali i tu bi veliko pitanje bilo može li se s njima skrpati kakva većina. Najvjerojatnije ne može. I na kraju tu su HNS i SDP, dvije stranke koje su na prošle izbore izašle na zajedničkoj listi da bi potom narodnjaci promijenili stranu i formirali Vladu zajedno s HDZ-om. Iako su u HNS-u optimistički raspoloženi kada su u pitanju njihovi izgledi na budućim parlamentarnim izborima, ova bi stranka trebala biti presretna ako na njima osvoji jedan ili najviše dva mandata. I to jedino u sjeverozapadnog Hrvatskoj gdje imaju i jedinog župana, Matiju Posavca u Međimurskoj županiji. U svakom slučaju čini se da su dani HNS-a kao stranke koja ima odlučujući utjecaj na Hrvatsku politiku odavno prošli.